DŽORDŽ FRIDMAN, DIREKTOR I PRVI ANALITIČAR AMERIČKE AGENCIJE „STRATFOR“, GOVORI ZA NAJNOVIJI BROJ GEOPOLITIKE
Pronicljiv potez Beograda Inicijativa Srbije u Skupštini UN da zatraži mišljenje Međunarodnog suda pravde o zakonitosti priznavanja Kosova je zaista pronicljiv potez vlade koja ima vrlo malo alternativa.Prisilivši Evropljane i Amerikance da se suprotstave diplomatskoj inicijativi, oni pokazuju neodlučnim zemljama da se Zapad suprotstavlja daljim pregovorima po tom pitanju, a ne Beograd Nedavno je „Stratfor“ objavio analizu u kojoj Džordž Fridman, direktor i prvi analitičar ove američke agencije tvrdi da „koreni rusko-gruzijskog rata zadiru duboku u geopolitiku i ne mogu se razumeti ako se ne razume Kosovo“. U razgovoru za najnoviji broj Geopolitike, čije delove prenosimo, Fridman objašnjava svoju tvrdnju. - SAD i njeni saveznici unutar NATO su odlučili da ignorišu UN i povedu rat na Kosovu 1999. godine preko NATO. Rusi nisu bili spremni da prihvate tu činjenicu jer očigledno nisu deo NATO, te su se time osetili istisnutim iz političkog odlučivanja u regionu, da se ne pomene i da je Srbija saveznik koga oni nisu hteli da vide bombardovanim. Ipak, suština je da je Moskva potpuno zapostavljena i prikazana nemoćnom. Problemi se za Moskvu nisu zaustavili na tome. SAD su propratile svoj kosovski rat s neumitnim prodorom NATO na bivši sovjetski prostor. Dakle, SAD ne samo što su slale poruku Moskvi da će NATO zameniti OUN u Evropi kao prvenstveno multinacionalno telo političkog pravosuđa u regionu, već i da će Rusija biti isključena iz dotičnog tela i opkoljena njime istovremeno. To je bilo neprihvatljivo za Kremlj. Za Moskvu je poslednja kap bilo jednostrano proglašenje nezavisnosti Kosova 17. februara. Evropljani i Amerikanci nisu shvatili da je Moskva izgubila strpljenje i da su oni podržavali situaciju koju nisu mogli vojno potkrepiti - rekao je, između ostalog, Fridman. Vi, takođe, navodite da Amerikanci nisu Ruse shvatili ozbiljno. Šta je dovelo do jedne tako pogrešne procene u Vašingtonu i da li kavkaski rat znači novi poglavlje u rusko-američkim odnosima? - Za SAD i EU nezavisnost Kosova nije predstavljala prodor moći Zapada na ruske interese. Oni jednostavno nisu razumeli koliko ozbiljnim Rusi smatraju pitanje Kosova. Vašington i Brisel su mislili da je proglašenje nezavisnosti naprosto prirodni ishod rata 1999. godine. Za Rusiju je to bila kulminacija politike Zapada da se Rusija opkoli. Evropljani i Amerikanci su, takođe, pogrešno procenili vojnu moć Rusije, koja se znatno popravila od 1999. godine, i učinili grešku da ne mogu vojno podržati nezavisnost Kosova. ODNOSI IZMEĐU SAD I SRBIJE - Nije najjasnije da li je Sjedinjenim Državama neophodan suštinski dogovor sa Srbijom, i da li one to žele, jer bi proruska Srbija usred Balkana stvorila znatnu nestabilnost u toj oblasti, ali što nije vrsta nestabilnosti koju Amerika ne bi mogla da reši. Evropa je zabrinuta strana, i upravo to je razlog zbog kojeg Brisel pokušava da uvede Srbiju u EU. U budućnosti se može očekivati dalja ambivalentnost Amerike u pogledu Srbije, bez obzira na to ko bude došao na vlast u Vašingtonu u narednih nekoliko meseci. Odavno smo isključili srpski doprinos borbi protiv islama. Srbija je imala priliku da dokaže svoj značaj, precenila ga je, i sada je to mrtvo slovo za Vašington. Trenutna primarna briga SAD jeste uspon Rusije. Srbija opet ima dva nezavidna izbora: Na sve praktične načine napustiti Rusiju s nadom u brz ulazak u EU. U takvoj prilici SAD neće obratiti pažnju na Srbiju u doglednoj budućnosti, a Evropa će je primiti srdačno. Ili, stati na neki način na stranu Rusije, u kom će slučaju celokupna moć EU i NATO da se obruši na Srbiju na način na koji će se poslednjih 16 godina činiti tek kao priprema. Setite se - Srbija ne samo što nema izlaza na more, već je u potpunosti opkoljena članicama i protektoratima EU/NATO. Rusija uopšte ne može pomoći, što bi bio veoma loš izbor - smatra Fridman. PODRIVANJE RUSKOG RAZMIŠLJANJA Trud koji Zapad ulaže poričući sličnosti između Kosova i Gruzije se dobrim delom ulaže da bi bilo podriveno rusko razmišljanje kako je sličan potez Moskve u Gruziji opravdan. Dakle, radi se prvenstveno o opravdanosti i legitimnosti. Isto tako, buduće secesionističke krize će možda pomenuti Kosovo, ali tačni način na kom je Kosovo „koren rusko-gruzijskog sukoba“ se ne zasniva na legitimnosti i presedanu. Priznanje Južne Osetije i Abhazije od strane Rusije stavilo je Srbiju u jednu čudnu situaciju prema Moskvi. Kako da se Srbija ponaša između principa „legalnosti“ i „realnosti“, odnosno faktičke podrške Rusije? - I dalje ćutite. Bilo kakva otvorena podrška Rusije je, na svaki način, isto je kao i otvoreno priznavanje nezavisnosti Kosova. To bi silno razdražilo Brisel i očigledno bi povredilo bilo kakve šanse Srbije da postane član EU 2009. godine. Ali je Beogradu neophodna ruska podrška da se nastavi diplomatski trud da Kosovu ostane nepriznata nezavisnost. Ipak, Moskva ne očekuje srpsku podršku kada je reč o Gruziji. S druge strane ona očekuje da Srbija potvrdi ugovor o NIS-u, kao i da se srpska ekonomija otvori ruskom uticaju. U toj oblasti će srpska vlada - kao i vlade susednih zemalja - morati da naprave svoju odluku. Kako biste ocenili inicijativu Srbiju da Međunarodni sud pravde preispita zakonitost odluke pojedinih članica o priznanju Kosova kao nezavisne države? -To je zaista pronicljiv potez vlade koja ima vrlo malo alternativa. Prisilivši Evropljane i Amerikance da se suprotstave diplomatskoj inicijativi oni pokazuju neodlučnim zemljama da se Zapad suprotstavlja daljim pregovorima po tom pitanju, a ne Beograd. To je jedan veoma dobar pi-ar potez iz Beograda i, zasada, potez na koji Evropljani i Amerikanci nemaju odgovor. Taj potez takođe zaustavlja dalje priznavanje Kosova. Malo će zemalja priznati Kosovo dok se vodi spor u MSP-u, koji može potrajati. http://www.glas-javnosti.co.yu/clanak/tema/glas-javnosti-27-09-2008/pronicljiv-potez-beograda [Non-text portions of this message have been removed]
