Bez trećeg na vidiku
Pravi slobodni, demokratski i fer izbori se u ovoj zemlji još nisu odigrali, samo su ih sadašnji vlastodršci obećali u predizbornoj kampanji. Žalosno je, međutim, što izbori neće ništa promeniti sve dok se ne pojavi neko treći Autor: Zoran B. Nikolić Sada kada su se pomirili, predsednik Jugoslavije Vojislav Koštunica i srpski premijer Zoran Đinđić mogu na miru da nastave da se svađaju kao i ranije. Zaplet najnovije epizode ove mučne i zamorne sapunske opere zasniva se na neslaganju u kojoj zgradi će predsednici stranaka vladajuće srbijanske koalicije razgovarati o zahtevima koje je Koštuničin DSS postavio za povratak u Vladu Srbije. Đinđić kaže Simina 11, gde se održavaju sastanci predsednika stranaka DOS, Koštunica kaže da je od suštinske važnosti za opstanak otadžbine da se razgovor održi u Nemanjinoj 11, gde se održavaju sednice Vlade Srbije. Spisak učesnika je u oba slučaja gotovo identičan. DSS se odlučio da pregovara o ponovnom ulasku u Đinđićevu vladu pošto je shvatio da zbog razgovora o formiranju koncentracione vlade u Crnoj Gori može vrlo lako da ostane bez SRJ u sadašnjem obliku, pa time i bez mesta jugoslovenskog predsednika. Tako bi DSS ostao bez uticaja i na saveznom i na republičkom nivou, uz mogućnost da obori republičku vladu samo glasajući u skupštini zajedno sa radikalima i socijalistima. Pogubno za ionako opadajuću popularnost u narodu. Vojislav Koštunica je u nedelju na sednici Glavnog odbora DSS rekao da je ova stranka zahtev za reformu Vlade Srbije uputila samoj vladi a ne DOS, i da neće pristati da se o vladi razgovara na sednici Predsedništva vladajuće koalicije. Koštunica je rekao da Predsedništvo DOS „mora prestati da bude Politbiro“. Kao, između tog tela i Vlade Srbije postoji suštinska razlika. Ta vrsta teranja maka na konac, s obzirom da služi samo razvlačenju i odlaganju rešavanja krize, teško da ide u prilog DSS. Zašto savezni predsednik ne prizna: „Đinđić me je, u dilu s Crnogorcima, uhvatio u mašinu i ja mu ne mogu ništa.“ Koštuničina nemoć i nedostatak političke veštine već su vidljivi i osnovcima. Priznavanje istine bi moglo samo da mu popravi rejting. U stvari, najveća razlika između Predsedništva DOS i vlade je u tome što sam Koštunica nije član ovog drugog tela, pa izgleda kao da predsednik ne želi da učestvuje u raspravi. Da želi da izbegne otvoreno sukobljavanje sa protivnicima. Nimalo pohvalno. Premijer Srbije Zoran Đinđić izjavio je istog dana Fonetu da „Predsedništvo DOS ne može da bude izbegnuto“. Povodom kritika DSS, premijer kaže da je „prilično iritiran i tonom i paušalnim ocenama“. Đinđić insistira na Predsedništvu pre svega zato što je Koštunica protiv. Njegova argumentacija da se ne može upoređivati Predsedništvo DOS sa Politbiroom, „jer je na jednoj strani reč o koaliciji koja je na izborima osvojila većinu u republičkom parlamentu, dok je na drugoj strani organ Komunističke partije koja nikad nije izlazila na prave izbore“ jednostavno ne stoji. DOS takođe nikada nije izašao na prave izbore. Građani Srbije su u decembru prošle godine samo dovršavali referendum o razvlašćenju Slobodana Miloševića. Pravi slobodni, demokratski i fer izbori se u ovoj zemlji još nisu odigrali, samo su ih sadašnji vlastodršci obećali u predizbornoj kampanji. Koštunica je upozorio da je kriminal u Srbiji porastao, da je uvećan broj uredbi srpske vlade, da se promene ne obavljaju „potrebnom brzinom i širinom“. - Nedostaje smišljen plan - rekao je Koštunica. Koštunica kritikuje vladu kao da DSS nikada nije imao predstavnike u toj vladi, kao da nije postojao niz vrlo uverljivih pritužbi na račun njegovog ministra zdravlja Obrena Joksimovića. Pri tom se Koštuničina stranka ponaša kao neodrasla opozicija. Jugoslovenski predsednik ne nudi nikakvu soluciju. Naravno da se nikom razumnom ne sviđa što moramo da šenimo