Nova knjiga Momira Bulatovica "Neizgovorena odbrana" - sta se stvarno desavalo
na prostorima bivse Jugoslavije. U ovom broju "Svedok" donosi deo Bulatovicevog
svedocenja na procesu Slobodanu Milosevicu u Hagu
NATO spremao okupaciju citave SRJ
P: Sta se desavalo na Kosovu tokom 1999. godine?
- Doslo je do eskalacije teroristickih akcija i odgovora snaga
bezbjednosti. Raslo je uvjerenje u domacoj javnosti da je djelovanje
teroristickih grupa u sve vecoj podrsci snaga NATO?
P: Vi niste ucestvovali na pregovorima u Rambujeu. Ipak, kako je Savezna
vlada (SRJ) ocijenila taj dogadaj?
- Savezna vlada, Savezna skupstina i ogromna vecina domace javnosti je
bila uvjerena da je u pitanju bio ultimatum koji je napravljen tako da ga niko
razuman ne bi mogao prihvatiti.
Ako bi se predlog prihvatio, to bi znacilo dobrovoljni pristanak na
okupaciju cijele SR Jugoslavije, dakle ne samo Kosova i Metohije. Ako bi se
odbio, prijetila je (opet) okupacija dijela, ili cijele drzavne teritorije,
nametnuta vojnom silom od strane NATO-a.
P: Sta je, po Vama, bila sustina NATO agresije na SRJ?
- Meni je jasno da je NATO intervenisao da bi obezbijedio smisao svog
postojanja. Sporedna posljedica je bilo nasilno stvaranje nove drzave-Kosova,
kroz ostvarenu koordinaciju sa jednim teroristickim pokretom. Takode, sve je
bilo praceno zlocinima koji su izvrseni prema civilnom stanovnistvu SR
Jugoslavije.
P: Kao predsednik Savezne vlade, da li ste imali podatke da se, u tom
periodu - pre bombardovanja, na Kosovu desava humanitarna katastrofa?
- Imali smo podatke o vise slucajeva masovnijeg kretanja civilnog
stanovnistva koje je trazilo spas od borbenih dejstava koja su se odvijala na
brojnim mjestima. Civilima je prijetila opasnost od "unakrsne vatre".
Obavjestavani smo da i da OVK ima praksu da civile koristi kao "zivi stit".
Kosovo i Metohiju su napustali i Albanci i Srbi i Crnogorci.
Procentualno, u odnosu na relativnu zastupljenost u ukupnom stanovnistvu, moze
se tvrditi da je bio veci broj izbjeglih, ili interno raseljenih Srba i
Crnogoraca, nego kosovskih Albanaca.
Ocjena Savezne vlade je, uprkos svemu, bila da se ne radi o humanitarnoj
katastrofi. Vlada je, svaki put kada je bila obavjestavana o takvim pojavama,
javno pozivala stanovnistvo da ne napusta svoje domove i pruzala garancije da
ce uciniti sve da svim gradanima Jugoslavije, nezavisno od nacionalne
pripadnosti, garantuje mir i imovinsku sigurnost.
P: Vi ste kao predsednik vlade primali razne izvestaje. U vezi sa tim,
molim Vas, objasnite nam na osnovu cega su vama slati ti izvestaji?
- Ustavne ingerencije Savezne vlade, a time i njenog predsjednika (bilo
je elemenata kancelarskog modela vlade) bile su velike i siroke. Po svakoj od
njih je funkcionisao drzavni sistem informisanja i obavjestavanja. Na moj sto
su dolazile obradene informacije najviseg nivoa odlucivanja i iz svih
najvaznijih domena za jednu uredenu drzavu.
P: Na bazi takvih Vasih saznanja, da li mozete da mi kazete da li je
etnicko ciscenje na Kosovu bilo proizvod zajednickog zlocinackog poduhvata,
ciji je sustinski cilj bilo proterivanje znacajnog dela etnickog albanskog
stanovnistva sa Kosova?
