Tito izmedu Hitlera i Staljina

 Staljin je vi�e podr�avao cetnike nego partizane, a Hitlerov ambasador u
Zagrebu �eleo je susret s Titom, svedoci poznati bugarski revolucionar ciji
je dnevnik ovih dana prvi put objavljen u Nemackoj

      Georgi Dimitrov Mihailovic (1882-1949), bugarski i medunarodni
revolucionar, kome je 1933. sudeno u Lajpcigu zbog paljevine nemackog
Rajhstaga, pisao je od 1933. do 1943. dnevnike koji su tek sada objavljeni u
Berlinu, u izdanju "Aufbau-Verlaga". Kao generalni sekretar Komunisticke
internacionale, Dimitrov je bio vrlo cesto u kontaktu sa Staljinom, o cemu
govori u svojim dnevnicima. Osim toga, saradivao je s mnogim drugim
istaknutim liderima komunistickih partija evropskih i vanevropskih zemalja.
       Vrlo znacajno poglavlje u dnevnicima zauzima prepiska Tito -
Dimitrov. Ova prepiska jeste znacajno svedocanstvo o Staljinovom odnosu
prema Titu i partizanskom pokretu. Staljin je odbijao veoma dugo da pru�a
partizanima vojnu pomoc i, kako prepiska svedoci, zahtevao je od Tita da se
s respektom odnosi prema cetnicima i Dra�i Mihailovicu, koji se svim silama
borio protiv partizanskih jedinica. Kako izve�tava Dimitrov, po nalogu
Staljina do�li su i NKVD-ovci u Jugoslaviju, kako bi kontrolisali odnose
izmedu cetnika i partizana.
       Dimitrov je pisao kratke bele�ke o svojim susretima s Titom dok je on
bio u Moskvi a poslednji razgovor imali su 11. novembra 1939, pred Titov
odlazak u Jugoslaviju. Tito je cesto slao Dimitrovu telegrame, moleci ga da
izdejstvuje pomoc za partizanske jedinice. Dimitrov je o tome izve�tavao
najpre Beriju, moleci ga da s tim u vezi, razgovara sa Staljinom, a kasnije,
o molbama Josipa Broza izve�tava Molotova i Staljina.
       Medutim, umesto pomoci, Dimitrov je primoran da daje direktive Titu i
Kardelju po Staljinovom nalogu: "Ne nazivajte va�e proleterske brigade
proleterskim, vec udarnim, ponavljamo: udarnim. Razumete li - to je od
narocitog politickog znacaja, kako za ujedinjenje narodnih snaga protiv
okupatora, tako za va�e delovanje u zemlji i inostranstvu. Vi vodite jedan
narodnooslobodilacki rat u kojem su radnici, seljaci, narodna inteligencija
i drugi patrioti, a ne proletersku borbu. Od toga morate uvek polaziti.
Prestanite da lijete vodu na mlin va�ih neprijatelja, koji ce svaku gre�ku
zlurado koristiti." (10. 08. 1942).

       Upozorenja
       Novembra 1942. godine, Dimitrov je poslao Titu telegram, u kojem mu
obja�njava ulogu i karakter "Jugoslovenskog oslobodilackog komiteta". Prema
Dimitrovljevom uputstvu, ovaj komitet se ne sme tretirati kao vlada, vec kao
politicki organ narodnooslobodilacke borbe. Ne suprotstavljati se
emigrantskoj vladi, ne pominjati raspu�tanje kraljevine, ni recju ne
pominjati republiku. Ta pitanja ce se postaviti tek posle poraza
nemacko-italijanskih snaga i oslobadanja zemlje od okupatora. Uostalom, SSSR
ima zasad ugovor s jugoslovenskim kraljem i vladom u Londonu, pa bi to moglo
imati negativnog uticaja na odnose s Engleskom i Amerikom, upozorio je
Dimitrov Tita.
       Po�to iz Rusije nije stizala pomoc, Tito je, ne bez razloga, poceo da
�alje ocajnicke telegrame. Dimitrov mu u telegramu od 10. 02. 1943.
porucuje: "Ne biste smeli posumnjati ni minutu da mi ne bismo pomagali va�u
izvanrednu i herojsku borbu kada bi za to postojale bolje mogucnosti...
Cesto smo zajedno s Josifom Visarionovicem Staljinom razgovarali na koji
nacin da vam pomognemo. Na �alost, usled nesavladivih tehnickih i
transportnih problema nismo uspeli ovaj zadatak pozitivno re�iti. (...) Kako
mo�ete vi u to sumnjati?" - pitao je s prekorom Dimitrov.

