Pomozi Bog Srbska deco svih uzrasta. NADAM SE I MOLIM BOGA DA POVADE SVE POBIJENE SRBE IZ DELIBLATSKE PESCARE. TAMO IH JE NESTALO NAJVISE. SEZDESET HILJADA JE NESTALO IZ UZICKOG KRAJA POD KOMANDOM I OPERACIJOM PETRA STAMBOLICA I SLOBODANA PENEZICA KRCUNA DABOGDA IM ZEMLJA KOSTI IZBACILA I NIKD IH NE PRIMILA U SVOJU UTOBU. Pozdrav svima od cff kale milan ksaic
----- Original Message ----- From: ANTIC.org-SNN To: [email protected] ; [email protected] ; [email protected] ; 'SIM' ; 'Sorabia' ; 'Srpska Informativna Mreza' Sent: Thursday, July 02, 2009 8:18 PM Subject: [sorabia] „Otkopavanje istine“ | Srbija je sazrela za istinu Srbija je sazrela za istinu P. VASILJEVIĆ - A. PALIĆ, 02.07.2009 20:31:13 MINISTARSTVO za dijasporu počelo je u četvrtak da priprema zvaničnu inicijativu da Vlada Srbije formira komisiju za pronalaženje i obeležavanje svih tajnih grobnica nastalih za vreme i posle Drugog svetskog rata u našoj državi. Takvu inicijativu najavili su u sredu resorni ministar Srđan Srećković i državni sekretar Ministarstva pravde Slobodan Homen na okruglom stolu u organizaciji „Novosti“ i Instituta za savremenu istoriju povodom našeg feljtona „Otkopavanje istine“. Moguće je, prema izvorima „Novosti“, da vladina komisija bude formirana već idućeg četvrtka, na redovnoj sednici Cvetkovićevog kabineta. Time bi na veoma prihvatljiv i odgovoran način bila okončana serija „Otkopavanje istine“ koju su četiri nedelje zajedno vodili Institut za savremenu istoriju i redakcija „Novosti“. Bio bi to veliki korak ka razotkrivanju tajne koja traje šest i po decenija i ogroman preduslov da se, na dostojanstven, civilizacijski, demokratski, hrišćanski i pomiriteljski način obeleže sva stratišta sa nevinim žrtvama, rasuta širom Srbije. U poslednjem nastavku serijala, objavljujemo delove debate sa okruglog stola. * * * * * SRĐAN CVETKOVIĆ REPRESIJA JE DUGO TRAJALA SRĐAN CVETKOVIĆ, saradnik Instituta za savremenu istoriju, istakao je da je represija oslobodilačkog komunističkog režima u Srbiji sprovođena po uzoru na SSSR - „eliminacijom političkih protivnika i oduzimanjem privatne svojine“. - Metode su bile takve, da je 99 odsto likvidacija u našoj zemlji sprovedeno bez suda. Neverovatno zvuči i podatak da je od 1945. do 1951, kada gotovo da nije bilo kriminala, u „Zabeli“ bilo oko 42.000 zatvorenika, isto koliko u narednih pola veka. Represija je sprovođena uz pomoć vojske, policije i suda, a sve uz izgovor da će se partija u ime naroda obračunati sa državnim neprijateljima. Cvetković je naveo da su streljanja započela u istočnoj Srbiji, koja je najpre i oslobođena. - Mnogi od ubijenih nisu ni pokušali da pobegnu, jer su bili na početku čistke, verovali su u sudstvo i mislili da će bez problema da dokažu nevinost. Kada se pročulo o partizanskim streljanjima u ostalim delovima Srbije, mnogi su pobegli, kako ne bi doživeli istu sudbinu. Cvetković procenjuje da je samo u Beogradu ubijeno između pet i sedam hiljada ljudi, u Nišu i Šapcu oko hiljadu, a u ostalim gradovima po nekoliko stotina. - Velika odmazda sprovedena je prema nemačkoj i mađarskoj manjini u Vojvodini, gde je prema nemačkim izvorima likvidirano 40.000 ljudi. Streljani su čak i Srbi, koji su svojim nemačkim komšijama u zarobljeništvu donosili hleb. Cvetković iznosi