Izvinjavam se, ispravka linka: http://www.eparhija-dalmatinska.hr/arhiva2008/0153-08-L.htm
angelina markovic wrote: > > http://www.eparhija-dalmatinska.hr/Frames-L.htm > ** > > > *VAPAJ IZ DALMACIJE** * > > /Osvrt na «Izveštaj» gđe Sonje Biserko i njenog Helsinškog odbora za > ljudska > (ali ne i za crkvena) prava/ > > / / > > Ovih dana se na sajtu Helsinškog odbora gđe Sonje Biserko > pojavio «Izveštaj», koji je po ko zna koji put šokirao i iznenadio > našu crkvenu i intelektualnu javnost. Kada to kažemo, mislimo > prvenstveno na Biserkin deo ovoga Izveštaja «Odnos države i verskih > zajednica», koji se tiče Srpske Pravoslavne Crkve i njenog mesta i > uloge u današnjem društvu u Srbiji. > > Kada se pažljivo pročita ovaj deo «Izveštaja» gđe Biserko(a) - «Odnos > države i verskih zajednica» - odmah se stiče utisak da je za > predsednicu Helsinškog odbora, Srpska Pravoslavna Crkva, potpuna > nepoznanica i nešto što je povezano sa zaverama, mračnjaštvom, pa > možda i «Srednjim vekom», ali sa elementima «opijuma za narod». Srpska > Crkva je za ovu gospođu anticivilizacijska i antidemokratska > institucija, koja je prosto simvol svih negativnih tendencija i > antievropskih stremljenja u hodu ka «svetlijoj budućnosti» u današnjoj > Srbiji. > > Ovi stavovi jasno pokazuju jedno, a to je iz koga duhovnog miljea i iz > koje intelektualne branše dolazi gđa Biserko(a). Retorika koju ona > koristi je dobro poznata retorika našoj Crkvi i pravoslavnim Srbima > uopšte, pošto su od nosilaca te i takve ideologije stradali zajedno od > Drugog svetskog rata do danas. Gđa Biserko i njoj slične «crne > udovice», predstavljaju jedan od poslednjih bastiona toga staroga > sistema, koji je svoju «demokratiju» u vreme komunističke diktature > (demokratije proleterijata) potvrdio mnogobrojnim logorima, gulazima i > Golim otocima. Poseban «podvig» im je bio progon Srpske Crkve u svim > sferama Njenoga života, uključujući tu i crkvenu svetosavsku prosvetu, > koju je valjalo zbrisati sa lica zemlje i na njeno mesto ustoličiti > antihrišćanski komunizam i darvinizam. > > No, da se vratimo malo na pomenuti «Izveštaj» Helsinškog odbora o > Srpskoj Pravoslavnoj Crkvi i Njenom delovanju. On od samog početka do > kraja vrvi neistinama i poluistinama, pridodajući tome otvorene napade > na Srpsku Pravoslavnu Crkvu. Po pomenutoj gospođi, Srpska Pravoslavna > Crkva je ostvarila kontakt sa srbijanskom državom (kao da on ne bi > trebao da postoji, ili šta) 2000. god. zahtevom Svetog Arhijerejskog > Sabora SPC da se veronauka uvede u državne škole. To je za autoricu > ovoga «Izveštaja» bio prvi znak «klerikalizacije» društva > (zaboravljajući da je tadašnji Predsednik Vlade pokojni Zoran Đinđić > svoga sina Luku sam odveo na čas veronauke, što su propratili svi > mediji). Pomenuta gospođa bi verovatno morala znati da u svim > evropskim demokratskim državama Crkva ima slobodu delovanja, što > podrazumeva i držanje veronauke u školama. Moguće je da se njoj lično > to nije dopalo, jer joj je raniji školski poredak sa darvinizmom više > odgovarao. Možda je njoj lično lakše silaziti sa «krošnji drveća», > nego učiti o biblijskom stvaranju kosmosa i čoveka u njemu. Ali šta > bi, bi. > > Po gđi Biserko(a), Crkva se nije zadržala samo na tome da je uvedena > veronauka u škole, nego se Crkva opasno približila i drugim državnim > institucijama, kao što su vojska i policija, pa je čak i imenovan > Episkop za saradnju sa vojskom Srbije (i mala deca znaju da u svim > normalnim evropskim državama tako nešto postoji, ali