- Apsolutno mogu da potvrdim da etnickog ciscenja, u smislu u kojem
govori pptuznica nije bilo. Takode, potvrdujem da nije postojao ni plan, niti
zlocinacka grupa koja bi ga realizovala, za protjerivanje znacajnog dijela
etnickih Albanaca sa Kosova i Metohije.
P: Da li se secate i da li mozete da potvrdite da li sam ja smenjivao
one funkcionere koji su predstavljali prepreku ovom planu ili njegovom
sprovodenju. Da li o tome imate neka saznanja?
- Znam da ste postavljali i smjenjivali brojne funkcionere. To je bio
sastavni dio Vasih poslova i prava koja ste imali na osnovnu ustavnih
ovlascenja i politickog uticaja, kao sef vladajuce partije. To rade i svi
drzavnici i politicari svuda u svijetu.
No, smjenjivanja i postavljenja ne mogu biti u vezi sa planom za etnicko
ciscenje jer, kako je vec vise puta receno, takav plan nije postojao nigdje i
nikad, osim u konstrukciji Tuzilastva suda u Hagu.
P: U tacki 16 optuznice koja se odnosi na Kosovo, stoji da sam ja
zajedno sa Sainovicem, Milutinovicem, Ojdanicem i pok.Vlajkom Stoiljkovicem
planirao, podsticao, naredio, pocinio ili na drugi nacin pomagao i podrzavao
planiranje, pripremu ili izvrsenje zlocina, tako sto smo ucestvovali u
zajednickom zlocinackom poduhvatu ciji je cilj bio isterivanje znatnog dela
albanskog stanovnistva Kosova sa teritorije pokrajine Kosovo u nastojanju da se
obezbedi trajna srpska kontrola nad ovom pokrajinom, te da je ovaj zajednicki
zlocinacki poduhvat nastao najkasnije u oktobru 1998. godine i trajao do 20.
juna 1999. godine. Kao predsedniku Savezne vlade, da li je Vama bilo poznato
bilo sta od ovoga? Jeste li nekada culi nesto od mene, ili nekog od ovde
navedenih ljudi o ovim stvarima? Da li je neko nekada pominjao bilo sta od ovih
stvari u ovom kontekstu?
- Ne, nikada od Vas, kao ni od navedenih ljudi koje sam, inace, dobro
poznavao i sa kojima sam godinama saradivao, nisam cuo nista sto bi me uputilo
na zakljucak da je postojao cilj, udruzenje i postupci o kojima se govori u
ovoj tacki optuznice. Zbog toga, kao i niza drugih razloga koji se iznose
cjelinom ovog svjedocenja, cvrsto vjerujem u neistinitost optuznice u cjelini.
P: Tacka 53 predmetne optuznice navodi da sam sa Milutinovicem,
Sainovicem, Ojdanicem i Stoiljkovicem, pocev od 1. januara 1999. pa do 20. juna
1999. planirao, podsticao, naredio, pocinio ili na drugi nacin pomagao i
podrzavao hotimicnu i siroko rasprostranjenu ili sistematsku kampanju terora i
nasilja uperenu protiv albanskog civilnog stanovnistva koje zivi na Kosovu u
SRJ, koja je sprovedena uz pomoc snaga SRJ i Srbije koje su preduzele operacije
usmerene protiv kosovskih Albanaca sa ciljem da se znatan deo kosovskog
albanskog stanovnistva protera sa Kosova u nastojanju da se obezbedi dalja
srpska kontrola u pokrajini. Da li je Vama, kao Predsedniku vlade, bilo poznato
nesto od ovoga, jeste li nekad culi za neki od ovih planova i da li je to bio
cilj Vojske Jugoslavije?
- Nikada nisam cuo da se tako nesto, ili slicno desavalo u planovima i
praksi postupanja bilo kojeg drzavnog organa ili institucije. Jedini cilj
Vojske Jugoslavije je bio da zastiti SR Jugoslaviju od teroristickih upada iz
inostranstva, kao i da zastiti zivote svojh pripadnika i vojna i materijalna
sredstva kojima je ona raspolagala.