pred zapadnim vladama i podležemo ucenama da bismo dobili bednu crkavicu. Ali, bilo bi lepo da predsednik kaže: šta ako ne to. Posebno je smešna Koštuničina zamerka na sporost u radu vlade. Prvo, s obzirom da predsednik nije zadovoljan radom vlade, valjda je bolje ako se taj naopak posao obavlja traljavo i sporo. Drugo, Đinđić je u stanju da okrene par miliona maraka za vreme koje je Koštunici potrebno da veže pertle. Đinđić se već nervira što mu Koštunica bezveze zvoca. Šta ima bilo ko iz Srbije da se žali na učinak njegove vlade kad su stranci tako zadovoljni? Za koga radi Zoran Đinđić i kome treba da polaže račune? Ti stranci kao svenuše nad našom dobrobiti i ne mogu da zaspe od žudnje za što većom i jačom Srbijom. - Ako uvažavate mišljenje stranih investitora ili svetskih institucija, kao što su Evropska banka, Evropska komisija, Svetska banka, Međunarodni monetarni fond, čućete samo pohvale na račun reformi koje se u ovoj zemlji sprovode - rekao je Zoran Đinđić. Đinđić je istakao da mu je „drago što je DSS formulisao svoje prigovore“, i objasnio: - Kada sam to pročitao, shvatio sam da ozbiljnih prigovora zapravo nema, jer to je krenulo sa pričom o organizovanom kriminalu, o korupciji, o zahtevu za smenu ministara, a na kraju se svelo na prigovor da se predsednici stranaka DOS koji su u vladi konsultuju - rekao je premijer komentarišući zahtev DSS da se ukine Kolegijum vlade, jedno u nizu neobaveznih, ali veoma moćnih tela srpske politike. Povodom zahteva da se ukine Biro za komunikacije vlade, on je ukazao da je to informativna služba koja zakazuje konferencije za štampu i izdaje saopštenja i da se zapravo traži da Vlada Srbije „bude jedina vlada na svetu koja nema službu za informisanje“. - I talibani u Avganistanu imaju službu za informisanje - rekao je Đinđić. On je odbacio kao neistinite primedbe da su vladine agencije formirane mimo zakona, a o zahtevima da se ukinu pojedine uredbe rekao da se radi o uredbama „koje su omogućile da se budžet Srbije napuni i da se suzbije siva ekonomija“. To što je DSS oćutao ranije optužbe za korupciju nikako ne bi trebalo da obraduje jednog savesnog premijera. Da ima boga, kao što ovih dana u novinskim oglasima tvrdi Savezni sekretarijat vera, Đinđić bi sve članove vlade izvrnuo na postavu još kad je prvi put čuo sintagmu „korupcija u vladi“, makar i od konjušara na hipodromu. Što se tiče vladinog biroa za informisanje, DSS se opet ne usuđuje da uđe u suštinu problema. Nije najveći problem kako je Biro formiran, već kako radi, da li Biro informiše, koga i o čemu i ko je informisan o radu Biroa. O poređenju Vlade Srbije sa talibanskim režimom više bi mogao da kaže Zigmund Frojd. Na opravdane primedbe Vojislava Koštunice da se Vlada Srbije preterano oslanja na uredbe i meša u privredu Đinđić nema valjan odgovor. On kaže da se radi o uredbama „koje su omogućile da se budžet Srbije napuni i da se suzbije siva ekonomija“. Naravno da nije poenta u tome. Ne sme se dozvoliti opstanak Marjanovićevog sistema samovoljne vladavine uredbama koje su često protivzakonite, pa makar te uredbe bile najbolje na svetu. Najbolji odgovor koji je Đinđić mogao da smisli na zamerku da se vlada preterano meša u privredu bio je da „danas u Srbiji svako zna da kritikuje republičku vladu, i to slušajući ljude koji su ranije savetovali Mirka Marjanovića i Radomana Božovića, a sada su odjednom postali liberalni“. Đinđić aludira valjda na neke Koštuničine savetnike. Ne bi bilo iznenađujuće da je zaista tako kako kaže premijer, ali opet, nije u tome stvar. Poenta je, to su i sasvim mala deca u stanju da shvate, da privreda ne može da bude efikasna ukoliko ne postoji tržišna utakmica, a utakmice nema ako svi timovi imaju istog trenera, koji je istovremeno i sudija. Prosto je sramota da se premijer toliko pravi nevešt. Koštunica kaže da su