http://www.novosti.rs/code/navigate.php?Id=4&status=jedna&vest=129125&datum=2008-09-24
Sve srpsko po spisku M. RADONJIĆ - P. VASILJEVIĆ, 23.09.2008 19:23:19 I Pravni fakultet je među prozvanim institucijama PROBUĐENO totalitarno jednoumlje napalo je srpske institucije, svetinje, intelektualce, državnu granicu, naciju - sažetak je reakcija na godišnji izveštaj Helsinškog odbora za ljudska prava za 2007. godinu, čije su delove “Novosti” objavile. Na meti kritika organizacije koju predvodi Sonja Biserko, da zemlju drže u zaostalosti, u nacionalističkom i velikosrpskom slepilu, našli su se Srpska pravoslavna crkva, profesori Pravnog fakulteta u Beogradu, pisci, novinari, političari, akademici... U knjizi “Samoizolacija: realnost ili cilj” pominju se čak poimence i ličnosti koje su “najkrivlje” za, kako kažu, “dovođenje nacije u permanentni sukob sa okolinom i sa ostatkom sveta”. Možda najmarkantnija preporuka Helsinškog odbora je da se udžbenici nepodobnih univerzitetskih profesora - cenzurišu. Srpska pravoslavna crkva, prema ovom dokumentu, označena je kao “jedan od nosilaca i čuvara velikosrpskog projekta”. Vladika šabački Lavrentije za “Novosti” poručuje: - Svaka crkva trudi se samo da širi jevanđeljsku ljubav među svim ljudima. Nikakav povod nismo dali za ovakve optužbe, niko ne poštuje ljudska prava više od jevanđelja. Hrista su razapeli, a on nije ni mrava zgazio. U svetu postoje i dobro i zlo, i zao progoni dobrog. Nečija ljubav, tako, smeta onome koji širi mržnju. Profesore na Pravnom fakultetu je uskomešalo novo delo Helsinškog odbora. Formirali su i posebnu radnu grupu koja će uskoro izaći u javnost sa zvaničnim saopštenjem povodom napada na njihov integritet. Dekan Mirko Vasiljević sugeriše nam da je ovakav izveštaj objavljen baš u godini kada Pravni fakultet obeležava dva veka postojanja: - To je sramna knjiga sa još sramnijim optužbama prema našem fakultetu. U izveštaju se koristi spisak profesora koji su pre više od šest godina potpisali peticiju protiv Zakona osaradnji sa Haškim tribunalom. Neki od tih profesora su u međuvremenu preminuli, a mnogi su i penzionisani. Poseban paradoks je da Pravni fakultet u subotu obeležava šezdesetogodišnjicu Univerzalne deklaracije o ljudskim pravima, dok istovremeno biju bitku sa optužbama Helsinškog odbora za ljudska prava. Jedan od “prozvanih”, profesor Filozofskog fakulteta u Beogradu i politički analitičar Slobodan Antonić kaže da su mediji u Srbiji i inače puni autošovinističke propagande “druge Srbije”, ali da je ova knjiga-izveštaj osobena po više osnova: - Ona je obuhvatila sve negativne stereotipe o Srbima, sve najgore antisrpske optužbe i sve maksimalističke antisrpske zahteve. Napisana je i nekakvim novim, poluhrvatskim jezikom, koji valjda treba da postane novi književni standard “denacifikovane” Srbije. Zahtev za cenzuru univerzitetskih predavanja i univerzitetskih udžbenika, prema Antoniću, “zlokobna je najava pravog totalitarizma”. On dodaje: - Takvu vrstu nasrtaja na elementarne akademske slobode može izvesti samo okupaciona sila ili marionetski režim. Izgleda da neko u “drugoj Srbiji” misli da je bar jedan od ovih uslova na najboljem putu da bude ispunjen. Mislim da su autori ohrabreni političkim dešavanjima i promenama koje su se dogodile u poslednje vreme. Ovo će biti “lakmus-papir” za njihovo buduće ponašanje - ako im to prođe, mogu da nastave da prave ovakve spiskove, i zato smatram da je veoma važno pružiti otpor. Ko može i treba da se suprotstavi ovome? - Pre svega, strukovna udruženja “prozvanih” profesija, ali mislim da i vlasti u najmanju ruku treba da ocene naslovnu stranu knjige Helsinškog odbora, na kojoj Srbija bez Kosova i Metohije kao ledena santa pluta morem, topi se i raspada. Koji komad je, po planovima Helsinškog odbora i njegovih pokrovitelja, sledeći na redu da “otpadne”? Vojvodina? Sandžak? Preševska dolina? Vlaška Krajina? I koliko će još trebati vremena da se ta usamljena ploča svede na meru koja bi zadovoljila Sonju Biserko i njene “europske” prijatelje? - pita se Antonić. * MOMO KAPOR: BISERKO GORA OD ŠUVARA *IDEOLOŠKA komisija Centralnog komiteta Saveza komunista Hrvatske, sa pokojnim Stipom Šuvarom na čelu, u svoje vreme je objavila čuvenu “Bijelu knjigu”. To je bila svojevrsna antologija najbriljantnijih tekstova protiv komunizma, najpoznatijih beogradskih pisaca. Evo, dočekali smo da se u današnje vreme, usred Srbije i Beograda, pojavi slično štivo pisano hrvaštinom, pod rukovodstvom bivše istaknute komunistkinje Sonje Biserko. Ova knjiga je mnogo manje duhovita od svoje prethodnice. U njoj se pojavljuju reči: odstraniti, osuditi, zabraniti, ukinuti, zameniti drugim profesorima i drugim udžbenicima. Naravno, vrlo sam ponosan što se nalazim u obe knjige.
