Kosovo u stagnaciji, mladi u apatiji
25.01.2009. Dragana Stanić Kada kažemo omladina Kosova, teško se možemo voditi kriterijumima koji postoje u svakom razvijenom društvu. Mladi sa Kosova obuhvataju jednu mnogo širu grupu od one uobičajene svrstane u grupu od sedam do 25. Na Kosovu postoje najrazličitije grupe ljudi koje s punim pravom možemo nazvati - omladincima i početnicima u svim oblastima. Zastoj vremena i življenje u jednom istom danu koji nosi strah, neizvesnost, apatiju i sl. dodatno su doprinele opštem nezadovoljstvu mladih svih zajednica koje žive na Kosovu. Posle bekstva velikog broja mladih porodica, pre svega srpskih, u potrazi za mirnijim i materijalno sigurnijim životom, na Kosovu je nastupila stagnacija. Ostali su samo oni koji nisu imali gde, kao i veoma mali broj onih koje ognjište i preci vežu za ovu zemlju. Ali ne zadugo. U poslednje vreme ponovo je u trendu pobeći glavom bez obzira, dok su retki oni koji zaista žele da ostanu na Kosovu, da seškoluju i ne dozvole da se srpska zajednica do te mere proredi i da njen zbir bude na nivou statističke greške. Odlaze u Srbiju ili preko bare. U tom slučaju neretko ilegalno. Odlaze gde god im se prilika ukaže, jer ispostavilo se, nažalost, da se vlasti u drugim zemljama više brinu o njima nego što se za Srbe i ostale brinu njihove sopstvene vlade, priznate i nepriznate. Sve u svemu, njihova životna borba odvija se na nekoliko polja. Većina mladih već čvrsto veruje da Kosovo nije mesto gde oni mogu da sanjaju, rade i grade svoje ambicije, jer mogućnosti da nađu bilo kakav posao minimalne su. Uprkos nametnutoj i sve vidljivoj odbojnosti prema drugom i drugojačijem, koja se može uočiti kod mladih iz svih etničkih grupa, među njima ne preovlađuje bes, već apatija. Rezultati izveštaja UNDP-a iz 2007. godine potkrepljuju ovaj zaključak. Više od 60 odsto mladih veruje da ne može napraviti bilo kakav pomak „u svom okruženju". S obzirom na to kako se i pod kojim okolnostima stvara država Kosovo, nije za čuđenje to što većina mladih svoj put pronalazi u kriminalu. S druge strane, neretko sluđeni tinejdžeri svoju utehu i put pronalaze u ekstremnim verskim uverenjima. Albanci u mnogo većoj meri od Srba i ostalih. Da sumirano. Omladina na Kosovu suočava se sa mnogim problemima: nezaposlenost, loši međuetnički odnosi, nedostatak prostora za mlade, manjak savetovanja s omladinom i organima koji donose odluke, ograničene mogućnosti za obrazovanje mladih. Važno je naglasiti da se u svim sredinama peva ista pesma. Nedostaje prostora za izlazak, nema kulturnih dešavanja, isključujući Mitrovicu i Prištinu, gde se ipak vodi kakav-takav kulturno-zabavni život. Uz sve to, nedostatak struje i vode dodatno frustira mladu populaciju na Kosovu. Nema bioskopa, nema sporta... Pitate se zašto jednostavno nisam uštedela prostor i napisala čega to ima. Kada bi ljudi bili svesni koliko talentovanih, samoobrazovnih, ambicioznih mladih ljudi sedi u svojim polumračnim sobama i u tami stvara, ja verujem da bi se neko setio da pozove električara. http://www.borba.rs/content/view/1790/86/ [Non-text portions of this message have been removed]