P: U tacki 57 navodi se da su snage SRJ i Srbije cinile dela brutalnosti
i nasilja nad albanskim civilima na Kosovu da bi odrzale atmosferu straha,
stvorile haos i podstakle stalni strah od smrti, odnosno da su isle od sela do
sela, a u gradovima i mestima od jednog do drugog dela grada ili mesta, preteci
i proterujuci stanovnike kosovske Albance, te da su kosovski Albanci cesto
zastrasivani, napadani ili ubijani pred ocima drugih, cime se njihove porodice
i komsije htelo prisiliti na odlazak. Sta Vi znate o ovim dogadjajima? Odnosno,
ako je i bilo takvih slucajeva, da li ste izvestavani sta se desavalo na
terenu, da li su preduzimani neke mere kaznjavanja pocinioca zlocina?
- Nazalost, bilo je zlocina koje su pocinili pripadnici bezbjednosnih
snaga Jugoslavije i Srbije, ili lokalni Srbi i Crnogorci. Drzava je to
tretirala kao ratne zlocine i zapocela je krivicno-pravni progon svih za koje
je postojala osnovana sumnja da su pocinioci. Medutim, sva saznanja koja smo
imali, ukazivala su na tvrdnju da su u pitanju pojedinacni akti, odnosno djela
koja su proizilazila iz individualne motivacije. Zbog toga je odgovor na prvi
dio Vaseg pitanja negativan. Savezna vlada je, stoga, utvrdila predlog "Zakona
o prikupljanju i dostavljanju podataka o o izvrsenim zlocinima protiv
covecnosti i medunarodnog prava", koji je predstavljao dopunu teksta vazeceg
zakona od 16. jula 1993. godine. Savezna skupstina je, ovako izmjenjen tekst
zakona, usvojila 25. juna 1999.godine (Sluzbeni list SRJ br. 44/1999).
Na taj nacin je utvrdena zakonska obaveza i zaprijeceno kaznjavanjem, ne
samo pociniocima ratnih zlocina, nego i svima koji imaju saznanja da je neko
drugi pocinio takav zlocin, a nije prijavio nadleznim drzavnim organima. To
dokazuje da je SR Jugoslavija imala odnos prema ratnim zlocinima kakav treba da
ima svaka demokratska i pravno uredena evropska drzava.
P: Ovde se tvrdi da je na Kosovu od sredine marta 1999. do 20. juna
1999. godine proterano iz svojih domova i deportovano od 600.000 do 800.000
Albanaca sa Kosova, te da je to bio deo programa uperen protiv kosovskih
Albanaca, na nacionalnoj i verskoj osnovi. Vi ste bili predsednik Vlade SRJ. Da
li je postojao takav plan, da li su ovi ljudi proterani i deporotovani zbog tog
plana?
- Nije postojao plan, ni aktivnosti za stvaranje etnicki cistog (bez
albanske populacije) Kosova i Metohije. Do velikog pomjeranja stanovnistva,
talasa izbjeglica sa Kosova ili interno raseljenih unutar te teritorije
dolazilo je za vrijeme NATO bombardovanja. Ja i vecina ljudi koji se naslanjaju
na cinjenice i hronologiju dogadaja vjerujem da je do toga doslo zbog toga sto
je Kosovo bilo izlozeno sistematskom i surovom djelovanju NATO avijacije. Mene
su kasnije jugoslovenski vojni strucnjaci obavijestili da je Kosovo bilo mjesto
na kojem je bilo izruceno najvise eksploziva po jedinici povrsine na svijetu i
u cijeloj istoriji ratovanja.
P: Takode se ovde tvrdi da sam ja licno zamislio, razradio i sproveo
plan etnickog ciscenja Kosova, udruzeni zlocinacki poduhvat u koji sam se
upustio zajedno sa drugim visokim politickim funkcionerima i funkcionerima
MUP-a i Vojske Jugoslavije. Da li je to istina?
- Ovakve tvrdnje dozivljam kao potpune i apsolutne neistine. Sve sto
znam o Vama, Vasim politickim zalaganjima i konkretnomn djelovanju uvjerava me
da je istina na sasvim suprotnoj strani od one koju drzi Tuzilastvo.
