Sudstvo
Tiho očajanje
Kad je nova
vlast čvrsto obećala pravnu državu, veliki broj sudija u to je i poverovao, a
sada vlada tiho očajanje koje se glasno ne iskazuje zbog raznih
strahova
Mali rat između sudske i izvršne vlasti, posle
kratkog zatišja, izgleda da se nastavlja. Sudstvo, koje se u toku akcije
“Sablja” našlo u defanzivi, ponovo diže glavu. “Mnogo se htelo, mnogo započelo,
ali ništa nije zaživelo, niti je dovršeno. Sudstvo je ponovo u fazi tišine,
mrtvila i nezadovoljstva. Opet smo u starom krugu i vraćamo se na pitanje kako
će i kad pravosuđe zaista postati nezavisno, jer sve je ostalo samo na
obećanjima”.
Sudije u strahu
Ovako, na pitanje kakva je situacija u
sudstvu danas i dokle se stiglo u reformi pravosuđa, za Ekonomist ukratko
odgovara Vida Petrović Škero, sudija Vrhovnog suda Srbije, jedna od retkih
o(p)stalih na svojoj dužnosti iz redova arbitara koji su se godinama “udarnički”
borili za korenite promene položaja sudstva i sudija. Kad je nova vlast čvrsto
obećala pravnu državu, kaže ona, veliki broj sudija u to je i poverovao, a sada
vlada tiho očajanje koje se glasno ne iskazuje zbog raznih strahova. Kako smo
došli dotle?
Set prvobitno donešenih pravosudnih zakona mogao je biti dobra normativna
osnova za reformu pravosuđa Srbije, ali je ona izostala, jer je, umesto
implementacije, usledila opstrukcija usvojenih odredbi, a njihovim izmenama
otišli smo nekoliko koraka unazad, podseća naša sagovornica.
Bez učešća ljudi
iz profesije donete su odredbe koje u potpunosti onemogućavaju nezavisno
funkcionisanje sudstva. Umesto ranijeg Visokog pravosudnog saveta, kome su
oduzete najvažnije nadležnosti, novelom Zakona o sudijama iz marta 2003.
ustanovljeno je Veće za pitanja sudske uprave sa ovlašćenjem da utvrđuje predlog
za izbor i razloge za razrešenje predsednika sudova.
Tako su oni ponovo
izdvojeni iz režima izbora i razrešenja koji važi za sudije, a sastav Veća
(predsednik odbora Narodne skupštine za poslove pravosuđa, ministar nadležan za
ovu oblast, predsednik Vrhovnog suda Srbije i četiri sudije koje bira Narodna
skupština) uvećava uticaj političke vlasti na izbor i razrešenje predsednika
sudova.
To bi, u svetlu razgraničenja grana vlasti bilo, ilustruje Vida
Petrović Škero, kao kada bi se sudije pitale za izbor ministara ili poslanika.
Jasno je, kaže ona, da smo se, u situaciji kad se od marta meseca ne biraju dva
člana Visokog pravosudnog saveta iz redova sudija, koji, inače, predlaže sudije,
vratili u vreme bez reformskih promena. I još gore...
Lisice...
U međuvremenu, u toku trajanja vanrednog
stanja, sudstvo je okrivljeno za sve loše što se dešavalo u društvu, za lošu
kaznenu politiku i razvoj kriminala. Niko, naravno, ističe naša sagovornica,
nije objasnio da sudovi nisu billi, niti su sada nadležni da jure kriminalce i
otkrivaju ih, već je njihova uloga da im - sude. A onda se krenulo u žestoku
kompromitaciju, jedan sudija je uhapšen zato što su unapred izrečene optužbe
koje se nisu potvrdile kao istinite. Prikazan je u svim medijima sa lisicama na
rukama kao osuđenik gori od bilo kog kriminalca.
| Bajati zakon Zakonom o uređenju sudova predviđena je njihova drugačija organizacija, ali je ona već dva puta odlagana. Te odredbe trebalo je da stupe na snagu 1. oktobra 2002. godine. Pošto nisu bili obezbeđeni uslovi, ovaj rok je pomeren za 1. mart 2003. Ali, ni tada novi sudovi nisu ustanovljeni. Pošto je isteklo i vreme upotrebe starih zakona, Srbija je ostala bez organa sudske vlasti punih 20 dana, od 1. do 20. marta. Sudski sistem ponovo je uspostavljen problematičnom retroaktivnom primenom zakasnele odredbe o pomeranju stupanja na snagu dela Zakona o novoj organizaciji sudova za 1. januar 2004. godine. I taj rok se približava, a nema znakova da će se to napokon desiti. “Imam utisak da se ništa adekvatno ne radi da bi primena ovog zakona počela u novom roku”, kaže Vida Petrović Škero. |
Usledile su, podsetimo, smene u vrhu srpskog pravosuđa koje su
neprimereno stavljene u kontekst policijske akcije “Sablja” i atmosfere da su
upravo te sudije sprečavale oštriju kaznenu politiku. Suštinski, pitanje je da
li bi uvođenje višemesečnog policijskog pritvora na osnovu Naredbe o posebnim
merama prošle tadašnje “sudsko rešeto”, a zbog ustavom garantovanih sloboda i
prava građana i opšteprihvaćenih standarda međunarodnih prava o pritvoru.
“U
tom razdoblju bili smo očevici smena predsednika Vrhovnog suda i drugih najviših
sudova, kao i postavljenja njihovih v.d. predsednika. Za kratko vreme, oni su
postali nove legalne starešine sudova, iako prethodno nisu bili uopšte sudije
tih sudova, što se zakonski izričito nalaže”, naglašava Vida Petrović
Škero.
