*Intervju nedelje: Vilijam Engdal*


Vašington pokušava da zloupotrebi strahove naroda na Balkanu i 
centralnoj Evropi kako bi ubrzao svoj plan vojne konfrontacije sa 
Rusijom, kaže za NT poznati geopolitičar i ekonomista, autor bestselera 
„Stoleće rata“


Nestabilna situacija na KiM odgovara NATO i SAD zato što im je to dobar 
izgovor za prisustvo na tom području

*Iskusićemo ono što su Srbi osetili 90-tih pod sankcijama*
*Evro će ojačati i postati alternativa dolaru*
*Nestabilna situacija na KiM odgovara NATO i SAD zato što im je to dobar 
izgovor za prisustvo na tom području*

Verodostojnost Amerike, koja je odlučila da po svaku cenu sačuva 
poziciju supersile, poljuljana je u celom svetu. Sedam godina posle 
napada na Kule bliznakinje u Njujorku, Vašington je spreman za novi 
hladni rat. To je vrlo opasna odluka koja se sastoji od širenja NATO na 
istok, i izgradnje raketnog štita u Poljskoj i Češkoj, na koji će Rusija 
biti primorana da odgovori nuklearnim oružjem.

Ovo je nedavno objavio poznati američki geopolitičar i ekonomista 
Vilijam Engdal, autor bestselera „Stoleće rata“. On tvrdi da iza napada 
na Irak stoji činjenica da se pre američke okupacije ove zemlje naftom 
na svetskoj berzi trgovalo za 25 dolara po barelu, a ovog leta cena je 
dostigla 147 dolara. SAD je tako preuzela geopolitičku kontrolu nad 
tokovima nafte. Istovremeno, sponzorisala je različite revolucije da bi 
širila NATO ka istoku. Krajnji rezultat ove opasne igre, ukoliko SAD 
uspe da ugura u NATO Gruziju i Ukrajinu biće - objava Trećeg svetskog 
rata. Zato, kako kaže, svet zaslužuje da zna stvarne razloge koji stoje 
iza američkih poteza.


U ekskluzivnom intervjuu za NT Engdal objašnjava:
- Tačno je, rekao sam da postoji rizik od Trećeg svetskog rata. Razlozi 
su sledeći: prošle su skoro dve decenije od završetka hladnog rata i 
sada je većini zemalja jasno da ga SAD zapravo nikada nisu okončale. 
Umesto toga, širile su NATO baze od jedne do druge zemlje bivšeg 
Varšavskog pakta - Češka, Bugarska, Rumunija... Balans koji je na neki 
način uspostavljen početkom 90-tih definitivno je narušen u januaru 
2007, kada je Bušova administracija najavila da planira da instalira 
antiraketni štit u Poljskoj i radar u Češkoj. Tada je predsednik Buš 
izneo apsolutno apsurdan argument - da ovaj sistem treba da zaustavi 
rakete koje dolaze iz Irana. Međutim, to je način da se cilja Rusija 
direktno, što je i politika Pentagona u poslednjih 18 godina. Ono što će 
zapravo Vašingtonu omogućiti raketni štit u Poljskoj, to je da će prvi 
put posle 50-tih Amerika imati nuklearnu prednost u odnosu na Rusiju. A 
to za sobom povlači i slabljenje otpora Moskve prema američkoj politici 
globalnog imperijalizma.


*Kažete da iza mnogih američkih poteza leži bitka za naftu. Ko će u toj 
poslednjoj bici biti pobednik i kako će ta borba izgledati?*
- Mislim da neće biti pobednika. To nije u potpunosti bitka za naftu, 
kako sam opisao u knjizi koja je upravo objavljena u Hrvatskoj pod 
nazivom „Stoleće rata“. To je borba za moć, a nafta je sredstvo te moći. 
Drugo važno sredstvo je vojna kontrola nad svetom i to je ono što SAD 
danas pokušavaju da urade. Finansijska moć koju su uspostavili posle 
Drugog svetskog rata sada je potpuno uništena pohlepom i nestručnošću na 
Volstritu. Najveće finansijske institucije jednostavno nestaju, 
Vašington je očajan i pokušava da smiri situaciju. Američka ekonomija 
ulazi u sve riskantnije igre kako bi to ostvarila, nadajući se da će 
ostatak sveta biti dovoljno glup da ih prati. Međutim, nije baš sve 
ispalo kako su se nadali. Amerika sada ulaže ogromne napore da zadrži 
dominaciju nad svetom.


*šta će se sa američkom ekonomijom događati u bliskoj budućnosti?*
- Kao Amerikanac osećam se veoma loše jer je tragedija na pomolu, veliki 
broj nevinih ljudi će patiti. Amerika ulazi u ekonomsku depresiju koja 
će biti gora od one 30-tih godina prošlog veka. Uloga njujorških banaka 
i Amerike kao globalne finansijske supersile je završena. Nijedna 
evropska banka više ne veruje američkim ni oko čega što nije potpuno 
transprentno.


