Kosovo i diplomatija:  Konzulska vremena 

Domaci mediji su se poslednjih desetak dana utrkivali oko ukazivanja
gostoprimstva trojici ambasadora – Majklu Poltu, Stivenu Vordsvortu i
Aleksandru Aleksejevu. I dok su prva dvojica preferirali tandemske nastupe,
ruski ambasador je gostovao – sam. Od stavova koje zastupaju njihove države,
stanovnici Kosova svih nacionalnosti mnogo ocekuju. Medutim, u njihovim
životima još nema nikakvih promena

piše: Jasmina Lazic I Dokumentacioni centar "Vremena" 



 

Život bez struje...

Dok nastaje ovaj tekst, specijalni predstavnik Ujedinjenih nacija Marti
Ahtisari na sednici Saveta bezbednosti obrazlaže svoj predlog o statusu
Kosova. No, tri ambasadora u Srbiji – americki, britanski i ruski – uveliko
su obavestili ovdašnju javnost o stavovima koje ce njihove zemlje zastupati
u Njujorku. 

Stav ambasadora Ruske Federacije u Srbiji Aleksandara Aleksejeva blizak je
zvanicnom Beogradu. U intervjuu za "Blic" 21. marta, Aleksejev kaže kako
veruje da pregovori o statusu Kosova izmedu Beograda i Prištine mogu da se
nastave, makar predvodeni i novim medunarodnim predstavnikom, ako je to
neophodno. U istom razgovoru, ruski ambasador smatra da predlog specijalnog
izaslanika UN-a Martija Ahtisarija ne može da se razmatra kao rešenje na
sednici Saveta bezbednosti jer ne predstavlja uzajamno prihvatljivu
soluciju.



 

...i iza bodljikave žice

S druge strane, reci ambasadora SAD Majkla Polta i ambasadora Velike
Britanije Stivena Vordsvorta odgovaraju onome što Priština želi da cuje. U
"duetskom" intervjuu za "Blic", ova dvojica diplomata izražavaju uverenje
kako dalje pregovore o statusu Kosova ne treba ocekivati, jer je "proces
odredivanja konacnog statusa zapoceo i ide u pravcu nadgledane nezavisnosti,
te nece biti odlagan". Jednoglasni su i u u oceni da ce Srbija u jednom
trenutku morati da prizna nezavisno Kosovo ukoliko želi da postane clanica
Evropske unije. Na RTS-u su bili krajnje jasni rekavši da se zalažu za
nezavisnost pokrajine zbog svega onog što se tamo dešavalo 1999, a i zato
što vecina gradana Kosova želi nezavisnost. Na direktno pitanje da li bi
prihvatio slicno rešenje da je njegova zemlja u pitanju, Polt je izbegao
odgovor rekavši da SAD nisu u konfliktu sa medunarodnom zajednicom. 

Americko-britanski dvojac i ruski ambasador ne slažu se ni u oceni
Ahtisarijevog ucinka. Dok Vordsvort u "Blicu" daje odlicnu ocenu radu
finskog diplomate, jer je – kako kaže – nakon petnaestomesecnih pregovora
"uradio dobar posao u situaciji gde nema lakih odgovora", i "nacinio
sprovodivo i najbolje rešenje", Aleksejev na tribini Udruženja studenata
Pravnog fakulteta "Nomokanon" nije iskljucio mogucnost da se potraži "druga
osoba koja nije iscrpla sve mogucnosti za dalje pregovore". Ruski diplomata
voli da istakne kako za Rusiju nije primarna licnost posrednika, ali i da
njegova zemlja smatra "da covek koji se bavi tako važnim, odgovornim i
složenim poslom, mora biti – juvelir, a ne buldožerista". Inace, Ahtisarijev
plan, ruski ambasador smatra "samo predlogom, a nikako i konacnim rešenjem
sudbine južne srpske pokrajine". Rec je o "u najmanju ruku jednostranom
planu", smatra Aleksejev, jer odražava tacku gledišta samo jedne strane,
"baš kao što je jednostrana i primena Rezolucije 1244". Po njegovoj oceni,
taj dokument je sracunat na stvaranje nezavisne države Kosovo, suprotan je i
medunarodnom pravu i Rezoluciji 1244, kao i "jasnoj i preciznoj" poziciji
Beograda koja glasi: neprihvatljivo je svako ugrožavanje teritorijalne
celovitosti i suvereniteta Srbije. 


