Cena indeksa Po zapadnom sistemu, studirace onaj koji je to ili zaslužio, ili platio. Pitanje je samo koliko predložene školarine za samofinansirajuce studente odgovaraju trenutku i da li dobru robu prvo treba ponuditi, pa tek onda dobro naplatiti Još jedan korak ka svetu Vlada Srbije napravila je kada je nedavno usvojila cenovnike školarina za samofinansirajuce studente na fakultetima u Srbiji. Medutim, korak u teško obilaznu baru izazvao je, naravno, burne reakcije javnosti, najpre studenata i njihovih roditelja. Jer, kako ce prosecna srpska plata od 150 maraka pokriti "svetsku" školarinu od nekoliko hiljada maraka? A u ovoj zemlji, naviklo se, bezmalo svako može da bude student. Prošlonedeljna zbrka koja je nastala zbog osetno razlicitih školarina medu srodnim fakultetima, donekle je stišana odlukom (za izvesne tumace cenkanjem) pojedinih fakulteta Beogradskog univerziteta da snize i usaglase cene, što se valjda ocekuje i od drugih. Najvece iznenadenje priredio je Hemijski fakultet koji je prvobitno predloženi i od vlade potvrdeni iznos odlucio da pomnoži s dva, bez obzira što su predstavnici Ministarstva prosvete objasnili kako su usvojene sume prihvatili kao maksimalne, te da se mogu samo smanjivati, ali ne i povecavati. Dekani tvrde da su školarine zapravo sredstvo za krpljenje rupa, pošto država ne ispunjava svoje obaveze, zbog cega se i s racuna za plate novac skida za placanje, na primer, struje (dugovi, prirodno, uglavnom poticu iz vremena prošle vlasti). Rektorat BU mišljenja je da je formiranje cena prošlo haoticno, bez odgovarajuce metodologije resornog ministarstva za koje ocenjuje da je sporo i neorganizovano. Krpljenje rupa Pomocnik ministra prosvete za visoko obrazovanje dr Srbijanka Turajlic odgovara da Ministarstvo jeste sporo, svi su oni novi u poslu, ali tvrdi da nisu jedini krivci: "Neke odluke vec jako dugo cekaju vladu da ih odobri." Pitanje školarine, prema njenim recima, jeste pitanje univerziteta. "Ministarstvo ima jedan jedini zadatak po zakonu - da predloži vladi broj studenata koji ce se finansirati iz budžeta i broj onih koji ce placati školarinu, kao i da vladi predloži visinu školarine." Medutim, Ministarstvo je fakultetima ostavilo da odrede cenu. "Zašto su fakulteti odlucili da nam direktno i pojedinacno šalju cene, a nisu na univerzitetu seli i dogovorili se, pitanje je na koje ovo ministarstvo ne može da odgovori. Sednice zakazuje rektorat, ne mi", objašnjava Turajlic. Srbijanka Turajlic nastavlja podsecanjem da smo siromašna zemlja, s opaskom da studiranje ne bi trebalo da bude socijalna kategorija. Naime, Ministarstvo finansija saopštilo im je koliko država studenata može da školuje i "broj smo nategli do 23 hiljade": "Buduci da fakulteti imaju mesta i da objektivno nema razloga da im se ne omoguci da rade, da školuju više od onoga što država može da placa, kroz novac koji dobijaju od tih kandidata zapravo mogu da unaprade nastavu i za one koje finansira država, što je uobicajena praksa svugde u svetu. Mi smo smatrali da zato što ne ucestvujemo u tom delu finansiranja nemamo nikakvog prava ni da namecemo cene fakultetima." Okrecite fakultete Studenti pak ocekuju, ako ništa drugo, da im se visoke školarine koje ce eventualno placati - isplate. Da konacno vide okrecene fakultete, osvežene biblioteke, orne predavace, kompjutere s Internetom. Za sada im to niko ne garantuje. I mahom smatraju da je došlo do takozvane zamene teza. Da se smanje upisne kvote, da manje uspešni medu akademcima placaju znanje u redu je, ali koliko i - za šta? "Bojim se da smo krenuli od onih mera koje nisu najprimarnije. Prvo treba sprovesti kvalitetnu reformu univerziteta, imati tacan plan koji ce da bude predocen upravama fakulteta, neophodno