VESTI iz Frankfurta, nezavisni dnevni list dijaspore na srpskom jeziku za Evropu, Ameriku i Australiju
 objavljeno u svim izdanjima 04.01.2004
 
 MOBA 2004 - akcija zblizavanja mladih dijaspore i otadzbine

INTERVJU

VLADIKA �ABAČKO-VALJEVSKI LAVRENTIJE TRIFUNOVIĆ

LJUBAVLJU SE MERI ČOVEK

� Zakon nikad nije spasavao čovečanstvo, nego ljubav, zakon se primenjuje onde gde ljubavi nema, zakon je kavez u koga ljubav stavlja otpale od nje da bi se predomislili pre nego �to odu u propast � Bo�ić je praznik mira i dobre volje koji unosi u srce hri�ćana najlep�e trenutke sreće, i kod nas Srba to je najmiliji dan u godini, zbog toga su ga na�i preci okitili divnim običajima � Danas postoje organizacije koje se bave samo time da se hri�ćani, kao deca Bo�ja, međusobno bolje sla�u i ispoma�u, da �ive u ljubavi i razumevanju, ali da jedni drugima ne ugro�avaju veru

Volite se ljudi: Vladika �abačko-valjevski Lavrentije

Za razliku od od na�ih balkanskih prostora, kroz istoriju opterećenih građanskim ratovima, međuverska tolerancija je veoma prisutna među hri�ćanima na Zapadu. Po�tuje se svačija tradicija i veroispovest, a sarađuje se na poljima praktične prirode. Ovaj način se pokazao kao veoma dobar i koristan za međusobno zbli�avanje, jer ne mo�e se niko zavoleti dok se ne upozna. A, ljubav treba da bude osnovno merilo međuljudskih i međuverskih odnosa, ne samo među istočnim i zapadnim hri�ćanima, već i među svom decom Bo�jom - poručio je NJegovo preosve�tenstvo gospodin Lavrentije Trifunović, episkop �abačko-valjevski, sa kojim smo u ovo bo�ićno predvečerje razgovarali o međuverskoj toleranciji i međucrkvenoj saradnji.
Prvi milenijum od Hristovog rođenja bio je milenijum jedinstvene hri�ćanske crkve, drugi su obele�ili raskoli i međusobno udaljavanje dece Hristove, a na početku trećeg veoma su uočljivi trendovi zbli�avanja pastve i pastira istočnog i zapadnog hri�ćanstva. Sve če�će se govori o potrebi za dijalogom, o neophodnosti da se ljudi upoznaju kako bi se bolje razumeli i probleme re�avali razgovorom.

Poruka i čestitka dijaspori

- Molimo vas, draga na�a deco duhovna u vaskolikom rasejanju, ne zaboravite nikada svoje poreklo. Imajte uvek na umu da ste vi najbolji predstavnici svoje crkve i svoga naroda. Nastojte da svojim �ivotom i radom poka�ete narodima, u čijoj stredini �ivite, kakva su načela svetosavlja i pravoslavne vere u kojoj ste vaspitani. Na�e oči i na�a nada uprti su u vas, jer vas skoro jedna trećina �ivi izvan svoje otad�bine. Budite odani svojoj matici. U njoj se ovih dana vr�e korenite političke promene i molite se zajedno na�em svetom Savi i drugim na�im velikim precima da sve ovo usmere na dobro, sreću i napredak srpskog naroda. Neka vas blagoslov Bo�ji prati u 2004. godini i kroz sav va� �ivot.

To, međutim, i kada je vera u pitanju ne ide glatko. Bli�a međucrkvena saradnja i veća međuverska tolerancija jo� nailaze na otpore, pogotovo u nekim pravoslavnim sredinama. Tim povodom pitamo vladiku Lavrentija:
Da li smo mi pravoslavni hri�ćani isključiviji u stavovima i zatvoreniji za dijalog u odnosu na druge?
- Jesmo, ali zato �to nismo imali priliku da bolje upoznamo zapadne hri�ćane. Treba imati u vidu da je u mnogim dana�njim evropskim zemljama, koje su većinski pravoslavne, vi�e od pola veka carovao komunizam i ateizam. Pričao mi je bla�enopočiv�i evangelistički biskup Lilie iz Hanovera, koji je 50-tih godina 20. veka poveo prvu delegaciju Evangelističke crkve Nemačke u posetu Ruskoj pravoslavnoj crkvi. Prvo su posetili Petrograd. Jedan od ruskih crkvenih velikodostojnika pozdravio ih je rečima: "Dragi na�i prijatelji. Ne mogu da vas oslovim braćom, jer smo po veri prilično udaljeni." Neki od članova delegacije su se uvredili, �eleli da prekinu posetu. Međutim, kad su u petrogradskoj biblioteci na�li knjigu o Evangelističkoj crkvi, a knjiga je bila stara 40 godina, njima su bile jasne reči onog ruskog visokodostojnika. Rusi nisu imali prilike da se upoznaju sa radikalnim promenama među hri�ćanima na zapadu. Danas je Ruska pravoslavna crkva članica Svetskog saveta crkava i Evropske konferencije crkava i jedna je od najaktivnijih u tim telima od pravoslavne porodice.