        

Gostujuci u emisiji "Utisak nedelje", americko – britanski dvojac je izrazio
drugacije gledište kad je rec o Ustavu Srbije. Tako Vordsvort kaže da od
srpskih vlasti i "ne ocekuje javno prihvatanje, jer se ljudi nalaze u
corsokaku na izvestan nacin", a Polt – uz opasku da nikada nece tražiti od
rukovodstva zemlje ili od same zemlje da prekrši sopstveni ustav –
diplomatski uvijeno odgovorio je da je na Srbiji i srpskom narodu da pronadu
rešenje na koji ce se nacin suociti sa stvarnošcu u kojoj ce Kosovo biti
nezavisno. 

Trojica diplomata su obavestila ovdašnju javnost cemu se može nadati na
sednici Saveta bezbednosti. Dok Aleksejev istice da je ruski predsednik
Vladimir Putin u telefonskom razgovoru sa srpskim premijerom Vojislavom
Koštunicom ponovio da Rusija nece u Savetu bezbednosti UN-a podržati nijedno
rešenje za Kosmet sa kojim se ne bude saglasio i zvanicni Beograd, Polt
navodi da je "i za nas i za srpski narod važno da vrlo pažljivo slušamo šta
rusko rukovodstvo kaže, koje su reci izabrane, kako su se oni izrazili i šta
misle kad kažu da nece podržavati rezoluciju". Postoje razne opcije kako se
sa jednom rezolucijom može postupati u Savetu bezbednosti, objasnio je
americki ambasador: može da se glasa za nju, može da se glasa protiv nje,
može i da se uzdrži od glasanja, a stalni clan Saveta bezbednosti može da
uloži veto... Treba li reci da se sa Poltovim recima slaže i Vordsvort. On
još konstatuje da Rusija nikad nije decidirano pretila vetom, vec da su
njeni predstavnici pažljivo birali reci.

Uprkos neslaganjima u stavovima, formi i rešenjima za status Kosova, sva
trojica ambasadora u ovoj medijskoj debati isticu dobre medusobne odnose.
Vordsvort saradnju sa Moskvom u Kontakt grupi ocenjuje kao dobru, i kako
kaže "uprkos tome što Rusi sada imaju neka pitanja i ideje o kojima ce se
raspravljati"; Majkl Polt porucuje: "Sa Rusima delimo isti cilj kada je u
pitanju Srbija i region", a Aleksandar Aleksejev kaže da kontakti na
relaciji Rusija–SAD–EU "imaju stalan i prisan karakter". 

Diplomatski, nema šta.




Image

Ambasador Sjedinjenih Americkih Država u Beogradu: Majkl C. Polt

Majkl C. Polt diplomata je sa gotovo tri decenije iskustva. Na mesto
ambasadora SAD u Srbiji (i Crnoj Gori) postavljen je u maju 2004. godine.
Pre nego što je preuzeo ulogu ambasadora, obavljao je dužnosti glavnog
zamenika pomocnika državnog sekretara u Birou za zakonodavstvo Stejt
departmenta. Kao diplomata "od karijere" (u Ministarstvu inostranih poslova
u rangu ministra savetnika), ambasador Polt je bio glavni zamenik pomocnika
državnog sekretara SAD Kolina Pauela za zakonodavne poslove.

Pre Beograda obavljao je diplomatske dužnosti u ambasadama u Berlinu i
Bernu. Bio je na višim funkcijama u Stejt departmentu kao zamenik direktora
za pitanja evropske bezbednosti i kontrole naoružanja. Dobitnik je
predsednicke nagrade za zasluge u službi i brojnih zahvalnica i izvanrednih
odlikovanja u Stejt departmentu, kao i nagrade "Tomas Džeferson" koju
dodeljuje Udruženje gradana SAD u inostranstvu. Osim u Švajcarskoj i
Nemackoj, izvesno vreme je službovao i u Austriji, Meksiku, Danskoj i
Panami.

Polt je roden u Austriji, diplomirao na Univerzitetu u Tenesiju, a uspomenu
na fakultetske dane, upadljivi prsten koji se tradicionalno poklanja
prilikom sticanja diplome, ponosno nosi.

Iako nije deklarisani filmofil, Njegova ekselencija je upucen u srpsku
kinematografiju, i to prevashodno kroz filmove Emira Kusturice od kojih je
neke gledao još u Vašingtonu – sa engleskim titlom. Prvi srpski film koji je
gledao u Americi je Kusturicin Andergraund, a kada je došao u Beograd gledao
je Život je cudo.

Za Srbe kaže da su fascinantan narod što se duha tice. "Suoceni sa teškocama
Srbi se smeju, kada se ozbiljne stvari dešavaju i dalje su sposobni da prave
viceve i da se cak podsmevaju situaciji." Zamera im, medutim, staromodan
nacin razmišljanja i pesimizam. 