da je, prema najnovijim istraživanjima, tokom 1944. i 1945. godine likvidirano najmanje 80.000 građana Srbije, čak i više ako računamo streljanje ratnih zarobljenika na Zelengori i Sloveniji 1945. - U početku, „neprijatelje države“ bi streljali ili ih slali na Sremski front. Represija je najpre sprovođena kroz optužbe za kolaboraciju, a zatim su osnov bile i osude za špijunažu i izdaju u korist jedne ili druge supersile. Posle „divljih čišćenja“ 1944. i 1945. godine, koja je sprovela Ozna po spiskovima i dojavama građana doušnika, usledio je surov obračun režima sa „vanreformskom opozicijom“, „saputnicima revolucije“ i „unutarpartijskom opozicijom“ - zaključio je Cvetković. * * * * * DR SLOBODAN ANTONIĆ TREĆA FAZA MRŽNJE Dr SLOBODAN ANTONIĆ, sociolog, podržao je akciju „Novosti“ i Instituta, ali je rekao da ona nije samo publicistička već i naučna: - U suštini, mi govorimo zapravo o problemu koji je još živ. O dubokim podelama u našem narodu i našem društvu. Te dvovekovne podele, na obrenovićevce i karađorđevićevce, zatim na četnike i partizane, nastavljene su i danas kroz ozbiljnu podelu na „prvu“ i „drugu“ Srbiju. Sociolog smatra da je likvidiranje političkih neprijatelja kao tema važna, zbog uspostavljanja „duhovne higijene kako bi se izbegle teške greške iz prošlosti“. Izneo je viđenje „kauzalnog mehanizma“ po kojem se dešavaju strašne stvari u istoriji: - Mehanizam ima četiri stadijuma: Prvi je ideološka ostrašćenost, tako što se jedna ili dve vrednosti stave u sam centar iznad svih drugih vrednosti, tako, da je baš sve dozvoljeno da bi se te vrednosti branile i unapredile. U drugoj fazi, javlja se lična mržnja prema konkretnim ljudima koji su, na primer, u ovom slučaju, neposredno sarađivali sa okupatorom za vreme Drugog svetskog rata ili su bili saučesnici u zlodelima. To je lična mržnja koja ima konkretnu adresu. Prema dr Antoniću, u trećem koraku na red dolazi takozvani transfer mržnje: - U toj fazi, mržnja više nije samo lična, već je upućena na celu društvenu grupu. Predmet mržnje nisu samo pojedinci već svi koji su učestvovali u nekoj društvenoj grupi. Dakle, ne samo oni koji su učestvovali u streljanjima već i oni koji su, na primer, radili u nekoj javnoj službi za vreme okupacije. Nije uopšte važna konkretna krivica već pripadnost grupi koja je stigmatizovana. Četvrta faza je, po Antoniću, progon, koji može imati različite oblike, a krajnji oblik je - streljanje. - Ono što je za mene zabrinjavajuće je da smo mi danas, kada posmatramo podelu na „prvu“ i „drugu“ Srbiju, po mom mišljenju već došli u treću fazu - transfera mržnje. Reč je o tome da se kao krivci za određena dešavanja tokom devedesetih označavaju čitave kategorije stanovništva, pa i čitavo stanovništvo. Antonić navodi primer da je nedavno na konferenciji Helsinškog odbora za ljudska prava čuo rečenicu da „u Srbiji samo kamen nije kriv“: - Ta rečenica mi je potpuno otvorila svest da je Srbija u toj trećoj fazi transfera mržnje. Akcija „Novosti“ i Instituta može doprineti tome da podele koje postoje među nama, moramo na neki način kontrolisati. Nadam se da ćemo rasvetliti sve konsekvence iz tih naših istorijskih podela i da ćemo sprečiti da se one dogode ponovo. * * * * * DR BOJAN B. DIMITRIJEVIĆ UNIŠTAVANE ARHIVE OTKRIVANjE istine o