Pokojnom g. Aleksicu rehabilitacija ne znaci nista ali bi radi nauka trebalo streljati nalogodavce ubistva, tek toliko da se u nas Srba vise ne pojavljuju patriJote tipa Legije i kompanije. 110.000 DM za ubistvo Stambolica ili je to samo patriJotizam za lovu?
BV ________________________________ From: angelina markovic <[email protected]> To: sorabia <[email protected]>; SN-vesti <[email protected]> Sent: Wednesday, March 25, 2009 8:21:30 AM Subject: [sorabia] Rehabilitovan nosilac Albanske spomenice http://www.politika .rs/rubrike/ Drustvo/Rehabili tovan-nosilac- Albanske- spomenice. lt.html Rehabilitovan nosilac Albanske spomenice Milorad Aleksić iz Bajine Bašte streljan je bez suđenja 23. novembra 1944. godine Milorad Aleksić, učitelj i pedagog, dugogodišnji školski nadzornik, streljan 23. novembra 1944. godine u mestu Ražane, rehabilitovan je u januaru ove godine. Okružni sud u Beogradu doneo je odluku, u koju je „Politika” imala uvid, da je pokojni Aleksić bio žrtva nasilja iz političkih i ideoloških razloga te da je ništava i odluka o konfiskaciji njegove imovine doneta u Bajinoj Bašti 1945. godine. Njegova unuka, Svetlana Spasojević, znajući da je dedi učinjena nepravda, podnela je zahtev za njegovu rehabilitaciju 26. juna 2007. godine. Ovom zahtevu pridružili su se Zadružni savez Srbije i OŠ „Rajak Pavićević” iz Bajine Bašte čiji je pokojni Aleksić bio upravitelj. Rođen je u Beogradu 1875. godine, a ceo četrdesetogodiš nji radni vek proveo je u Bajinoj Bašti. Zanimljivo je da je, kao predsednik zadruge, u svim bitkama u kojima je učestvovao tokom 1914. i 1915. godine, a potom i preko albanske golgote na svojim leđima preneo na Krf svu zadružnu arhivu i novac koji je deponovao u kasu Ministarstva finansija u Solunu, da bi, posle proboja Solunskog fronta sve to vratio u Bajinu Baštu. Za zasluge u Prvom svetskom ratu odlikovan je Srebrnom medaljom, Albanskom spomenicom, kao i Ordenom Svetog Save, Ordenom Jugoslovenske krune i Medaljom za revnosnu službu. Nosilac je i jedinstvenog rekorda kod nas, jer za vreme svoje četrdesetogodiš nje službe nije imao nijedan dan odsustva, bolovanja, nije dobio nijednu opomenu niti kaznu. Aleksića su, prema izjavama svedoka, sa još nekoliko uglednih ljudi, uhapsili partizani početkom oktobra 1944. godine. Smešten je u ćeliju sa neljudskim uslovima, bez hrane i mogućnosti za održavanje higijene. Svedok, čiji je iskaz uvažen pri donošenju odluke o rehabilitaciji, nije video ko ga je streljao, ali je nakon što su partizani iz ćelije izveli Aleksića i još nekoliko ljudi čuo jedan pucanj, a kasnije i rafalnu paljbu. Potvrdio je i to da Aleksiću nije bilo suđeno u Bajinoj Bašti. Ubili su ga, kako se u odluci navodi, partizani, jer su ga smatrali političkim i ideološkim neprijateljem. Sa 69 godina, koliko je imao kada je streljan, objektivno nije mogao da bude pretnja u eventualnom oružanom sukobu, posebno zbog toga što ni kao mlađi nije bio vojnik, nego učitelj. „To što je sledio drugačiju ideologiju od svojih dželata bilo je dovoljno da ga oni uklone u vreme kada im je sve bilo dozvoljeno. Zbog toga je i Milorad Aleksić žrtva vremena u kome je nedužan stradao”, između ostalog piše u sudskoj odluci koju je redakciji „Politike” ustupio advokat Branko K. Kolšek, praunuk rehabilitovanog učitelja. B. Mališ [objavljeno: 24/03/2009] stampanje posalji prijatelju [Non-text portions of this message have been removed]