Za razliku od svog prethodnika, Vilijema Montgomerija, Majkl Polt nije
obradovao domace tabloide skandalima iz privatnog života. Njegova supruga
Hali, takode zaposlena u Stejt departmentu, i deca Nikolas i Lindzi žive u
Sjedinjenim Državama. Porodicni hobi im je skijanje i jedrenje. 

Omiljena fraza americkog ambasadora na srpskom je "kako da ne". Kada se,
kaže on, prevede na engleski jezik ne znaci ništa, ali ovde ima veliko
znacenje. Ambasador priznaje i to da je znanje njegovog srpskog jezika veoma
siromašno, ali da je bez obzira na to od ranog jutra zatrpan srpskom
štampom. Prati i elektronske medije, ali mu je potrebna pomoc oko prevoda.
"Ponekad, dok listam novine osecam se kao da citam bajku brace Grim, poneki
tekstovi su zabavni, neki su degutantni, ali ima i realnih i dobrih
clanaka", ocenjuje. 

Prilikom svog prvog govora u Srbiji (i Crnoj Gori), Polt je obecao da ce se
truditi da privuce americke investicije i da razvija trgovinske odnose
izmedu dve zemlje, "što ce ne samo približiti dve zemlje vec i doneti nova
radna mesta i ekonomski napredak, kako narodu SCG tako i SAD". Americki
ambasador smatra i da je za brz napredak srpske privrede neophodan da vlada,
poslovna zajednica i gradani u potpunosti prihvate tržišnu ekonomiju: "Vlada
ne bi trebalo da poseduje preduzeca, ni da direktno utice na privatni
biznis, a privatizacija bi trebalo da ide dvostruko brže nego do sada."

Kao dobre osobine srpskih preduzetnika, ambasador ocenjuje inventivnost,
preduzimljivost, energicnost i fleksibilnost, ali navodi i to da su
biznismeni optereceni korupcijom, koja vuce korene još iz Miloševicevog
perioda.

Jedna od upecatljivijih izjava ambasadora Polta koja se tice saradnje sa
Haškim tribunalom vezana je za hapšenje Ratka Mladica: "Da znam gde je, ja
bih išao da ga uhvatim."



Image

Ambasador Velike Britanije: Stiven Džon Vordsvort

Stiven Džon Vordsvort postao je ambasador Velike Britanije u Srbiji u
novembru 2006. godine. Diplomatsku karijeru je zapoceo kao službenik Forin
ofisa u odeljenju za istocnu Evropu i SSSR 1977. godine. Prvi put je radio u
ambasadi u Rusiji u vreme kada je Leonid Brežnjev bio na vlasti – od 1979.
do 1981. godine. U Moskvi ponovo boravi u periodu izmedu 2003. i 2005.
godine kao zamenik šefa britanske ambasade. Godina provedenih u Rusiji
Vodsvort se, sudeci po intervjuu koji je objavljen na sajtu britanske
ambasade u Beogradu, rado seca. Najupecatljiviji utisak koji je Rusija
ostavila na njega, kao na nekoga "ko dolazi sa tako malog ostrva kao što je
Velika Britanija", jeste – velicina zemlje.

"Dva puta sam bio na krajnjem istoku Rusije, jednom sam bio u Vladivostoku,
a drugi put na ostrvu Sahalin. Let do tamo traje nekih osam sati, prelazite
osam vremenskih zona, i završite istocno od Kine – a još uvek ste u istoj
državi, sa istim TV programom i istim reklamnim plakatima na ulicama!",
rekao je britanski ambasador.

Druga "ruska" anegdota koje se Vordsvort rado seca je aplauz koji je dobio
na sceni moskovskog Boljšog teatra, pošto je predstavljajuci jednu britansku
plesacku trupu održao govor na ruskom jeziku pred celim auditorijumom.

Pedesetdvogodišnji britanski ambasador roden je i odrastao u Velsu. Odanost
korenima iskazuje na razlicite nacine. Na dan Svetog Davida, zaštitnika
Velsa, koji "pada" 2. marta, ambasador je zajedno sa ucenicima beogradske
Filološke gimnazije ucestvovao u akciji uredenja školskog dvorišta. Licno je
zasadio jedan kesten, njegov sin je organizovao kviz na temu znamenitosti
Velsa, a ucenici gimnazije su sadili narcise, simbol svetog Davida. 

Ambasadorova supruga Nikol je poreklom delom iz Škotske, delom iz Irske, te
Vordsvort, kako istice, uvek brzo reaguje kada neko kaže da su svi sa ostrva
"Englezi".