svim događajima posle Drugog svetskog rata, nažalost, neće ići nimalo lako, jer jednostavno ne raspolažemo adekvatnom arhivskom građom. U to sam mogao da se uverim i prethodnih nekoliko nedelja, kao član komisije za pronalaženje groba generala Draže Mihailovića - rekao je dr Bojan B. Dimitrijević, istoričar. - Pred kraj i neposredno posle završetka rata nije ni vođena adekvatna arhivska građa. Zatim je usledilo i sistematsko uništavanje dokumenata u dva talasa, odmah posle rata i kasnije u vremenu sloma Rankovića. I dalje mogu da se pronađu određeni nebitni podaci o radu tajnih službi, ali ne i dokazi o ubistvima. Plašim se da nećemo naći dokumentovane potvrde o svim zločinima - rekao je Dimitrijević. * * * * * DR PREDRAG MARKOVIĆ PRAVO NA GROB ALI NE IZDAJU Dr PREDRAG MARKOVIĆ, istoričar, upozorio je da ova akcija ne bi smela da liči na prvi talas preispitivanja prošlosti koji se desio krajem osamdesetih i tokom devedesetih: - Taj talas se pretvorio u jednu šovinističku, nekrofilnu, kič paradu. Zloupotrebljena je opravdana potreba da se vide žrtve rata, pa se čitava ideja iskompromitovala. To je dovelo i do teških političkih posledica po Srbe. Istoričar je ukazao i da u reviziji naše prošlosti ne sme da se pređe jedna granica, a to je - antifašizam. - Svakako se mora priznati status civilnim žrtvama crvenog terora, ali naravno da nisu svi antikomunisti bili nevine žrtve. Istovremeno, niko ne spori da i najveći kolaboracionisti imaju pravo na grob, pa čak i članovi SS divizije. Samo je bitno da se ne smeju rehabilitovati pravi saradnici okupatora i fašista, iako su oni u manjini među žrtvama. Važno je da se izdvoje da se ne bi kompromitovao ceo proces suočavanja sa prošlošću. Marković kaže da nikako ne treba da se zanemari i omalovaži partizanska antifašistička borba i tradicija i da diskusija o ovoj temi treba da bude pod stručnom kontrolom i kontrolom odgovornih medija među kojima su i „Večernje novosti“. - Ne sme da se izgubi mera i ukus u odnosu prema tom delu istorije. Važna je i tehnika kako da izađemo na kraj sa ovim pitanjem. Nema razloga da budemo jedina zemlja u istočnoj Evropi u kojoj država ne da da se otvore tajne arhive. Ništa od ovih dokumenata ne sme da bude tajna. Na osnovu kog zakona naslednici Udbe i Ozne ne otvaraju arhive jedne države koja više ne postoji. Taj zakon ne postoji. Imamo i dug prema ljudima da ustanovimo imenom i prezimenom tačan spisak žrtava sa pratećim dosijeom. Najpogrešnije će biti ako se istorijske podele Srba stave u kontekst današnje dnevno političke borbe. To ne rade danas ni Francuzi, ni Amerikanci koji su imali strašan građanski rat, već cene žrtve i Severa i Juga. To ne sme da postoji ni u Srbiji. Ovdašnje političke partije moraju da se odreknu sticanja legitimiteta preko veličanja partizanskih ili četničkih junaštava - rekao je Marković. POPIS PRAVA PRILIKA Predrag Marković je ukazao da je predstojeći popis stanovništva prava prilika da se popišu i žrtve iz ratova: - Nikad nismo popisali naše žrtve. Državni popis ima raznorazne rubrike među koje bismo mogli da uvrstimo i rubriku - žrtve u ratovima. U svaku kuću će tada ući statistički obučeni ljudi i to je prava šansa da se taj posao kvalitetno uradi. I da najzad prestanemo da licitiramo brojevima. Dovoljno