*Može li cela zemlja da bankrotira?*
- To se neće dogoditi, bankrotiraće korporacije. Ali to znači mnogo 
bola, patnje, nezaposlenosti. To je nešto što su ljudi u vašoj zemlji, 
nažalost, veoma dobro upoznali tokom proteklih decenija. Za Amerikance, 
koji žive na kredit i u dugovima više od 35 godina, još od ranih 70-tih, 
ovo će biti traumatičan šok i stvari će postati veoma ružne.


*Kako će se ova kriza odraziti na ostatak sveta, pre svega na evropske i 
azijske ekonomije?*
- Veoma dobro pitanje. Mislim da će ovo još više ubrzati integraciju 
evropskih ekonomija i jačanje zajedničke valute, evra, koja može postati 
alternativa dolaru. Rusija je u velikoj meri već reorganizovala svoju 
ekonomiju nakon kolapsa krajem 80-tih i ona je danas treća na listi 
zemalja po visini deviznih rezervi u dolarima. Na drugom mestu je Japan, 
na prvom Kina, koja ubrzano postaje ekonomski kolos. Dakle, mislim da 
ćemo uskoro na svetskoj sceni videti mnoge nove centre moći. Po meni, 
Evroazija ima veliki potencijal za rast i razvoj u narednih 20-30 
godina. Pod Evroazijom podrazumevam prostor od Nemačke, preko Srbije i 
drugih država jugoistočne Evrope, sve do centralno-azijskih zemalja, 
uključujući Rusiju i Kinu.


*Kako će Amerika prevazići ovaj finansijski cunami, pokretanjem novog 
rata ili na neki drugi način?*
- Mislim da deo američke elite ratove vidi kao način da sačuvaju moć. 
Zato i imamo Mekejna i Pejlinovu, koji predvode radikalno-fanatično 
krilo fundamentalnih hrišćana. Oni veruju da se hrišćanska crkva mora 
organizovati i pripremiti za poslednju bitku, Armagedon, u kojoj će oni 
koji veruju u njihovu ideologiju - svetski poredak, biti spaseni, a 
ostatak planete uništen! Mnogi konzervativci su veoma bliski ovim 
religijskim desničarskim političkim grupama. To za većinu sveta nije 
prihvatljivo, ali tako razmišljaju mnogi u Americi. Oni ne žele da 
priznaju da njihova moć ima limite, da njihova dominacija slabi, da su u 
problemu, kao što se desilo Britaniji 1940-1945.


*Može li se reći da je na neki način Treći svetski rat već počeo?*
- U određenom smislu - da. Svakako je već počeo novi hladni rat i to još 
2004, kada je predsednik Putin uhapsio Mihaila Hodorovskog neposredno 
pre nego što je ovaj uspeo da proda 40 odsto akcija naftne kompanije 
Jukos na čijem čelu je bio, i da potkupi deputate ruske Dume kako bi 
postao predsednik. Taj hladni rat nastavljen je preko „narandžaste 
revolucije“ u Ukrajini, koju je finansirala Amerika, i poslednje tzv. 
„ružičaste revolucije“ u Gruziji. Inače, probni balon za sve ovo bila je 
smena režima Slobodana Miloševića 2000. u Srbiji, takođe potpomognuta od 
strane Bele kuće.


*Kako će izgledati nova raspodela moći i novi savezi na svetskoj sceni?*
- Racionalni savezi bi bili ekonomski mostovi između Rusije i Nemačke 
ili Rusije i Francuske, između nacija jugoistočne Evrope, Balkana i 
nekih zemalja na Bliskom istoku, Kine i centralne Azije. Ako to 
profunkcioniše na razuman način neće nam biti potreban pobesneli svet 
gde se milijarde i milijarde dolara troše na oružje i započinjanje 
ratova u Africi ili Latinskoj Americi.


*Gde je mesto i kakva je uloga Balkana i Srbije na ovoj novoj mapi sveta? *
- Balkan može da odigra veoma važnu ulogu u uspostavljanju saradnje 
između evroazijskih zemalja. Uostalom, Balkan je i istorijski bio most 
između tri velike kulture - otomanske, rimske i slovenske.


*Da li je po Vama Srbija u ruskoj ili zapadnoj sferi interesa? *
- O tome treba da odluče građani Srbije.


*Da li je uopšte moguće balansirati između ove dve supersile?*
- U ovom trenutku to je izuzetno teško zato što SAD insistiraju na 
politici militarizacije i konfrontacije. Moskva je morala da odgovori u 
Gruziji, da povuče liniju i kaže: Ne može dalje, ovo je previše, mi 
moramo da branimo našu nacionalnu bezbednost! Amerika pokušava da 
zloupotrebi strahove naroda na Balkanu i centralnoj Evropi kako bi 
ubrzala svoj plan vojne konfrontacije. Mislim da je to veoma loša 
politika za Vašington.