"Iako živimo u jednoj maloj zemlji i iako gotovo svako u Velikoj Britaniji
danas govori engleski, još uvek ima mnogo onih, na primer u Velsu, koji kod
kuce govore velški, a to je sasvim drugaciji jezik i mnogo stariji od
engleskog. Cak i sami Englezi imaju razne naglaske i govore niz dijalekata",
objasnio je jednom prilikom Vordsvort, koji je na fakultetu ucio ruski
jezik. 

Srpski je naucio kroz šestomesecnu obuku koja je pocela u Londonu, a
završila se tronedeljnim boravkom u jednoj porodici u Novom Sadu, tako da
sada cita novine i prati TV program "bez velikih poteškoca". 

Od srpskih filmova gledao je Klopku Srdana Golubovica, što ga je, kaže,
podstaklo da nauci više o srpskoj kinematografiji. Nedavno je poceo da se
zanima za astronomiju, pa je pre dolaska u Srbiju kupio teleskop, ali zbog
prezauzetosti još nije stigao da ga isproba.

Prsten Stivena Vordsvorta nije zaokupio medijsku pažnju koliko
univerzitetski prsten njegovog americkog kolege Majkla Polta. On na malom
prstu nosi pecatni prsten sa svojim inicijalima, koji mu je na dan vencanja
poklonila supruga Nikol. 

Prilikom stupanja na dužnost ambasadora Velike Britanije u Beogradu, Stiven
Vordsvort je rekao da je cvrsto uveren da je Srbiji mesto u Evropskoj uniji
i NATO-u, ali da puna saradnja s Haškim tribunalom ostaje uslov na kome ce
London posebno insistirati. U svom govoru Vordsvort je pomenuo i Kosovo:
"Odgovornost Velike Britanije, kao stalne clanice Saveta bezbednosti UN-a,
jeste da pomogne da se za Kosovo pronade rešenje koje ima najviše izgleda da
podstakne stabilnost u regionu, da svi narodi na Kosovu i Metohiji nastave
bezbedno da žive u svojim domovima, kao i da se sacuvaju mnogi važni
istorijski i verski objekti."

Osim ozbiljnih politickih tema, Vordsvort je prilikom preuzimanja dužnosti
ambasadora naglasio da bi tokom svog mandata želeo da unapredi saradnju u
oblasti zaštite i ocuvanja prirodne sredine.



Image

Ambasador Rusije: Aleksandar Aleksejev

Aleksandar Aleksejev postavljen je na mesto ambasadora Rusije u Srbiji 2004.
godine. Jedna od glavnih odrednica za njegovo imenovanje na ovu funkciju
jeste da važi za odlicnog poznavaoca prilika na Balkanu i u Srbiji. 

Aleksejev je 1973. godine završio Moskovski državni institut za medunarodne
odnose, a iste godine sa suprugom Olgom odlazi u diplomatsku misiju u
Švajcarsku. 

U Briselu je službovao deset godina u dva mandata. Prvo je od 1982. do 1987.
godine radio u ambasadi SSSR, a potom, od 1993. do 1998, u predstavništvu
Rusije za vezu sa NATO-om.

Rezidencija ruskog ambasadora nalazi se u Maglajskoj ulici, na Topcideru,
izmedu dva najveca srpska fudbalska stadiona. Najdraži predmet u tom zdanju
mu je, kako je u jednom intervjuu rekla njegova supruga, "srpska sablja,
koju je dobio od beogradskih prijatelja".

Ambasador Aleksejev je zaljubljenik u prirodu. Kada mu to obaveze dozvole,
sa suprugom voli da prošeta Adom Ciganlijom, Koštunjakom, Kalemegdanom, po
Avali. Kako je svojevremeno otkrila Olga Aleksejeva, posebno voli šetnje
Zemunskim kejom, pored Dunava.

Ambasador Aleksejev govori nemacki, francuski, engleski i srpski jezik. 

On i njegova supruga vole da slušaju folk i pop, ali i ozbiljnu muziku. U
Narodnom pozorištu rado gledaju drame i opere, redovno posecuju izložbe i
druge priredbe. 

Uživa u skijanju.

U dosadašnji radni ucinak Aleksejeva, medutim, može se uracunati i to što je
Srbija prestala da izvozi oružje u bivše sovjetske republike koje imaju
odredene razmirice sa Moskvom i što se, posle njegovih javnih kritika da se
na ruski kapital gleda kao na drugorazredni, pojacala privredna saradnja
dveju zemalja

http://www.vreme.com/cms/view.php?id=493801



[Non-text portions of this message have been removed]

Одговори путем е-поште