je da Ministarstvo ima jasnu viziju kako ce to da izgleda i da, na kraju, studenti trpe ono što moraju da trpe", kaže Kristina Vujicic, predsednik Saveza studenata Beograda, naglašavajuci da su u ovom trenutku "sume nerazumne". "Mi ni snižene školarine ne pozdravljamo. Prihvatamo ih kao kompromis, shvatajuci da Ministarstvo odgovore nema. Uopšte, niko od nas i ne dovodi u pitanje školarine. Pitamo samo zašto sada, zašto ad hoc odluka... gde je ta reforma?", cudi se Vujiciceva. ANA VUCKOVIC Poredenje sa svetom Najbolje studente na Zapadu, jasno, finasira država. Ostali placaju. Koliko - zavisi od zemlje, zavisi od fakulteta. Primer Malte, gde se u, proseku, za godinu placa cetiri hiljade DEM, spada u jeftinije. Ispod ove cifre, nije lako naci mesto u univerzitetskim klupama Zapadne Evrope. Narocito na privatnim fakultetima koji su, uglavnom, prestižni (u Portugaliji, recimo, ima duplo više privatnih univerzitetskih ustanova, mada se to objašnjava nedovoljnim brojem javnih fakulteta). U Francuskoj nije lako zamisliti studiranje bez "finansijske podrške" države, ili bez oko 10 000 maraka u džepu. Politicke nauke na Univerzitetu u Bolonji - uz državne subvencije - godišnje koštaju oko 800 dolara. U Letoniji je prošle godine 36 odsto od ukupnog broja studenata dobilo besplatno studiranje; ostatak je, u proseku, morao da placa 600 dolara za godinu dana. Medicinski fakultet u Beogradu po novim propisima ima gotovo istu školarinu za strane studente kao i medicinski fakultet u Minsku (Minsk - 2 350 dolara, Beograd - 2 200 dolara). U Rumuniji, od revolucije 1989. godine više od 70 privatnih univerzitetskih ustanova otvorilo je vrata. Školarina je od 500 do 700 dolara (prosecna plata u Rumuniji je 100 dolara). Približno 40 procenata rumunskih studenata o državnom trošku prima stipendije od 300 dolara godišnje. U bogatoj Danskoj, prvoj na listi OECD-a po izdvajanjima za obrazovni sistem (8,8 odsto, kod nas - oko tri odsto), svaki student od vlade dobija 500 dolara - mesecno, cak i ako jedanput padne godinu. U Srbiji, mesecna stipendija je 1 200 dinara, što za svega 200 dinara premašuje troškove smeštaja u studentskom domu i ishrane u menzi. Privatni univerzitet Povecanjem školarina, državni fakulteti približili su se privatnim. Dva domaca privatna univerziteta imaju za nas, "svetske cene" studiranja, iako mada ce uprave zasigurno reci da su, ipak, znatno povoljnije u odnosu na pravu svetsku praksu. Na Univerzitetu "Braca Karic" godina na Fakultetu za menadžment, kao i na Fakultetu za trgovinu i bankarstvo košta 6 000 maraka u dinarskoj protivvrednosti, dok za smerove na Akademiji umetnosti treba izdvojiti od 3 000 do 6 000 DEM. Fakultet za preduzetni menadžment u Novom Sadu košta 3 000 DEM, s tim da ga Fondacija "Braca Karic" stipendira zato što je najmladi na Univerzitetu. Na Evropskom univerzitetu za internacionalni menadžment i biznis, konkretno na Fakultetu za internacionalni menadžment, školarina se tokom cele godine mesecno placa 150 dolara za prvu, 160 za drugu, 170 za trecu i 180 dolara za cetvrtu godinu. Ponudena godina studija u Parizu - 15 000 maraka. Rektor Milija Zecevic kaže da je studiranje na slicnim fakultetima u Madarskoj pet puta skuplje, a u Americi bar 10 puta. http://www.nin.co.yu/2001-06/14/18407.html Miroslav Antic, http://www.antic.org/ STOP NOVOM SVETSKOM PORETKU ==^================================================================ EASY UNSUBSCRIBE click here: http://topica.com/u/?bUrBE8.bVKZIq Or send an email To: [EMAIL PROTECTED] This email was sent to: archive@jab.org T O P I C A -- Register now to manage your mail! http://www.topica.com/partner/tag02/register ==^================================================================