Istraga o „Sartidu“ traje godinama, a nigde rešenja

 

BEOGRAD - Prodaja „Sartida“, jedine srpske železare, Amerikancima za samo 21,3 
miliona dolara ovih dana je posle zatišja od skoro dve godine ponovo postala 
aktuelna u javnosti. Neizvesno je da li je celu priču pokrenuo Velimir Ilić, 
ministar infrastrukture, da bi izbegao pritisak javnosti zbog tajnosti Ugovora 
o koncesiji Horgoš-Požega ili se traži samo način da se prikupe politički 
poeni. Poznato je i da se Uprava za borbu protiv organizovanog kriminala bavila 
ovom kontroverznom transakcijom. Sredinom maja 2005. UBPOK je potvrdio da je 
istraga o prodaji Sartida u završnoj fazi. „Detalje ne možemo da saopštimo, ali 
se o svim potezima konsultujemo sa republičkim tužiocem“, rekli su tada u 
UBPOK-u.
Smederevski „Sartid“ je prodat u stečaju 31. marta 2003. godine američkoj 
kompaniji „Ju-Es stil“, i to neposrednom pogodbom, što je inače bilo moguće po 
tadašnjem Zakonu o prinudnom poravnanju, stečaju i likvidaciji. Ono što je, 
međutim, izazvalo spekulacije da je posao obavljen protivzakonito, je činjenica 
da nije izabran onaj način prodaje koji bi bio najpovoljniji za namirenje 
poverioca, a to je javno nadmetanje. Sumnju u legitimnost celog postupka, koji 
je vodio stečajni upravnik Branislav Ignjatović i stečajno veće Trgovinskog 
suda u Beogradu, na čijem čelu je bio Dušan Marčićev, je i brzometna prodaja, 
koja je obavljena za samo četiri radna dana. Akterima ovog posla se toliko 
žurilo da su doneli odluku o prodaji „Sartida“ 28. marta, iako je saglasnost 
mnogih poverilaca dobijena tek 31. marta.

Smederevska čeličana i još pet fabrika u sastavu matičnog preduzeća, „Beli 
limovi“ iz Šapca, „Stara železara“ iz Smedereva, „Veljko Dugošević“ iz Kučeva, 
„Spin“ doo, „Luka Smederevo“ i „Slobodna zona“, prodate su Amerikancima bez 
priznatih dugova prema poveriocima od 1,7 milijardi dolara. Prema izveštaju 
Saveta za borbu protiv korupcije, koji se bavio ovim slučajem, ispada da je sud 
sam, bez pribavljanja mišljenja poverioca doneo odluku o prodaji, što izaziva 
sumnju da je namera bila da „Sartid“ ode unapred izabranom kupcu.

Vrednost „Sartida“ u septembru 2002. godine procenjivao je Ekonomski institut 
po metodi izuzimanja obaveza iz bilansa u rasponu od 28,82 do 51,88 miliona 
dolara. Trgovinski sud nije angažovao stručnjake za veštačenje. Međutim, prema 
proceni pojedinih stručnjaka, vrednost „Sartida“, uz ovakav otpis 1,7 milijardi 
dolara dugova, kreće se oko 430 miliona dolara. Oni su zato upozorili da je u 
slučaju smederevske železare učinjen presedan.

KO JE ČISTIO PRLJAVŠTINU

Kada je 2004. godine na vlast došla vlada premijera Vojislava Koštunice 
potraživanje od 200 miliona dolara bilo je predmet razgovora sa nemačkim 
zvaničnicima. Jedan od ministara u tadašnjoj vladi tim povodom je izjavio „sada 
mi moramo da čistimo prljavštinu koji su nam ostavili naši prethodnici“. 
Aleksandar Vlahović, ministar privrede u vreme ove prodaje, je više puta 
ponovio da je „Sartidu“ moralo odmah da se pomogne i da su pisma sa takvim 
zahtevom poslali na adrese više potencijalnih kupaca ali da je jedino 
„Ju-Es-stil“ bio spreman da odmah obezbedi sredstva za obrtni kapital. Inače, 
„Sartid“ je danas među najvećim izvoznicima.


Zakon o stečajnom postupku predviđa da se prvo u što većem iznosu namire 
poverioci, a bolja cena bi se postigla na javnom tenderu. Zato je konzorcijum 
stranih banka i preduzeća na čelu sa Bank Austrija, koji su 90-ih kreditirali 
„Sartid“, podneo tužbu Trgovinskom sudu u Beogradu, koji je doneo presudu na 
njihovu štetu, kao i Viši trgovinski sud. Oni su upozoravali da je za „Sartid“ 
bila zainteresovana i svetski poznata kompanija „Mital“ koja se zbog toga, kako 
tvrde u tužbi, još 10. maja 2002. godine prvim pismom obratila Vladi 
Srbije,Trgovinskom sudu i stečajnom upravniku. I njihova sledeća dva pisma, od 
19. decembra 2002. i 17. januara 2003, ostala su bez odgovora, piše u tužbi. 
Potraživanja ovih poverilaca su sa kamatama u trenutku prodaje smederevskog 
koncerna iznosila oko 200 miliona dolara. 


Autor:


Zorica <http://www.glas-javnosti.co.yu/autor/32>  Mihajlović

 

 

http://www.glas-javnosti.co.yu/

 

 

 

 



[Non-text portions of this message have been removed]

Одговори путем е-поште