"MOBA" i ovog leta

- "MOBA 2004" odr�aće se od 19. jula do 19. avgusta u manastiru Svetog oca Nikolaja u Sokolu kod LJubovije. Učesnici, na�i mladi iz rasejanja i otačastva već se samoinicijativno najavljuju i raspituju, a mi počinjemo pripreme da ih i ovog leta s rado�ću dočekamo. A posle tri godine trajanja akcije zbli�avanja mladih iz dijaspore i otad�bine, uskoro se, iz praktičnih razloga, kancelarija "Mobe" prenosi iz Beograda u �abac, sedi�te Eparhije �abačko-valjevske.

Kako se najefikasnije mo�e delati na prevazila�enju međuhri�ćanske odbojnosti u sredinama gde ona postoji?
- Crkve su, pre pedesetak godina, Bogu hvala, počele da izlaze iz svoje učaurenosti, da tra�e dijalog u �elji da se prevaziđe jaz nastao 1054. godine. I to je počelo donositi pozitivne rezultate. Bilo je potrebno da se ljudi upoznaju da bi spoznali sve ono �to ih deli kao i ono �to ih spaja. Tu je i sam Bog pomogao odvodeći iz ju�ne u zapadnu i severnu Evropu, u Ameriku i Australiju milione hri�ćana, među njima pravoslavne, i na�e Srbe, da bi se zajednički radeći i �iveći jedni kraj drugih bli�e upoznali. Danas postoje organizacije koje se samo bave time da se hri�ćani, kao deca Bo�ja, međusobno bolje sla�u i ispoma�u, da �ive u ljubavi i razumevanju, ali da jedni drugima ne ugro�avaju veru.
Za�to se onda, u nekim na�im sredinama, Srpskoj pravoslavnoj crkvi zamera uče�će u Svetskom savetu crkava i Evropskoj konferenciji crkava, kao i učestvovanje u zajedničkim molitvama sa visokodostojnicima drugih crkava i verskih zajednica?
- Sveto pismo nije namenjeno samo nama pravoslavnima. Kritike dolaze od onih koji su zaboravili ili ne znaju da su na osnivanju Svetskog saveta crkava bili i na�e vladike Irinej Ćirić i sveti Nikolaj Velimirović. A �to se zajedničkih molitvi tiče, pod molitvom se, da se razumemo, podrazumeva uče�će u ornatu, sve�teničkoj ode�di. I to je onda saslu�ivanje. Ukoliko se čita tekst iz Svetog pisma bez ornata, to je kao da molitvu čita svako drugi. Kada sam polazio za episkopa u zapadnu Evropu, onako mlad i neiskusan, pitao sam tada�njeg, a sada bla�enopočiv�eg patrijarha Germana kako da postupam među nepravoslavnima. On mi je objasnio da je dopu�tena saradnja, osim bogoslu�enja u ode�di zajedno sa njima za jednom časnom trpezom u oltaru i priče�ćivanje iz iste ča�e. I za dve decenije, koliko sam bio episkop u zapadnoj Evropi, po�tovali smo to, ali smo sarađivali tamo gde se moglo.

U Beogradu je jesenas odr�an međupravoslavni simpozijum o novom crkvenom zakonodavstvu koje bi trebalo da bude usklađeno sa zahtevima savremenog doba. Da li se i na taj način mo�e pomoći u prevazila�enju isključivosti?
- Zakon nikad nije spasavao čovečanstvo, nego ljubav. Zakon se primenjuje onde gde ljubavi nema. Najbolji primer je jevanđelska priča o zabludelom sinu. Dok je sin bio u ljubavi sa ocem, otac nije merio koliko je potrebno da sinu da. Sve očevo bilo je i njegovo, ali kad je sin po�eleo da se odvoji od oca i da �ivi sam, zatra�iv�i da mu roditelj preda "ono �to njemu sleduje", otac je to učinio samo iz ljubavi prema detetu i time ga stavio u oblast zakona. Da ga ne bi gurnuo odmah u propast. Kad je sin utro�io sve �to je od oca primio i na�ao se u bedi, pokajao se i opet vratio u zagrljaj ljubavi svoga oca. Zakon je, znači, samo most između ljubavi i propasti. Zakon je kavez u koga ljubav stavlja otpale od nje da bi se predomislili pre nego �to odu u propast. Prema tome, i crkveno zakonodavstvo se primenjuje samo na one koji zloupotrebe ljubav.
Za nas pravoslavne, koji se dr�imo starog julijanskog kalendara, na pragu je najradosniji hri�ćanski praznik Rođenja Isusa Hrista, praznik svekolike hri�ćanske ljubavi. �ta biste poručili vernicima?
- Bo�ić je praznik mira i dobre volje koji unosi u srce hri�ćana najlep�e trenutke sreće. I kod nas Srba to je najmiliji dan u godini. Zbog toga su ga na�i preci okitili divnim običajima. Srbi u otad�bini i rasejanju spremaju se da ga i ove godine dočekaju u najprijatnijem molitvenom raspolo�enju. To je praznik preko koga nas vitlejemski Bogomladenac ujedinjuje ma gde se nalazili po zemaljskom �aru. Dok sam i sam bio u dijaspori misli su mi najvi�e be�ale ka otad�bini ba� u vreme bo�ićnih praznika. Toplo pozdravljam svu decu svetog Save i onu u otad�bini i onu koja silom prilika �ive izvan svog zavičaja na�im pradedovskim pozdravom: "Mir Bo�ji - Hristos se rodi!"

Radmila Lončar

Reply via email to