       Licnosti
       Dimitrov je 11. 03. 1943. poslao telegram Titu, Kardelju (Birku) i
Kopinicu (Vok�inu). Ovaj telegram se odnosi na cetnike koje - kako je
napisano - "treba odvuci od demago�ke linije D. Mihailovica."
       Kada je Tito obavestio Dimitrova o razmeni ratnih zarobljenika s
Nemcima, do�lo je do drame. O tome je raspravljala komisija koju su
sacinjavali B. N. Ponomarjov, ideolog Kominterne, Firnber, predstavnik
austrijske KP, Gemalnder, predstavnik ce�ke KP, i �uro Salaj, predstavnik
jugoslovenske KP. Kako je Dimitrov napisao u svome dnevniku, Titu je 01. 04.
1943. upucen telegram sledece sadr�ine: "Nas iritira okolnost, �to ste vi
izvr�ili razmenu s nemackim ratnim zarobljenicima, �to ste poslali
delegaciju, koja je izvr�ila pregovore s Nemcima, kao i cinjenica da je
nemacki ambasador u Zagrebu izrazio �elju da se s Vama licno sretne. �ta se
to dogada? Narod se nalazi u jednoj ogorcenoj borbi protiv okupatora, kad
iznenada - takvi odnosi izmedu vas i Nemaca. Da li je to u skladu s
politikom Nemaca, koji �ele da izazovu medu Jugoslovenima bratski razdor
kako bi �to lak�e razbili narodnooslobodilacku armiju? Ja vas molim za
obja�njenje ovoga pitanja. Dalje: Cinjenica je razumljiva �to nezadovoljstvo
naroda protiv Engleza raste. Ali, zar ne razmi�ljate o tome, da u sada�njem
trenutku izazivati nezadovoljstvo protiv Engleza �kodi narodnooslobodilackoj
borbi, i da mr�nja protiv okupatora, u prvoj liniji protiv Nemaca, mora da
se potpiruje? Svaka vrsta povezivanja s nemackim mocnicima mo�e ovu toliko
potrebnu narodnu mr�nju slabiti. Ocekujem va� odgovor."
       (Tito je, po svemu sudeci, poslao odgovor Dimitrovu. Medutim, u
njegovim dnevnicima nema nikakvog traga. Sednica Prezidijuma Kominterne
odr�ana je 12. 05. 1943. i Dimitrov saop�tava da se jedan od zakljucaka
odnosio na Tita).
       U dnevniku Dimitrova se pominju i razne druge jugoslovenske politicke
licnosti, pre svega, najbli�i Titovi saradnici i saborci. Na stranicama ovog
dnevnika pominju se neke licnosti o kojima jugoslovenska javnost nije dosad
imala prilike ma �ta da cuje. Jedna od tih je Kiti Jovanovic. Priredivaci
dnevnika su napisali da je Kiti Jovanovic, jugoslovenska komunistkinja, koja
je emigrirala u SSSR "ljubavnica Georgi Dimitrofa".
       (LJuba (1880-1933), prva �ena g. Dimitrova, pesnik i novinar, rodom
je iz Kragujevca. Roza (1896-1958), Jevrejka, bila je druga �ena g.
Dimitrova). Dimitrov je, uz ime svoje ljubavnice, napisao najzagonetnije
reci: "Ocajne scene. - Stra�no plakanje. - �ta da se cini?" (Pocetak aprila,
1934)
       Mesec dana kasnije, 9. maja, uz ime "Kiti" je napisao: "Likvidacija
neodlo�na!"
       I, najzad, 25. juna 1934: "Kod Kiti: �ta dalje?"
       Georgi Dimitrov je pisao svoj dnevnik vrlo obazrivo. (U jeku najvecih
Staljinovih cistki - 01. 02. 1935. - 18. 08. 1936. i 18. 03. 1938. - 15. 08.
1938 - Dimitrov nije vodio bele�ke). Uprkos tome, mo�e se primetiti da je on
vodio dnevnik i kao visoki funkcioner i kao covek. (NJegov brat Nikola je u
vreme carske Rusije prognan u Sibir, gde je 1916. umro; brat LJuben je bio u
koncentracionom logoru; brat Todor je ubijen od bugarskih policajaca 1925;
sin Mitja je umro 1943. itd.). Mada je posle procesa u Lajpcigu, stekao
medunarodni ugled kakav nije imao gotovo nijedan evropski revolucionar, on
je morao �iveti vrlo obazrivo u Moskvi, ponekad cak podnositi poni�enja koja
mu je priredivao Staljin. Dabome, da u takvom okru�enju ni Dimitrov nije
mogao ostati "cistih ruku".

       Nadmudrivanje
       Iz dnevnika G. Dimitrova, proizlazi da Staljin nije imao nikakvih
narocitih simpatija za partizanske pokrete u Jugoslaviji i Grckoj. To je,
sude istoricari, odraz medunarodne politike prema Balkanu (tzv. uticajne i
interesne zone). Grcki partizanski pokret je usled toga surovo �rtvovan. Za
razliku od Dimitrova, koji je imao sasvim drukcije politicke poglede i
politicki plan za Balkan, Staljin nije u pocetku hteo stvaranje
jugoslovenske federativne dr�ave na Balkanu.
       Josip Broz Tito, koji je i u tek �tampanim knjigama najrigoroznijih
evropskih istoricara 20. veka, zauzeo vrlo istaknuto mesto, prozreo je,
izgleda, blagovremeno Staljinove namere i planove. I, zahvaljujuci tome,
uspeo je da nadmudri i fa�iste i staljiniste.
       S druge strane, ru�ioci Jugoslavije, u prvom redu Milo�evic i Tudman,
osigurali su Titu "vecno mesto" u istoriji jugoslovenskih naroda.

       DR RAJKO �URIC http://www.nin.co.yu/2001-06/14/18367.html

Miroslav Antic,
http://www.antic.org/

>                           Srpska Informativna Mreza

                             [EMAIL PROTECTED]

                             http://www.antic.org/

Одговори путем е-поште