Dokumentovano o Sremskom frontu
Pripadnici Prvog protivavionskog puka poslati na Sremski front jer su bili politički nepodobni
U ovoj rubrici već nekoliko puta su objavljeni dopisi čitalaca koji su se uglavnom bavili "istinama i neistinama o Sremskom frontu". Poneki od dopisa sadržali su pretežno osećanjima obojena sećanja, anegdote i, naravno, političko- ideološke stavove potpisnika. Budući da je reč o izuzetno značajnom događaju iz naše novije istorije, razumno bi bilo da se, pored navedenih priloga, javnosti pruže i čvršća svedočanstva.
Ja, kao učesnik na Sremskom frontu (novembar 1944 – aprila 1945. godine, demobilisan novembra 1945. godine) stavljam javnosti na uvid autentična dokumenta o razlozima rasformiranja prvog protivavionskog puka pri Vrhovnom štabu. Iz njih se vidi da je glavni razlog za takav postupak bilo nepoverenje starešina u političku podobnost mladića koji su se dobrovoljno prijavili u tu jedinicu, iako o njima nisu imali dovoljno proverenih podataka. Sama činjenica da su se dobrovoljno prijavili i da su iz Beograda, bila je sumnjiva komesarima. Da li je iz toga trebalo da sledi ono što se desilo na frontu sa borcima?
Do rasformiranja je došlo iz političkih predubeđenja, što se može izvesti iz izveštaja političkog komesara puka, Baja Đuranovića. Brojno stanje puka bilo je 828 boraca, a svega 18 članova partije i 85 članova SKOJ-a. Dobrovoljci su došli u puk da sačuvaju glave, jer su čuli da puk neće ići na front. Tako je rezonovao komesar, nije vredelo što je puk imao vrlo dobre rezultate, na osnovu merila ruske posade.
Prvi protivavionski puk formiran je sa namerom da ruski oficiri obuče naše borce koji bi posle preuzeli njihovo protivavionsko oružje sa odgovarajućom tehnikom i sačinjavali zaštitnu jedinicu V.Š. (p.a. topovi 37 mm, mitraljezi 12,7 mm. Koliko znam, Sovjetska armija je poklonila ovu tehniku NOVJ).
Već od 13. decembra 1944. godine izdvojena su 54 borca i sa dva ruska kamiona prebačena u štab Prve armije (Tovarnik). U toj grupi sam bio i ja i prisustvovao sam susretu sa generalom Pekom Dapčevićem, koji je bio vrlo osoran pitao je: "jesu li to ti kamuflatori iz Beograda". Na kraju je general podviknuo da će nas streljati, pa će ručati kao da ništa nije bilo!
Druga grupa boraca rasformiranog puka (oko 250-289) upućena je na front 23. februara 1945. godine i raspoređena u brigade I i V divizije; vidi Arhiv narodno-oslobodilačkog rata, br. reg. 2-6 K.788). Može se zaključiti da su svi borci raspoređeni u jedinice kao politički neprovereni i nepouzdani, te ih stoga treba držati pod prismotrom. Dokument je potpisao pomoćnik načelnika, kapetan Vojin Đorđević. Odmah se rađa misao da je veoma čudan iskaz da onaj ko je neproveren jeste samim tim nepouzdan. Otkud nepoverenje prema dobrovoljcima? Možda zato što su gotovo svi prilikom prijave izjavili da nisu bili članovi SKOJ-a. Pored toga, u istom dokumentu stoji da borci budu raspoređeni u jedinice tako da "nigde dvojica ne budu skupa" i sudbonosna preporuka: "davati im teže zadatke". Jasno je iz svega šta ovaj dokument sadrži: sumnju, presudu i nalog za egzekuciju!
Trudio sam se da se moj prilog raspravi što manje temelji na osećanjima, pristrasnostima i predubeđenju. Imam tri istine na umu: naglašavam da smo moji drugovi i ja bili antifašisti, s tim što nismo bili komunisti. Druga istina je da niko od nas nije znao da puk neće ići na front (raspored oružanih snaga je vojna tajna, tajna prvog stepena). Treća istina je da kako tada tako ni sada nema u meni i preživelim drugovima patološke mržnje, već nadasve želje da se dođe do istine.
Pored ovog dokumentovanog priloga istini o Sremskom frontu, izražavam svoje duboko poštovanje mojim izginulim drugovima, kao i potrebu da se njihova imena ne zaborave. To su Miloš Simatković, Branislav Eremija, Milan i Bogdan Bajić i mnogi drugi. Prekinuću ovde, jer spisak je prevelik i o njemu bi nadležni trebalo da povedu računa. Držim da o svemu glavnu reč imaju istoričari koji se ne služe samo anegdotama i političkim nabojima.
Moje ime je poznato redakciji, neka bude objavljeno kada budem pronašao odgovarajuću dokumentaciju o prvoj grupi u kojoj sam bio. Prilažem izveštaj pol. komesara: kutija 32, fascikla 2, dokument 12 i dokument štaba Pete divizije, kutija 188, fascikla 5, dokument 3.
Ime i adresa poznati Redakciji
