Slobodan sam da vam se obratim povodom članka u "Politici" (od 15. do 17. jula 2003) "Putešestvije nacionalnog zlata i dragocenosti Karađorđevića".
Navodi u člancima o torpedovanju broda sa jugoslovenskim zlatom i uloga nekog mafijaša, kao i konstatacija da možda nikad neće biti otkriveno gde su završila 204 sanduka monetarnog zlata, podstakla su me da iznesem činjenice o sudbini monetarnog zlata Narodne banke.
Posle napada na Jugoslaviju (6. aprila 1941) količina monetarnog zlata je bila sledeća: u trezorima u zemlji 10.703,41 kg i kod banaka u inostranstvu 52.869,82 kg, ukupno 63.573,23 kg. Dakle, na samom početku rata, Jugoslavija je imala 63,5 tone zlata u monetarnim rezervama.
Ponašajući se kao dobar domaćin, NBJ je na početku Drugog svetskog rata (1939) iz centrale u Beogradu prenela u unutrašnjost zemlje sve monetarno zlato. Nesporno je sledeće: posle poletanja aviona za Grčku (sa vladom i generalitetom), na aerodromu je ostalo 190 sanduka. Znači, u avione je ukrcano 14 sanduka (674 kg zlata). Vlada je ponela osam sanduka (385 kg) i postoji dokumentacija o njegovom konvertovanju i upotrebi. Međutim, generalitet je odneo šest sanduka (289 kg) i o ovom zlatu nema podataka.
Od 204 sanduka "užičkog zlata", Italijani su zaplenili 179 sanduka sa 8.393 kg čistog zlata. Od ostalih 25 sanduka, Nemci su uzeli četiri, četnici jedan, vlada osam, generalitet šest, Ozna pet i jedan sanduk je ukraden.
Jugoslavija je podnela zahtev za restituciju 11.040 kg čistog zlata. Italija je 1947. godine vratila 8.393 kg, a od Nemačke smo dobili 2.172,87 kg (uračunavajući pljačku zlata u Borskom rudniku), tako da smo ukupno restituisali 10.565,87 kg monetarnog zlata. To je najveći procenat restitucije zlata u toku Drugog svetskog rata, koje su dobile evropske zemlje.
Pored zlata koje je vraćeno posle Drugog svetskog rata, velike količine zlata su poslate i u inostranstvo pred ratnom opasnošću. U maju 1939. Jugoslavija je prenela zlato u Englesku, a kasnije u SAD. Zatim, krajem 1939. preko Švajcarske i u maju 1940. preko Atine zlato je preneto, takođe, u SAD.
Najveća količina jugoslovenskog monetarnog zlata trasportovana je u Englesku: 980 sanduka u težini 42.112,63 kg, koje je smešteno u Englesku banku, gde smo već u depou imali 225 zlatnih poluga, što iznosi ukupno 44.886,71 kg.
Posle napada Nemačke na Poljsku 1. septembra 1939, zatim na Dansku, Norvešku, Holandiju, Belgiju i Francusku očekivao se napad i na Englesku. U takvoj situaciji zlatni depozit Narodne banke bio je nesiguran u Engleskoj, pa je Savet zemaljske banke Jugoslavije doneo odluku da se zlato prebaci u SAD. U Engleskoj banci je ostalo samo 11.203,10 kg.
Ako se izuzme zlato koje je ostalo u Londonskoj banci i koje je 3. jula 1948. vraćeno u Beograd, kao i ono zlato koje je NBJ prodala za devize (20.002 kg), proizlazi da je NBJ 6. aprila 1941. kod Federalne rezervne banke u Njujorku imala 41.666 kg čistog zlata. Postavlja se pitanje šta je od ukupno 84,5 tona zlata, koliko su iznosile monetarne rezerve Narodne banke Kraljevine Jugoslavije u martu 1941, ostalo posle oslobođenja zemlje.
Videli smo da je preko Reparacione komisije restituisano 10.566 kg, deblokirano iz Londonske banke 11.203,10 kg, povučeno iz Švajcarske 1.012,35 kg, deblokirano iz SAD 26.017,49 kg i stavljeno u trezor NBJ pet sanduka zlata koje je Ozna pronašla u Ostrogu (235 kg). Znači, posle oslobođenja, ostalo je monetarnog zlata 49.033 kg. Ako se ovome doda 20.002 kg koje je zamenjeno za devize u martu 1941. i 15.649 kg koje je upotrebljeno za obeštećenje američke nacionalizovane imovine u Jugoslaviji, proizlazi da se razlika od oko sto kg zlata odnosi na krađu zlata u toku njegovog skrivanja i transportovanja sa nikšićkog aerodroma 1941.
Svi podaci o monetarnom zlatu Narodne banke Kraljevine Jugoslavije navedeni su na osnovu dokumentacije Narodne banke, Ureda za zaštitu jugoslovenske imovine u inostranstvu i sređenih podataka predratnog i posleratnog funkcionera Narodne banke Miodraga Ugričića, koje je štampala i objavila Narodna banka u 2000. godini.
Dr Dušan Jakovljević,
publicista,
Beograd