P: Kakve su bile posledice NATO bombardovanja Savezne Republike
Jugoslavije?
- Akcija se zvala "Milosrdni andeo". Njene posljedice su se dugo krile
od javnosti. U ime Savezne vlade, kojoj sam imao cast da budem na celu i u
ratnim uslovima, objedinjeni su podaci o velicini ratne stete koja je,
ilegalnom vojnom operacijom NATO, nacinjena Saveznoj Republici Jugoslaviji.
U Hagu bi, zbog rata, trebalo da sede neki drugi
Kako je Savezna vlada ocenila NATO agresiju i sta je preduzela u vezi sa
njom?
Na samom pocetku agresije Savezna vlada se obratila Medunarodnom sudu
pravde u Hagu sa zahtjevom da izda privremmenu mjeru i nalozi NATO-u da
obustavi napad na SR Jugoslaviju. Sud to nije uradio pravdajuci se
formalno-proceduralnim pitanjima.
Kasnije je Savezna vlada podnijela tuzbu tom istom sudu. U njoj su
navedeni svi zlocini prema civilnom stanovnistvu i prema duhovnim, kulturnim i
materijalnim vrijednostima nase zemlje.
Komisija za utvrdivanje stete, koju je formirala Savezna vlada,
ustanovila je da je materijalni izraz stete koju je NATO nanio Saveznoj
republici Jugoslaviji na nivou od stotinu milijardi US dolara.
Kakva je bila pravna sudbina tuzbe koju je podnela Savezna vlada SRJ?
Ona je bila odbacena sa pozivom na cinjenicu da, u vrijeme NATO agresije
SR Jugoslavija nije bila clan OUN, pa se Sud proglasio nenadleznim.
Kada bi ta cinjenica bila istinita (a nije jer je SRJ bila u statusu
clana OUN, ali sa"zamrznutim" pravima ucesca u radu organizacije, po sistemu
"prazna stolica"), onda bi ona morala imati odraza i na ovaj sudski proces. To
zakljucujem na osnovu cinjenice da su oba suda obrazovana u ime OUN, pa bi bilo
logicno i ispravno da postupaju u skladu sa istim cinjenicama i nacelima.
Ali to ocigledno ovdje i u odnosu na Vas nije tako.
Na samom kraju ovog ispitivanja da li Vi kao politicar i drzavnik mozete
da kazete za politicku opciju, kojoj sam svih ovih godina pripadao i kojoj i
danas pripadam, da se zasnivala na srpskoj nacionalistickoj politici? Odnosno,
da li je njena glavna sustina bila da Srbi moraju da zive u jednoj drzavnoj
zajednici i na teritoriji koja je pod srpskom kontrolom, jer ce inace biti
izlozeni diskriminaciji, progonu i genocidu od strane nesrba?
Vasa politicka opcija ni u jednom trenutku i ni sa jednog vaznog aspekta
nije bila nacionalisticka. Vi niste za srpski narod trazili vise od onoga sto
je pripadalo ostalim narodima bivse Jugoslavije, ali niste pristajali ni na
njihova manja prava u odnosu na druge.
Sve do ove optuznice ja nisam cuo nijednu ozbiljnu primjedbu upucenu na
racun Vaseg nacionalizma. Sta vise, godinama Vam je ondasnja opozicija u Srbiji
zamjerala na nedovoljnom ispoljavanju cinjenice da ste Vi predstavljali
nespornog lidera srpskog naroda u cjelini. Takode, niko od vaznijih subjekata
iz medunarodne zajednice nikada nije izjavio nista sto bi moglo da upucuje na
takvu kvalifikaciju.
Vasa zalaganja za opstanak Jugoslavije ja tumacim kao realan i odgovoran
stav politicara u sudbinskim trenucima jedne velike drzavne krize. To sto ste
Vi, kao i mnogi drugi (medu koje i sam spadam), ukazivali da ce nekontrolisani
raspad jedne visenacionalne drzave dovesti do gradanaskog rata - ne moze da
znaci da ste Vi izazvali takav rat koji se stvarno desio u Hrvatskoj i Bosni i
Hercegovini.