ne i gore > pomenuta gospođa). > > U daljem tekstu «Izveštaja», gđa Biserko(a) ponovo iznosi svoj žal za > Darvinovom teorijom evolucije, koja joj je izgleda zaista prirasla za > srce, okrivljujući prethodnu vladu gospodina Vojislava Koštunice i > ministarku prosvete Ljiljanu Čolić, koji su navodno «pravnim dekretom» > pokušali da izbace Darvinovu teoriju evolucije iz školskih programa u > Srbiji. To se «na svu sreću» nije desilo, zahvaljujući upornim > pobornicima i zaštitnicima Darvinove teorije o evoluciji životinjskih > vrsta, među kojima je i pomenuta gđa Biserko. > > Sledeća žaoka gđe Biserko(a) je upućena prema Zakonu o verskim > zajednicama, koji je, kao što je svima poznato, usvojen od strane > Vlade Republike Srbije, uz poštovanje sve demokratske procedure i > evropskih standarda. Na jedan čudesan i za običnu ljudsku logiku, > teško razumljiv način, gđa Biserko u ovom Zakonu o verskim > zajednicama, vidi Zakon diskriminacije «malih verskih zajednica», a > navodno favorizovanje «tradicionalnih religija», podrazumevajući tu na > prvom mestu Srpsku Pravoslavnu Crkvu. Po autorici ovoga «Izveštaja», > Srpska Crkva je, shodno ovom Zakonu, privilegovana, čak do te mere da > sveštenici imaju «imunitet» (od čega, to samo ona zna). Kako kaže gđa > Biserko, ovim Zakonom o verskim zajednicama je narušena «savremena > sekularna demokratska država» (čitaj: ateistička i darvinistička), jer > je Crkva ponovo digla glavu i iz prethodnog getoa u vreme komunizma. > SPC ovim Zakonom izlazi i pojavljuje se u javnosti, pa čak postaje i > nekakav društveni faktor. To bi, po autorici ovoga teksta, svim > «demokratskim» metodama trebalo sprečiti. > > Pored toga što se obrušila na Zakon o verskim zajednicama, gđa > Biserko(a) se obrušila i na izgradnju spomen-hrama sv. Save, za koji > je država dozvolila da se štampa doplatna poštanska marka, itd. > Poseban specijalitet u ovom delu «Izveštaja» gđe Biserko je napad na > Bogoslovski fakultet SPC u Beogradu, koji je od 2004. godine, po > odluci Vlade Republike Srbije, vraćen u sastav Beogradskog > Univerziteta. To je za gđu Biserko nešto nečuveno i da se ona pitala, > to nikada ne bi bilo. Po gđi Biserko ulazak Bogoslovskog fakulteta na > Beogradski Univerzitet, može ozbiljno uzdrmati «Darvinovu teoriju», pa > čak i predstavlja znak da je Srpska Crkva konfesija koja ima > «povlašćenu školsku instituciju» (verovatno u odnosu na druge verske > zajednice ili ko zna koga). > > Izražavajući u daljem tekstu žal za navodno obespravljenim «malim > verskim», pa čak i «nehrišćanskim verskim zajednicama», gđa Biserko > shodno gore navedenom, u svojoj prepoznatljivoj psihološkoj strukturi, > nekadašlji žal za pravima radnika i obespravljenih radničkih masa od > zlih izrabljivača (tada simvol Zapad), sada transponuje na male verske > zajednice. One bi, shodno psihološkoj strukturi pomenute gospođe, > trebale «svojom diktaturom» da nametnu volju tradicionalnim većinskim > crkvama i da njihovo bogatstvo podele među sobom (po poznatom: fabrike > radnicima, a ljudska prava samo «malim verskim zajednicama», tj. > nevladinim udruženjima). > > U daljem delu teksta čuvenog «Izveštaja» sa podnaslovom «Verska > diskriminacija», gđa Biserko(a) nastavlja sa daljim napadima na Srpsku > Pravoslavnu Crkvu, okrivljujući u nekom smislu SPC, ako ne direktno, a > ono najmanje indirektno, za napade na Bajrakli-džamiju u Beogradu > 1991. godine, zatim tu pominje i paljenje medresa u Beogradu i Nišu. U > nastavku ona začuđujuće nastavlja u istom stilu i izliva «krokodilske > suze» i što je navodno «načelnik muzeološkog odeljenja Vojnog muzeja > na Kalemegdanu uklonio i uništio dva šehitska nišana iz 15. i 16. > veka, koji su predstavljali veoma retke spomenike kulture iz perioda > Otomanske imperije». > > Ako ste mislili da je to sve - ne, nije. U daljem tekstu «Izveštaja» > gde se govori o uticaju SPC na državne i međunarodne odnose, gđa > Biserko(a) okrivljuje, ni manje ni više, nego Njegovu Svetost > Patrijarha Pavla, koji se navodno «drznuo da piše pismo» Predsedniku > Republike Srbije Borisu Tadiću i Predsedniku Vlade Vojislavu Koštunici > «u kojem je apelovao da ne pozivaju glasače da izađu na kosovske > izbore». Po autorici ovoga nebivaloga teksta, verovatno bi pismo > takvog sadržaja mogla da uputi samo ona, iz sebi svojstvenih i sebi > znanih «demokratskih razloga». > > Pošto je završila sa Patrijarhom Pavlom gđa Biserko(a) ide i dalje. > Ona kreće u otvorene napade i prema svetiteljima SPC, a sve u cilju > zaštite ljudskih prava i demokratije u Evropi. Naime, gđu Biserko > brine što u SPC sve više jačaju stavovi Nikolaja Velimirovića i > Justina Popovića, koji su kritički govorili o «dehristijanizovanom > Zapadu i Evropi» i što je najgore, te njihove stavove protivne > «liberalnoj demokratiji», danas podržavaju i šire njihovi učenici > (koji predstavljaju vodeće jerarhe SPC danas). U svojoj borbi za > «liberalnu demokratiju» i «svetliju budućnost», gđa Biserko na > volšeban način povezuje SPC i sa haškim optuženicima Karadžićem i > Mladićem, nazivajući ih «narodnim herojima, koje narod skriva». U > svemu gore rečenom, gđa Biserko vidi nespremnost predstavnika SPC «da > se suoče sa neposrednom prošlošću» (pa ti vidi). > > Ako ste mislili da je bar ovde kraj – nije ni ovde. Gđa Biserko jaše i > dalje. U daljem tekstu sledi napad na Ohridsku Arhiepiskopiju, samo > zbog toga što je u jedinstvu sa Srpskom Crkvom, a u daljem nastavku > «Izveštaja» se produžava borba za «male i ugrožene», pa bile to i > sekte ili raskolničke organizacije. Sve su one u poslednje vreme > ugrožene od strane feudalne SPC, kojoj uz rame stoji sve više > «klerikalna država Srbija». > > Kada je završila sa SPC, gđa Biserko kreće po Beogradskom > Univerzitetu, prozivajući sve najuglednije i najučenije ljude našega > vremena, koji po njenom kriterijumu i merilu nisu borci za «liberalnu > demokratiju» i darvinizam. Nasuprot tome, gđa Biserko(a) u njima > prepoznaje nešto što liči na SPC, a to je patriotizam i dostojanstvo > ljudske ličnosti. U ovom svom pohodu, jednim krilom gđa Biserko napada > Srpsku Akademiju Nauka i Umetnosti, a drugim kompletan Beogradski > Univerzitet. Poseban odred interventnih grupa je odredila za naše > ugledne sportiste i javne ličnosti. I među njima gđa Biserko izdvaja > «nosioce nedemokratskih načela» ili, ne dao Bog, velikosrpskih > projekata, čiji je glavni zagovornik po gđi Biserko, «draga joj» i > mnogo napadana SPC. > > I da nećemo, ovde moramo stati. Teško je naći pravu reč za definisanje > ovakvih tekstova, inspirisanih irodijadskim duhom, ali radi Istine, > rekosmo «da bismo dušu spasili». Radi onih koji možda ne znaju, a mi > smo čuli od srpskog naroda kninskog kraja i Kistanja, na sličan način > je žario i palio otac pomenute gospođe. On je, u svoje vreme, kao > komunistički udbaš, mnoge porodice u crno zavio, samo zato što su > pravoslavni Srbi. Dalje nije potrebno govoriti, ali kako kaže naš > narod: Nijedna muka nije do vijeka. > > > > > > Šibenik, 23.09.2008. god. > > > > Episkop dalmatinski > > Fotije > >
