http://www.glas-javnosti.co.yu/clanak/ljudi-i-dogadjaji/glas-javnosti-17-10-2008/obili-kasu-zbog-tapija
ŠTA SE NALAZILO U STAROM SEFU KOJI JE POLICIJA ”OTVORILA” U MANASTIRU BOGOVAĐA Obili kasu zbog tapija U metalnoj ”kutiji” staroj oko 200 godina pronađena su i tri ordena svetog Save i orden kralja Aleksandra za vernost otadžbini, naprsni krst arhimandrita Sofronija, te dokumenti koji svedoče o vlasništvu nad manastirskom zemljom potrebni za vraćanje imovine Ništa čudno nije da policija povremeno zakuca na manastirska vrata, ali uglavnom samo da bi napravila zapisnik posle nekog vandalskog čina ili konstatovala šta je iz njega vredno nestalo. Ali, da u manastir dođu sa kalauzom, pa još na poziv igumanije, to baš ne biva svaki dan. Čak ni u zemlji Srbiji. Ipak, kad muka pritera... Tako su u utorak pripadnici Ministarstva unutrašnjih poslova Srbije onako više prijateljski, pritekli u pomoć mati Agniji, igumaniji manastira Bogovađa kod Lajkovca. Trebalo je, naime, otvoriti sef kasu staru oko 200 godina godina, čiji sadržaj, uz to, nije ugledao svetlost dana već šest godina, otkad se ključ zagubio. Sadržaj sefa nije, kako nam kaže otac Milovan Teovanović, šef informativne službe Eparhije valjevske, za njih bilo nikakvo iznenađenje, jer se tačno znalo šta se krije iza metalnih vrata starinske kase, nego je sef otvoren ponajviše zbog manastirskih knjiga. - Ne zna se tačno ko je i kada taj sef doneo u manastir, a monahinje koje su u Bogovađu stigle posle rata, 1957. godine, tvrde da su ga ovde zatekle. Iako o poreklu sefa svedoči i zapis mađarskog putopisca, arheologa i etnologa Feliksa Kanica, iz druge polovine devetnaestog veka, zna se jedino da ga je izradila jedna austrijska firma. Reč je o metalnoj, starinskoj kasi, koju je policija otvorila pažljivim sečenjem lima. Nije, znači, bilo reči ni o kakvom razvaljivanju, sve je bilo bezbedno, tako da ništa od sadržaja nije oštećeno - tvrdi otac Teovanović, objašnjavajući nam da je iz sefa izvađen naprsni krst arhimandrita Sofronija iz 1950. godine, tri ordena svetog Save, od kojih je na jednom urezana godina 1883, kao i orden kralja Aleksandra za vernost otadžbini iz 1915. godine. Sadržaj sefa, kako kaže otac Milovan, ima više istorijsku nego materijalnu vrednost pa će, zajedno sa kasom koja će biti restaurirana i ofarbana, ubrzo postati deo stalne postavke manastirskog muzeja. Uz ordenje, u sefu su se nalazile i manastirske knjige i tapije. - Jedan od dokumenata, koji datira iz 1939. godine, svedoči o ugovoru manastira Bogovađa sa Devetim pododborom Crvenog krsta, po kom manastir daje u zakup Crvenom krstu, na 99 godina, 50 ari obradive površine. Najvažnije za nas su ipak tapije iz 1909. godine, koje svedoče o vlasništvu nad manastirskom zemljom. Zbog njih je sef najviše i otvaran, jer su nam ti dokumenti bili važni zbog vraćanja imovine. Ovi spisi, naime, dokazuju, da je manastiru Bogovađa svojevremeno oduzeto 370 hektara zemlje - što obradive, što pod šumom, od kojih manastir trenutno raspolaže sa samo sedam hektara. Upravo ta tapija, koja je sada na sigurnom, jeste dokaz o tome šta je manastirska imovina, pa se nadamo da će nam ona jednog dana biti vraćena - priča otac Teovanović, dodajući da je, uz tapiju, u sefu pronađena i knjiga iz 1854. godine, koja je zapravo dnevnik blagajne manastira, i kao vredan istorijski dokument takođe će se naći u Muzeju. Autor: Aleksandra Klarić Žak