*Kakva je uopšte sudbina malih zemalja poput Srbije?*
- Mislim da male zemlje poput Srbije ne treba da imaju nikakve iluzije o 
pravcu američke spoljne politike - vodeći krugovi u Vašingtonu ne 
promovišu mirovnu, već veoma agresivnu politiku. A američko priznanje 
nezavisnosti Kosova pokazalo je da pokušavaju da prošire vojnu moć NATO 
po svaku cenu, ne prezajući ni od kršenja rezolucija UN.


*Da li nas do kraja ove godine čeka otvaranje novih kriznih žarišta i u 
kojim delovima sveta?*
- Mislim da će se nastaviti nestabilnost u Latinskoj Americi, posebno u 
Boliviji i Venecueli. Isti slučaj imaćemo i u Centralnoj Evropi, u 
regionu Kavkaza, naročito kako se bude ubrzavalo insistiranje SAD da 
Ukrajina i Gruzija uđu u NATO. Postoje ljudi u Bušovoj administracije 
koji na sve načine pokušavaju da animiraju birače da nepromišljeno 
glasaju za Džon Mekejna zato što je on snažno za obračun sa bezbednosnim 
izazovima sa kojima se Amerika suočava. Ali najveća vojna opasnost sa 
kojom se SAD suočavaju je moć vojnog industrijskog kompleksa u Vašingtonu.


*Može li doći do novih kriza na Balkanu?*
- Kosovo je definitivno veoma nestabilno. Na njegovom čelu je jedan od 
vođa OVK, za koga se veruje da je veoma umešan u trgovinu drogom širom 
Evrope. Međutim, nestabilna situacija na KiM odgovara NATO i SAD zato 
što im je to dobar izgovor za prisustvo tamo. U stvari, Kosovo polako 
postaje NATO baza SAD. Ali mislim da su trenutno „prioriteti“ Vašingtona 
na drugoj strani, pre svega u pojedinim zemljama Južne Amerike, i 
državama oko Gruzije i Crnog mora, u kojima bi Bela kuća rado videla 
promenu režima.


*Kada je u pitanju budućnost sveta, da li ste optimista?*
- Često me to pitaju. Znate kako se kaže: Vlast kvari, a apsolutna vlast 
apsolutno kvari. Mislim da je dovoljno pogledati aktuelnu administraciju 
u Vašingtonu i videti koliko je ova izreka tačna. Mislim da imamo veliku 
šansu, pod uslovom da naši lideri imaju dovoljnu hrabrost, da obnovimo 
konstruktivnu saradnju koja je započela između supersila nakon kolapsa 
SSSR. Rusija će svakako odgovoriti kako zna i ume na nove vojne izazove. 
Mislim da ljudi uviđaju - moć Vašingtona polako slabi i Amerika očajno 
pokušava da zaustavi taj proces. Finansijski napori su katastrofalno 
propali, što se videlo nakon kolapsa Volstrita, a bolje nismo prošli ni 
u Iraku. Naši političari se mogu probuditi i pogledati realnosti u oči 
ili mogu nastaviti da vode ovu ludačku bitku.


/*D. Milinković, V. C. Spasojević*/



================

*Obama i Mekejn - različit stil, suština ista*

* Mislite li da će spoljna politika SAD ostati ista bez obzira na ishod 
predstojećih predsedničkih izbora?*
- Većina velikih zemalja sa dugom istorijom, čak i sa kratkom poput 
Amerike, ima nešto što bi se moglo nazvati „trajnim institucijama moći“. 
To su moćni ljudi iza scene koji su rešeni i imaju dovoljno novca da 
postanu kandidati za predsednika ili senatori. U slučaju aktuelnih 
kandidata na predsedničkim izborima, postoje razlike u stilu njihovog 
nastupa, ali je suština ista: globalna agenda za novi svetski poredak u 
kome će SAD ostati najjača supersila. Po meni to je glavni izvor 
nestabilnosti širom sveta.

=====================

*Rusija i Kina sve bliže, Vašington sve nervozniji*

* Očekujete li da će Amerika u bliskoj budućnosti napasti Iran i kakve 
bi posledice to moglo da ima na ostatak sveta?*
- Po meni to je malo verovatno, pre svega zbog fijaska koji je pretrpela 
u Iraku, i zato što su bili predsednički izbori.

* šta će po Vama biti odgovor Rusije i Kine na, kako je nazivate, sve 
agresivniju spoljnu politiku SAD?*
- Moskva i Peking nedavno su postigli dogovor oko granične linije između 
ove dve zemlje koja je bila sporna od 1969. Rusija i Kina se polako ali 
sigurno približavaju, što mnoge u Vašingtonu čini veoma nervoznim. 
Međutim, mislim da bi takva saradnja, ukoliko se ostvari, bila veoma 
dobra i za Rusiju i Kinu, kao i za zemlje centralne Evrope i Balkana.

======================

 



Одговори путем е-поште