Na ozbiljne propuste pri imenovanju vršioca dužnosti
predsednika Vrhovnog suda Srbije upozorio je i Zoran Ivošević, donedavni zamenik
predsednika Vrhovnog suda Srbije. Da bi neko postao starešina bilo kog suda,
mora, najpre, biti sudija tog suda, ukazao je on.
Sonja Brkić imenovana je za
vršioca dužnosti predsednika Vrhovnog suda kao sudija Okružnog suda u Novom
Sadu. U to vreme bila je član Visokog saveta pravosuđa, pa nije mogla biti
predložena ni u taj, ni u neki drugi sud. Da ova smetnja nije postojala, o
njenom postavljenju bi mogla odlučivati jedino Opšta sednica Vrhovnog suda. Nju
je, međutim, postavila Nataša Mićić, u svojstvu vršioca dužnosti predsednika
Republike (sa produženim trajanjem mandata).
| Beda “Sudovi i dalje tek preživljavaju, jer ne dobijaju sredstva za isplatu porotnika, veštaka ili advokata po službenoj dužnosti. Po troje sudija sedi u jednom kabinetu, materjalni položaj službenika suda je jadan i nema uslova za normalan rad. Ništa nije urađeno ni u pogledu mladih kadrova: sudski pripravnici i savetnici i dalje su u rangu službenika suda, što znači da su im plate negde oko 10 hiljada dinara. Naravno, oni ne mogu dočekati izbor za sudije da bi osnovali porodice i zato odlaze. Kako će se, onda, naše pravosuđe podmlađivati?”, pita se Vida Petrović Škero. |
Da sve bude još neobičnije, vršilac dužnosti predsednika Vrhovnog suda Srbije
postavio je vršioca dužnosti predsednika beogradskog Okružnog suda, a ovaj
vršioca dužnosti predsednika Četvrtog opštinskog suda u Beogradu (u oba slučaja,
iz reda sudija drugih sudova). Kasnije su svi ti vršioci dužnosti postali
legalni predsednici sudova, ali time nisu mogli biti poništeni nedostaci u
njihovom prethodnom statusu, objašnjava Ivošević.
Nažalost, to nije jedino
što utiče na sadašnji rad i poziciju sudova i sudija. Direktni uticaj politike
na sudstvo daleko je očigledniji kroz skoro svakodnevne izjave, komentare i
“uputstva” vlasti na adresu pravosuđa.
“Ministar pravde nam je u medijima već
objasnio da će pravosuđe morati da se pokaže tako što će osuditi one koji su
optuženi. Najavio je unapred da ‘niko od njih neće dobiti ni dana manje od 40
godina’. Potom je ocenio da ne bi bilo loše da se ponovo uvede smrtna kazna. Kad
se sve to uradi u vezi predmeta koji tek ulaze u sud, kakvo sudija može imati
osećanje ako ne ispuni javno obećanje ministra, a sve u kontekstu pretnji o
razrešenjima?!”, pita se Vida Petrović Škero.
Ona podseća na prozivke
aktuelnog resornog ministra onih sudija koji nisu osumnjičenima produžili
pritvor, iako su o njima “mogli pročitati u novinama”. “Za razliku od razvijenih
zemalja - u kojima pravosuđe funkcioniše tako što se preporučuje da sudija ne
gleda novine i ne podleže pritisku javnosti u vreme dok sudi i dok je postupak u
toku - kod nas ministar pravde preporučuje da sudije čitaju štampu kako bi znali
koga zadržati u pritvoru”, navodi Škero.
Kako normalno funkcionisati na
sudijskom poslu, pita Vida Petrović Škero, u situaciji primene “nezakonitoh
zakona”. Na primer, Ustavni sud Srbije reagovao je u pogledu neustavnosti dužine
pritvora, a ministar i dalje traži da sudstvo bude rigorozno u donešenja takvih
odluka. Da li to znači da će se arbitri, koji će primenjivati zakon po savetu
ministra, naći na listama za lustraciju nekih budućih vlasti, kako se to već
desilo sa sudijama za prekršaje koji su postupali po nekad važećem Zakonu o
informisanju?
...i lustracija
Relativno nova, nezahvalna uloga
pravosuđa u odnosu na politiku, po rečima naše sagovornice, kulminira poslednjih
meseci tako što se niz političara upušta da svoje konflikte sa kolegama rešava -
preko suda. Svi problemi - skupštinski, ministarski i ini, politikantski -
stigli su na sud. Pri tome, ukazuje Vida Petrović Škero, ministar pravde
poručuje kako će baš sada “sud pokazati da li može da presudi”, dok ministar
policije tvrdi na TV kako u konkretnom slučaju “ima dovoljno dokaza za osudu”.
“Ako imate takve političke odrednice izvršne vlasti i ukoliko znate kako sud
funkcioniše, onda je jasno kako sudstvo može reagovati i kakva je njegova
nezavisnost”, zaključuje ona.Na kraju, pozajmimo zaključak sad već bivšeg sudije
Ivoševića o reformama prvosuđa i stepeniku do kog je stigla: “Sve u svemu, kad
je pravosudni reformski lonac nekako bio pristavljen, izgledalo je da će se
reforma sudstva i javnih tužilaštava ipak desiti. Ali, nije. Smeša u loncu je
prosuta pre nego što je proključala. Zašto je to učinjeno, zna ministar pravde.
On bi nešto morao reći pre izbora. Posle će biti kasno”.
Bojana
Oprijan Ilić
http://www.ekonomist.co.yu/magazin/em167/sic/sic3.htm