Gospodine Bulatovicu, ovde u Tribunala se pod izgovorom sudjenja vrsi
prekrajanje istorije. Da li su moje brojne mirovne aktivnosti od 1991. do 1999.
godine bile izraz koriscenja mog autoriteta za mir ili kako se danas zeli
vrsiti zamena teza, izraz nekakvog kontrolora rata?
Meni se cini prosto nemogucim da bilo ko (pa cak i ovo Tuzilastvo) nakon
svih ovdje iznijetih dokaza nastavi sa tvrdnjama da je Vasa licna uloga u
raspletu jugoslovenske krize bila ratnohuskacka, a ne mirotvorna.
Gospodine Bulatovicu, da smo ja i rukovodstvo Srbije i Jugoslavije
svojevremeno pristali da terorizam dobije svoju drzavu u Evropi, da li bi bilo
ovog sudjenja?
U knjizi "Pravila cutanja" ja sam zabiljezio sjecanje na jedan razgovor
koji sam imao sa Vama na slicnu temu. Vi ste tada, jos pocetkom 1998. godine,
bili duboko svjesni s obzirom na dotadasnja saznanja i iskustva vezana za ovaj
Tribunal, da postoji velika mogucnost da budete optuzeni ukoliko stanete na
celo antiteroristicke borbe na Kosovu i Metohiji. To Vas, naravno, nije
sprijecilo da postupite na nacin na koji Vas je obavezivala Vasa visoka duznost
i ogromni ugled koji ste imali u svom narodu. Ubjeden sam da ste postupili na
nacin na koji bi djelovao bilo koji predsjednik bilo koje evropske drzave.
Na Kosovu i Metohiji je bila oruzana, teroristicka pobuna, a svaka
drzava mora da se sa njom bori koristenjem vece i organizovane (drzavne) sile.
Sto se tice pitanja - da li bi bilo ovog sudenja, priznajem da ne znam.
Previse mi stvari nije jasno u ovom procesu. Da je po mome misljenju, ovdje bi
bili neki drugi optuzeni, a optuznice protiv njih bi morale biti konretnije i
vezane uz stvarno izvrsene zlocine.
Ovako, cini mi se da se izmisljanjem i pripisivanjem krivice onima koji
su stvarno nevini za izvrsene zlocine, stvarni krivci i zlocinci oslobadaju
odgovornosti.
Kako mozete da objasnite to sto su Slobodana Milosevica u jedno vreme
proglasavali tvorcem mira na Balkanu, a danas odgovornim za genocid na Balkanu
u tom istom periodu?
Imam dovoljno znanja i zivotnih iskustva da prepoznajem gvozdena pravila
geopolitike i strateskih interesa velikih sila. Shodno njihovim videnjima i
potrebi narastanja i pokazivanja drzavne moci, cesto se znalo desiti da neko
bude najveci saveznik, a odmah potom najljuci protivnik neke velike svjetske
sile.
Ali to je privilegija velikih i nerjesiv problem malih drzava. Mada,
istorija je takode puna slicnih primjera, nijedna drzavna moc nije mogla da
konacno pobijedi istorijsku istinu. Kad-tad ona ce se pokazati, jer istina mora
da pobijedi.
Za mene, Vi ste bili i ostajete (uprkos svim optuzbama i medijskoj
halabuci) covjek koji je bio najmanje kriv za izbijanje bilo kojeg od ova tri
ratna sukoba i onaj ko je medu najzasluznijima sto je svaki od njih bio okoncan.
http://www.svedok.co.yu/index.asp?show=52115
===============
Group Moderator: [EMAIL PROTECTED]
page at http://magazine.sorabia.net
for more informations about current situation in Serbia http://www.sorabia.net
Slusajte GLAS SORABIJE nas talk internet-radio (Serbian Only)
http://radio.sorabia.net
Yahoo! Groups Links
<*> To visit your group on the web, go to:
http://groups.yahoo.com/group/sorabia/
<*> To unsubscribe from this group, send an email to:
[EMAIL PROTECTED]
<*> Your use of Yahoo! Groups is subject to:
http://docs.yahoo.com/info/terms/
