U OVOJ GODINI NA ZAŠTITU KURSA UTROŠENO JE 900 MILIONA EVRA Odbrana evra „pojela“ tri agrarna budžeta
Srbije za poljoprivrednu proizvodnju još uvek izdvaja najmanje novca čak i u odnosu druge zemlje koje su sa nama u „čekaonici“ za prijem u Evropsku uniju Stabilnost kursa evra i povećanje deviznih rezervi godinama su isticani kao dva najvrednija ekonomska uspeha tranzicione reforme u Srbiji i svih dosadašnjih vladajućih koalicija sastavljenih od „eksperata“ iz partija i partijica sa najraznorodnijim i međusobno čak antagonističkim političkim programima. U tim „hvalospevima“, po prirodi najodgovornijeg i (javnosti nepoznato koliko?) dobro plaćenog posla, naročito prednjači NJ. E. Guverner N(e)B(rinete)S(rbi). Samo u ovoj godini na odbranu (ne)održivog kursa evra utrošeno je već 900 miliona evra, a sva je (ne)prilika da će se za taj zaludan posao do kraja godine utrošiti i još 300 miliona evra. I šta ćemo od tako utrošenih preko milijardu evra dobiti? Istovremeno, godišnji agrarni budžet Srbije iznosi svega 300 miliona evra i, s obzirom na raspoložive resurse za poljoprivrednu proizvodnju, najmanji je u odnosu na sve zemlje koje su još u „čekaonici“ za prijem u Evropsku uniju. To znači da je odbrana evra samo u ovoj godini već pojela tri agrarna budžeta, a velika je verovatnoća da će do kraja godine ta „crna rupa“ naše ekonomske politike progutati i četvrtu godišnju sumu sredstava koju država izdvaja za sve vidove (više nego skromnih) subvencija našim poljoprivrednicima u cilju povećanja (izrazito niske), konkurentnosti poljoprivredne proizvode i (zakasnele) revitalizacije demografski već devastiranih sela. A sa tom sumom sredstava, utrošenom na dosadašnju neodbranljivu odbranu evra, mogli smo samo u ovoj godini, iz sopstvenih deviznih rezervi (a ne uobičajeno iz međunarodnih kredita) da sa bespovratnim sredstvima finansiramo izgradnju sistema za navodnjavanje na 250.000 hektara i konačno Srbiju pomerimo sa poslednjeg mesta u Evropi po zastupljenosti navodnjavanih oranica, voćnjaka i vinograda. Time bi dugoročno povećali prosečan prinos po hektaru eliminisali velike oscilacije u obimu proizvodnje zbog sušnih godina, značajno poboljšati kvalitet poljoprivrednih proizvoda i povećati obim, asortiman i vrednost izvoza našeg agrara na sve zahtevnija međunarodna tržišta. Umesto toga (Dunav) i dve međunarodne reke (Sava i Drina), sa tri Morave „nacionale“ i drugim manje značajnim pritokama, i dalje će vodu kao neiskorišćeni prirodni resurs opisan u našim brojnim ružičastim planovima o „dve žetve“ i povećanju prinosa za 50 odsto na žednim poljima pored obala navedenih reka nepovratno odnositi u Crno more. Zbog budućnosti narednih generacija naših naslednika i neiskorišćenosti raspoloživih prirodnih potencijala u razvoju naše poljoprivrede, konačno bismo morali preispitati svrsishodnost hrišćanskog praštanja, oličenog u poslednjim Hristovim rečima upućenim dželatima koji su ga na Veliki petak razapeli na krst na brdu Golgota u Jerusalimu: „Bože oprosti im, jer ne znaju šta rade!“ Prof. dr Miladin M. Ševarlić http://www.glas-javnosti.rs/clanak/drustvo/glas-javnosti-08-12-2008/odbrana-evra-pojela-tri-agrarna-budzeta [Non-text portions of this message have been removed]