je Srba poginulo u 20. veku i ne treba da ih dodajemo i da preuveličavamo. * * * * * GOJKO LAZAROV PRIZNANJE, POKAJANJE, PA OPROST GOJKO LAZAROV, sudija Okružnog suda u Šapcu, rekao je da pravda, kao moralni osnov društva umire dva puta: kad je zločin učinjen, a drugi put kad je zločin zaboravljen. - Bez sećanja nema ni zločina, a time ni pravde. Ako želimo pravdu moramo da pamtimo, obznanjujemo i kažnjavamo svaki zločin. Revolucionarni teror u Srbiji 1944-1945. godine je više decenija tabu tema. Akcija „Večernjih novosti“ i Instituta za savremenu istoriju je završni čin otvaranja ove tabu teme i dolaženja do rešenja za nju, do istine. Sudija je rekao da su do kraja decembra 1944. godine, vršene masovne likvidacije „narodnih neprijatelja“, od pripadnika partizanskog pokreta, najčešće na osnovu odluka prekih sudova Ozne: - Obaveza je državnih organa da na sopstvenu inicijativu, a ne samo na inicijativu porodica, ili udruženja građana, sprovode efektivnu i nezavisnu zvaničnu istragu, za sve slučajeve likvidacija izvršenih krajem 1944. i u toku 1945. godine, od pripadnika partizanskog pokreta, Ozne, vojnih sudova, civilnih sudova i sporadičnih pojedinačnih likvidacija. Lazarov je istakao da bi trebalo da se odgovarajućim krivičnim procesima proglasi deliktni karakter represivne politike, koju je sprovodio komunistički režim. - To treba da se posmatra u kontekstu onoga što danas nazivamo zločinima protiv čovečnosti, gde su pod plaštom antifašističke borbe likvidirani tzv. narodni neprijatelji u okviru komunističke revolucije. Ovaj čin, po njemu, ni u kom slučaju ne treba da umanji doprinos Srbije i srpskog naroda antifašističkoj borbi, već je pre svega reč o „dužnosti da načinimo iskorak ka pomirenju, demonstrirajući novu političku kulturu i univerzalne civilizacijske vrednosti“. - Neophodno je utvrditi istinu, jer je ona potrebna svima: mrtvima i njihovim potomcima i dželatima i njihovim potomcima. Zatim na red dolazi priznanje, pa pokajanje, koji vode do i oprosta i do pomirenja. Sudija podseća da su se u periodu posle Drugog svetskog rata istraživali i publikovali zločini svih sukobljenih strana, osim jedne - pobedničke. - Došlo je vreme da se i ti zločini istraže. Oni koji su živi, da se podvrgnu pravdi, a masovne grobnice ubijenih da se pronađu, stradali da se identifikuju, dostojno sahrane, a grobna mesta obeleže. POTREBAN JE ZAKON - DALJE otkopavanje istine ne treba da se odvija formiranjem komisija, nego treba da se donese zakon koji bi regulisao sva pitanja u tom procesu - izneo je svoj stav sudija Lazarov. - Ilustrativan je primer i Slovenije, koja je donela poseban zakon o ratnim grobljima, koji je vrlo obiman, detaljan i u poslednjih nekoliko godina vrlo efikasan. Rezultati do kojih je došla njihova komisija formirana na osnovu tog zakona su zapanjujući. Oko 600 masovnih grobnica sa oko 100.000 likvidiranih ljudi. * * * * * DR ČEDOMIR ANTIĆ TAJNE PREPREKA DEMOKRATIJI DR ČEDOMIR ANTIĆ, istoričar, kaže da pored sveg značaja i poštovanja koji pridajemo velikoj borbi i žrtvama partizanskog pokreta, treba naglasiti da su „njegovo nasleđe, pored slobode, bile i neuspešna revolucija, novoizgrađena autoritarna država, propala ekonomija i socijalna država koja je blagostanje zasnovala hladnoratovskoj podeli