http://www.mtsmondo.com/news/vesti/text.php?vest=62203
Blic: Ko su beogradski anarhisti Subota, 30. jun 2007. 14:38 Na ulazu u knjižaru "Beopolis“, u Makedonskoj ulici u Beogradu, stoje dve kutije za dobrovoljne priloge i svako ko je u njih ubacio nešto novca dobio je knjigu ili disk kojima se propagiraju anarhističke ideje: država, hijerhija i novac su suvišni. Akciju vode beogradski anarhisti, zanimljiv skup pojedinaca malo poznatih „pravovernoj“ beogradskoj javnosti. Ukupno u Beogradu živi oko 200 anarhista organizovanih u nekoliko desetina grupa i mnogi ih smatraju „samo budžakom kulturne alternative“. Članovi su većinom studenti sociologije i umetničkih fakulteta, mada se nadje i poneko sa fizike, psihologije, lingvistike, pa čak i menadžmenta. Tri najverovatnije vodeće i najuticajnije anarhi grupe su Anarhosindikalistička inicijativa ASI, „Ananrhija/Blok45“ i „Kontrapunkt“. Novinar „Blica“ našao je anarhiste na Zemunskom keju, u klubu „Zmuc“, gde povremeno svraćaju. "Pola veka političkog totalitarizma onemogućilo je da se razvije mišljenja koje nije u okvirima vodeće političke scene. Naša anarhistička scena je zato potpuno neorganizovana. Dok je u Španiji anarhizam narodni pokret, a u Nemačkoj prisutan u svim slojevima društva, kod nas su anarhisti malobrojni, uglavnom obrazovaniji mladi ljudi", objašnjava Miloš Rančić, jedan od beogradskih anarhista. Anarhiste nije lako sresti, mada se ne kriju, a najteže je sa njima dogovoriti se za vreme sastanka. Sve je slobodno, pa i poimanje vremena. Nema nikakvih ograničenja ni u čemu, pa sastanak dogovoren u 18 sati počinje oko 20 ili kasnije. Pravo je čudo kako se medjusobno sreću na sastancima, a prava sreća što većina od njih i dalje pristaje da nosi mobilne telefone. Ipak, veoma im je važno da šire svoje ideje. Svi veruju da ljudi mogu da žive bez hijerarhije i nasilnih podela, poput podela na države ili na polove, i zato se, pre svega, zalažu za ukidanje države i kapitalizma. Njihovi sajtovi su prepuni kritičkog angažmana koji prkosi “zakonima gravitacije”. Po idejama koje šire, oni su isti kao i u ma kojoj drugoj zemlji u svetu, ali su po broju onih koji u svet bez granica i novca veruju, različiti, odnosno nekoliko stotina hiljada malobrojniji. "Postoje tri anarhističke struje kod nas. ASI su predstavnici tradicionalnog anarhizma, Anarhija/Blok 45 anarhoprimitivizma, a Kontrapunkt novijih tendencija. Nekima je cilj da državu ukinu nasilnim prevratom, drugima revolucijom u glavama ljudi, a treći žele samo da predstave ono što smatraju valjanim", kaže Rančić. Kako kod anarhista nema nikakvih podela, pa ni na ženske i muške poslove, u zemunskom klubu „Zmuc“, gde smo sreli neke od njih, večera je bila gotova i pre nego što je prva devojka stigla. Zajednički obroci nisu strani anarhistima, a na meniju su većinom boranija, krompir ili kupus, jer su mnogi od njih vegetarijanci. Anarhisti su začudjujuće tolerantni prema „ostatku sveta“, pa u njihov klub zalaze i „drugomisleći“. U zemunskom klubu „Zmuc“ ne postoji cenovnik već svako ostavlja onoliko novca koliko smatra da je tu pojeo i popio. Pokušavajući da se uklope u postojeći sistem, sve što anarhisti proizvedu, od knjiga do CD-eova, prodaje se po niskim cenama ili po sistemu „koliko daš“. (MONDO)
