Američku je administraciju razočaralo to što su se u Vašingtonu lepo primljeni gosti, odmah po dolasku kući brže-bolje distancirali od sopstvenog predloga (Specijalno za NIN iz SAD)
Ponuda Zorana Živkovića da
hiljadu srpskih vojnika pomogne američkim trupama u Iraku, prijatno je
iznenadila njegove domaćine u Vašingtonu. Neprijatno ih je iznenadilo sve što je
došlo posle. Prvo se ugledni spoljnopolitički komentator “Vašington posta”
Džekson Dil blago podsmehnuo ideji. Onda je došao i hladan tuš iz Beograda, gde
je posle objavljivanja vesti o Živkovićevoj ponudi nastao pravi politički metež.
Još više od žestokog otpora srpskog javnog mnjenja ideji o slanju srpskih
vojnika u Irak, američku je administraciju razočaralo to što su se u Vašingtonu
lepo primljeni gosti, odmah po dolasku kući brže-bolje distancirali od
sopstvenog predloga.
A onda su, prema
saznanju NIN-a, usledili i zabrinuti telefonski pozivi Stejt departmentu iz
nekoliko nevladinih i drugih organizacija koje su se poslednje decenije s manje
ili više dobrih namera bavile eks-Jugoslavijom i Srbijom. Čitaoce “Vašington
posta” i gledaoce Si-En-Ena (medija koji su ovde prvi javili da Srbija nudi
trupe za Irak) još niko nije obavestio da premijer Srbije poriče ponudu, niti im
je iko rekao da se srpska javnost digla protiv ideje, ali za Balkan
specijalizovani spoljnopolitički krugovi to dobro znaju. Pa ipak, oni među njima
koji nisu poznati po naklonosti prema Srbiji ispoljavaju znake nervoze: nije im
dovoljno to što je američki državni sekretar celu priču smestio u drugu polovinu
godine. Nije im dovoljno ni to što je Kolin Pauel na konferenciji za štampu za
strane novinare jasno rekao da Bušova administracija, kao prvo, još nije
prihvatila ponudu, i, kao drugo, da Živković i nije nudio trupe odmah, već negde
pred kraj godine, kada budu jasnije i američke potrebe i srpski kapaciteti.
Njihova nervoza dolazi otuda što bi
srpski vojnici u Iraku potpuno promenili našu poziciju u odnosima sa Amerikom.
Oni bi automatski digli Srbiju na prvo ili drugo mesto među balkanskim
partnerima SAD. Prema saznanju NIN-a, priličnu uznemirenost ispoljava i albanski
lobi u Americi, koji dobro razume do koje mere bi takva rokada na Balkanu mogla
biti važna u predstojećim pregovorima o konačnom statusu Kosova.
Jedno je već sada jasno: šta god da je
bio nameravani efekat dramatičnog poteza srpskog državnog rukovodstva u
Vašingtonu, nesrećno i nespretno obelodanjivanje ideje naškodilo je njenoj
diplomatskoj svrsi. Amerikanci su pomalo zbunjeni reakcijama iz Beograda zato
što su u goste zvali ljude za koje veruju da su dobri sagovornici, jer vladaju
situacijom u svojoj zemlji (bez obzira na to što su i Amerikanci svesni
određenog manjka legitimiteta dela DOS-a koji upravlja državom). Posledica je
gotovo neizbežan utisak o neozbiljnosti i pomanjkanju kompetentnosti u Beogradu.
Sa američke tačke gledišta, ovde je reč o rđavoj izvedbi dobre ideje, koja još
nije nužno propala. Vašington gotovo očajnički traži vojnike za Irak, gde se
situacija po njih loše razvija. Ovog vikenda američka je štampa bila puna
članaka o revoltu Iračana protiv američke okupacije, a poređenja sa Vijetnamom
su učestala.
Amerikancima se jako žuri
da podele odgovornost sa vojnicima prijateljskih zemalja koje ne bi osporavale
da britansko-američka koalicija u svemu ima poslednju reč, i koje ne bi tražile
da im vojnici nose plave šlemove UN jer Amerikanci u Iraku nemaju nameru da u
bitnim stvarima dele odgovornost sa UN. U svakom slučaju, Amerikanci su spremni
da plate dve stotine miliona dolara za kontingent od 9 000 vojnika kojim će
rukovoditi Poljaci (ponudili 2 300 svojih vojnika). Ukrajina je za Irak ponudila
1 800 vojnika, što je Amerikance u prvi mah takođe uveselilo, ali kako su do
sada uvek prozivali Ukrajinu zbog kršenja ljudskih prava i korumpirane vlasti,
još se nisu definitivno odlučili.
Kritika srpskog predloga zdesna (“Vašington post”) nije ostala usamljena na
levici. Autor Kristofer Delizo na Internet sajtu koji je tokom NATO
bombardovanja bio izuzetno solidaran sa Beogradom (antinjar.com), ignorišući
ideološke razlike, tvrdi da se u Beogradu ovih dana dele otkazi generalima kako
bi ponuda Vašingtonu za Pentagon bila primamljivija: vrši se, prema Delizu,
čistka generala koji su 1999. “ratovali protiv NATO-a”.
LjILjANA
SMAJLOVIĆ