sveta i političkim zajmovima“. - Većina ubijenih tokom 1944. i 1945. godine, a procenjuje se da ih je samo na teritoriji današnje Srbije (među građanima svih nacionalnosti) bilo makar oko 70.000, bili pre svega politički protivnici novog režima. Među njima su pravi kolaboracionisti i profašistički političari činili manjinu. Poseban problem predstavlja činjenica da je progon vršen uglavnom u masi i bez privida formalnog poštovanja zakona. Opravdavanja komunističkog režima pozivanjem na ideološki radikalizam i revolucionarni žar, padaju u vodu ukoliko ne zanemarimo metodičnost izvršenih zločina i kad uzmemo u obzir pragmatičnost njegovih vođa iskazanu samo tri godine kasnije, 1948. godine, tokom sukoba sa Moskvom - iznosi Antić. On kaže da pitanje nerasvetljenih zločina iz razdoblja 1944-1945. godine teško opterećuje našu još podeljenu javnost. - Reč je i o prepreci razvoju demokratije kod nas. Da nije tako, zar bi ova tema živela tako dugo, da li bi, konačno, ona bila predmet razmišljanja bilo koga osim malobrojnih i nemoćnih udruženja porodica žrtava i politički neuticajnih potomaka pripadnika četničkog pokreta. Nauka još nije dala konačnu reč o tome koliko su nekažnjeni zločini i praksa terora uticali na zločine i zločince iz prethodnih ratova. Konačno, način na koji se od osude zločina komunističkog režima posle 1944. godine danas ograđuju pojedini političari, intelektualci i pripadnici nevladinih organizacija, veoma nalikuje svim onim pravdanjima i negacijama od slučaja Jasenovca do Srebrenice. Antić zaključuje da to ograđivanje veoma zabrinjava pošto je reč o osobama od velikog uticaja. * * * * * DR VLADIMIR CVETKOVIĆ ZA SUOČAVANJE GRANICA 1945! Dr VLADIMIR CVETKOVIĆ, dekan Fakulteta za bezbednost, podsetio je da je suočavanje sa prošlošću nešto što nam se servira od dela domaće javnosti, a sve zarad ulaska Srbije u EU. - Ali, tu se prvenstveno misli na događaje iz naše neposredne prošlosti, a kao granica za suočavanje se postavlja 1990. godina. Šta je sa 1945. godinom? Događaji posle rata i dalje direktno određuju naše i živote naše dece, bez obzira na to da li je neko učestvovao u tim burnim događajima ili ne. Granica za srpsko suočavanje s prošlošću nikako ne može da bude 1990, već 1945. godina. Upravo je ta granica, rekao je Cvetković, konačno i pomerena na pravu godinu, zahvaljujući „Novostima“ i Institutu za savremenu istoriju. - Ćutalo se dugo, iz ličnih razloga učesnika posleratnih događaja, ali danas smo, po svemu sudeći, konačno sazreli da se suočimo sa komunističkim zločinima iz 1944. i 1945. godine. Kada je zajednica spremna da istinu iznese na videlo, to znači i da je država sazrela i da poseduje mehanizme za suočavanje i rešavanje ovog problema. Prvi put se država odlučila na ovakav korak, što pokazuje da je na zdravom tlu, ma koliko je mi kritikovali. Ovom akcijom počinjemo da ličimo na uređen sistem. Dr Cvetković je zaključio da ovim - otkopavanjem istine - i rekonstrukcijom događaja uoči i posle oslobođenja, moramo da postavimo primer i zauvek sprečimo lako odlaženje Srba u smrt, koje je obeležilo prošli vek. http://www.novosti.rs/code/navigate.php?Id=4&status=jedna&vest=149883 [Non-text portions of this message have been removed] [Non-text portions of this message have been removed]
