http://www.pressonline.rs/vest.jsp?id=38382§ionId=33
07.06.2008 , BEOGRAD Izvor: PRESS GDE JE BLAGO KRALJA? Više od pola veka traje potraga za zlatnim vencima s groba kralja Aleksandra Karađorđevića koji su nestali iz zadužbine na Oplencu Ćup sa blagom... Za mnogim dragocenostima se i dalje traga Venci od čistog zlata i srebra, koji su bili položeni na grob kralja Aleksandra Karađorđevića, netragom su nestali. Poslednji put viđeni su na Oplencu 1947. godine, kada im se gubi svaki trag. Tako već više od pola veka traje neumorna potraga za kraljevim blagom. Čuvar uspomena... Miladin Gavrilović - Nikada, ni na jednoj aukciji nije se pojavio nijedan detalj iz ove zbirke. To nam i uliva nadu da i danas čami u nekom skrovištu i verujemo da ćemo kad-tad saznati gde se nalazi. I da ćemo je, naravno, vratiti na Oplenac - kaže Miladin Gavrilović, direktor Zadužbine na Oplencu. Naime, jedna od najvećih zbirki ove zadužbine bila je zbirka venaca položenih na odar kralja Aleksandra prilikom njegove sahrane 1934. godine. Istraživanje istoričara Mileve Stevanović pokazalo je da je žalost za kraljem izražena i s više od 20.000 prispelih venaca, od kojih je većina bila napravljena od cveća, žitarica i drugog trošnog materijala. Ipak, mnogi venci su izrađeni i od čistog zlata, srebra, bronze i drugih metala, a svi su oni posle sahrane izloženi u crkvi na Oplencu, koja je i pre rata bila predviđena za ovu namenu. Nažalost, posle rata ceo kompleks bio je zatvoren za javnost, a tada je nestao i najveći broj ovih dragocenosti. OZNA ih je odnela 1947. godine, da bi im se, potom, izgubio svaki trag. Miladin Gavrilović, sadašnji direktor Zadužbine, tako se suočava sa skoro nepremostivom preprekom. Kako pronaći i na Oplenac vratiti sve relikvije, slike, nameštaj i druge dragocenosti koje su se decenijama razvlačile? - Pošli smo najpre od sređivanja arhive, koja je bila u haotičnom stanju. Tragali smo i na kraju uspeli da dokučimo čega je sve ovde bilo i, što je još važnije, da mnogo toga i vratimo nazad - priča Gavrilović. Borba za vrednu ikonu Nedavno su mnoge novine objavile „ekskluzivnu" vest da je ikona „Tajna večera", kompozicija neprocenjive vrednosti izrađena od belog sedefa, konačno izložena u Muzeju na Oplencu. Reč je o dezinformaciji, jer se ova vredna umetnina u Zadužbini nalazi već 60 godina. Ipak, zanimljiva je i njena priča. Naime, prilikom sahrane kralja Aleksandra zapala je za oko i nacističkom vođi Geringu, a prva zapovest okupacionim vlastima u Srbiji bila je da se ova ikona pošalje u Berlin. Posle rata vraćena je u zemlju, a samo zahvaljujući Aleksandru Rankoviću, koji se odupreo Titovoj želji da je prisvoji, vraćena je na Oplenac. Kažu da je to bio prvi otvoreni sukob neprikosnovenog vođe s njegovom dotadašnjom desnom rukom. Jedna od tajni je, svakako, i priča o kovčegu broj 23, koji je pronađen zahvaljujući neverovatnoj upornosti i strpljenju, ali i pukom sticaju okolnosti. Reč je, naime, o 17 kovčega s dragocenostima kraljeve porodice, koji su po izbijanju rata preneti na Oplenac. Nemci su za to saznali i sanduke vratili za Beograd. Smestili su ih u zgradu Narodne skupštine, a baron Nojhausen, koji je popisao sadržinu kovčega, odlučio je da prisvoji sanduk s najvrednijim sadržajem. To je učinio tako što je naredio da se svi sanduci prenesu u kraljev dvor, izuzev jednog, na kome je sve vreme sedeo. Kada je pošiljka otpremljena, naredio je da se ovaj sanduk smesti u trezor Narodne banke, ali je prevara ubrzo otkrivena. Pravdao se da ga je ostavio u trezoru iz bezbednosnih razloga, a tu je ostao i dugo posle rata. - Samo zahvaljujući pronađenoj arhivi znali smo gde se sanduk nalazi i šta je u njemu, ali ni to nije bilo dovoljno da bismo ga pronašli - kaže Gavrilović. - Skoro deset godina smo povremeno dolazili u Narodni muzej, tražili „svoj" kovčeg i njime „davili" i direktore i osoblje. Svi su slegali ramenima i nemoćno širili ruke. Takvog sanduka nije bilo u njihovim registrima. Kada je Gavrilović poslednji put došao istim poslom, tadašnji direktor Muzeja nazvao je svoju službenicu i ponovio po ko zna koji put isto pitanje. Dok je radnica naglas negirala da tako nešto uopšte postoji, celu priču je, srećom, čuo i jedan davno penzionisani radnik, koji se tu slučajno zatekao. On se setio da u jednom depou postoji drveni kovčeg koji praktično nikada nije ni otvaran. - Možete li samo zamisliti našu sreću kad smo otvorili kovčeg posle punih 50 godina i u njemu pronašli dijademu kraljice Marije, sablju kralja Aleksandra i pregršt drugih dragocenosti - sve ono što je i bilo zabeleženo u popisu prašnjave arhive. Opet, sreća da je tako i bilo jer, da je otkriven ranije, ko zna gde bi završio - priča Gavrilović, i s ponosom ističe da se sve to danas može videti u Petrovoj kući na Oplencu. VLADA ARSIĆ