nerešeni odnosi u Jugoslaviji „kamen spoticanja“ i da ih zato treba trajno rešiti u što kraćem roku. Zoran Đinđić je takođe kritikovao crnogorske zvaničnike zbog uslovljavanja razgovora o preuređenju odnosa u Jugoslaviji i rekao da ti razgovori moraju biti završeni u roku od dva-tri meseca. Predsednik i premijer se, naizgled, bar povodom ovoga slažu. Ali zašto bi Koštunica požurivao razrešenje srpsko-crnogorske zavrzlame? Kad do dogovora konačno dođe, uslediće izbori za nove savezne institucije. Prema sadašnjim predlozima, izgleda da među tim institucijama neće biti direktno biranog saveznog predsednika. Zastupljenost republika članica u saveznoj skupštini po svemu sudeći biće paritetna. Čak i ako DSS ubedljivo pobedi na novim saveznim izborima u Srbiji, udruženi Crnogorci u dogovoru sa Đinđićem držaće sve konce u svojim rukama. Đinđiću savezni izbori pod novim uslovima više odgovaraju, ali je i za njega bolje da se stvar razvija što sporije i da Koštuničin rejting padne što niže. Dobro je dok postoji neko ko se može kritikovati zbog nespremnosti da reši probleme u odnosima Srbije i Crne Gore, pogotovo kad dežurni krivac nije u Srbiji. Premijer Srbije ocenio je nešto ranije da su uslovi koje je DSS postavio za povratak u vladu „konačno nešto konkretno“ i da „neće biti problema da se oko toga postigne dogovor“. Dakle, ne da neće biti problema da se zahtevi DSS ispune već će se o njima pregovarati. Ali premijer će na kraju neke zahteve DSS velikodušno prihvatiti. Njemu je dovoljno već i to što se našao u poziciji da Koštuničinoj stranci treba nešto da udeli. Dokle će Đinđić i Koštunica, te dve jetrve, da se biju preko svekrve, to jest građana? Moglo bi se pomisliti - do izbora, ma kad oni bili. Žalosno je, međutim, što izbori neće ništa promeniti sve dok se ne pojavi neko treći. A takvoga za sada nema na vidiku. Politički mrtvaci, poput socijalista i radikala, jednostavno se ne računaju. Ko je šta nasledio Uostalom, i Međunarodna krizna grupa (MKG), trust mozgova iz Njujorka od velikog uticaja na američku vladu kad je reč o potezima koje treba preduzeti na Balkanu, ovih je dana objavio nove preporuke za politiku SAD u Srbiji. Ovaj dokument kaže da na Koštunicu treba izvršiti pritisak da DSS uđe u Vladu Srbije i da izbore odloži najranije do jeseni 2002. MKG misli da međunarodni donatori treba da „stave Koštunici do znanja da ukoliko ne podrži Đinđićeve ‘reforme’ sva pomoć može biti usmerena neposredno na republičku vladu, uz zaobilaženje federalnih struktura“. Ova organizacija koju finansiraju mnoge zapadne vlade smatra da „afera Gavrilović“ može dovesti do „nepotrebnih izbora koji će ugroziti reforme“. Ponovno uvlačenje DSS u formom neopterećenu Đinđićevu vladu značiće samo da će Koštuničina stranka opet snositi deo odgovornosti za sve što ta vlada radi, a pri tom je teško zamisliti da će Đinđić dozvoliti da DSS stekne stvarni uticaj u vladi. MKG optužuje Koštunicu i DSS za „konzervativno nacionalističko ponašanje“, i tvrdi da su oni „zaštitnici Miloševićevog nasleđa u nekim bitnim vidovima“. Iako kaže da je i Đinđić „unapredio ili štitio pojedince sumnjivih biografija“, pominjući Sretena Lukića i Legiju, izveštaj MKG ne kaže da je Đinđić zaštitnik Miloševićevog nasleđa u nekim još bitnijim vidovima kao što su pritisci na medije, kontrola tokova novca i odsustvo stvarne javnosti rada vlade. O Jovici Stanišiću takođe ni reči. http://blic.gates96.com/ NSP Lista isprobava demokratiju u praksi ==^================================================================ EASY UNSUBSCRIBE click here: http://topica.com/u/?bUrBE8.bVKZIq Or send an email To: [EMAIL PROTECTED] This email was sent to: [email protected] T O P I C A -- Register now to manage your mail! http://www.topica.com/partner/tag02/register ==^================================================================
