Avganistan - SAD Udari po nepoznatom ukopanom neprijatelju
Ameri�ki �osvetnici� su mnogo spremniji, sa ja�im moralnim aspektom, tehni�ki opremljeniji i bolje organizovani nego �to je ikada bio slu�aj i sa jednom stranom vojnom silom koja se pojavila pred Avganistanom Autor: Branimir Gaji� Iako se u histeriji javnosti posle njujor�kih razaranja lai�ki o�ekivalo da vojna intervencija SAD na odre�ene oblasti u Avganistanu otpo�ne gotovo istog trenutka, duga pauza izme�u ru�enja zgrada Svetskog trgovinskog centra i potencijalnih eksplozija ameri�kih projektila me�u avganistanskim klisurama pokazuje kako se, uprkos stra�nom pritisku, u vojnom i politi�kom vrhu Va�ingtona pristupilo vrlo obazrivo razmatranju svih aspekata krize i njenih re�enja. Takav �pipav� pristup jednom problemu nije ne�to �to, bar javno, karakteri�e vojsku SAD, mada je istina da uprkos �kaubojskom� imid�u, sve ameri�ke vojne operacije dolaze kao rezultat dugog analiziranja relevantnih �injenica, nakon �ega se takva saznanja uklapaju u koncept odre�en za re�avanje pretpostavljenog tipa vojnog problema. Odsustvo jasno postavljenog protivnika, odnosno nedostatak profilisane vojne sile koju treba zbrisati sa lica zemlje, deluje u najnovijoj situaciji kao trenutno najve�i problem postavljen pred vrhovnu komandu zdru�enih snaga SAD. Iako talibanska vlada kontroli�e veliki deo teritorije Avganistana i time pru�a opravdanje �legitimnog cilja� za sve �to se pogodi u toj oblasti, jasno je da tu ne postoje neke posebne mete, osim ne�to malo vojnih snaga opremljenih skoro stoprocentno zastarelim oru�anim sistemima, a koje bi zahtevale masovnu upotrebu prikupljenih snaga SAD. Izvesno je da �e, kada akcija po�ne (skoro niko vi�e ne sumnja da bi moglo da do�e do odustajanja od intervencije), biti dejstava i po takvim ciljevima, najpre zbog obezbe�enja snaga anga�ovanih na primarnom zadatku, i da �e to biti ono �to je vi�eno ve� nekoliko puta, od Zaliva do Jugoslavije. Ali, ako se trenutno zanemare te�ki politi�ki anga�mani da bi se problem odr�ao na lokalnom nivou i spre�ilo dalje okupljanje oko ideje ugro�enog islama, vojni planeri se suo�avaju sa manje slo�enom perspektivom glavne operacije: zarobljavanja ili ubijanja osumnji�enog Bin Ladena i njegovih najbli�ih saradnika. Iako mnogi analiti�ari tvrde da �e ameri�ki neuspeh ili tek delimi�an uspeh proiste�i iz istih razloga iz kojih je i SSSR �omanuo�, razlike izme�u ta dva primera su ogromne i skoro da uop�te nisu za pore�enje. Sovjetska armija je bila glomazna, neprikladna za avganistanske uslove i, najvi�e, demoralisana ili bar nesvesna motiva da pru�i maksimum u tu�oj zemlji. SSSR je vojno u Avganistanu nastupio sa ciljem da pomogne opstanak na vlasti svog savezni�kog komunisti�kog re�ima, koji se zapleo u komplikovane sukobe sa delovima doma�eg stanovni�tva, koje je prethodno primoravao na agrarnu reformu. Kasnija istra�ivanja su pokazala da je u momentu ulaska sovjetskih divizija u Avganistan �ak svaki osmi oficir, podoficir ili vojnik bio islamske veroispovesti, �to je iz obave�tajne perspektive bio krupan problem, a u uslovima op�teg odsustva motiva za borbu mno�tva ostalih vojnika, i naro�ito optere�uju�i faktor. Ameri�ke snage danas u predvorje Avganistana dolaze sa daleko ja�im motivom - osvetom. Ako su mnogi vojnici sovjetske armije bili regrutovani, slabo obu�eni i neube�eni u svetski komunizam i pomo� �bratskim vladama�, mo�e se o�ekivati da je skoro stoprocentni sastav ameri�kih �avganistanskih� snaga �vrsto re�en da se osveti, pa ma �ta to u njihovoj vizuri zna�ilo. Ta �borbena grupa� �ija se snaga procenjuje na pribli�no 50.000 ljudi daleko je spremnija za borbu nego �to je to bila ve�ina sovjetskih vojnika od 1979. do 1989. godine, jer je sa�injavaju pripadnici svih specijalnih grupacija koje egzistiraju u svim rodovima oru�anih snaga SAD. Sovjeti su za svojih deset godina kroz Avganistan �provukli� malo manje od pola miliona ljudi i izgubili, zvani�no, 13.000 vojnika, �to govori da uprkos uvre�enim mitovima, mud�ahedinski otpor nije bio toliko spretan i ubistven kao �to je bio slu�aj sa vijetnamskom gerilom, na primer, gde su SAD anga�ovale u istom vremenskom intervalu duplo vi�e ljudstva i izgubile skoro pet puta vi�e vojnika od SSSR. �Osvetnici� su, dakle, mnogo spremniji, sa ja�im moralnim aspektom, tehni�ki opremljeniji i bolje organizovani nego �to je to ikada bio slu�aj i sa jednom stranom vojnom silom koja se pojavila pred Avganistanom, �to bi moglo da uka�e kako su sva pore�enja sa prethodnim propalim stranim intervencijama u zemlji o�trih planinskih venaca, golog stenja i dubokih klanaca, skoro deplasirana. Takve geografske karakteristike azijske zemlje turobne sudbine mo�da su predstavljale problem za okupacione snage koje su poku�avale da odr�e red tako �to bi morale da neprestano kontroli�u saobra�aj na putevima koji su i�li kroz takav teren. Neutralisanje brojnih gerilskih grupa koje su napadale konvoje na putevima zahtevalo je organizivanje potera koje su morale da krenu za napada�ima u klisure i planinske vence gde su ih o�ekivale nevolje i gubici. Ali, Amerikanci ne�e imati takve probleme. Njihov plan je, najverovatnije, da ta�no lociraju Ladenovu grupu, spuste se negde u njenoj blizini, razbiju sve oru�ane grupe na koje nai�u, zarobe vo�u i njegove saradnike i napuste zemlju. Vreme koje �e im za to biti neophodno meri se danima. Dakle, bez potrebe za dugim logorovanjem, uspostavljanjem baza po �itavoj zemlji, patroliranjem i odr�avanjem saobra�aja, �to bi ih sve zajedno izlo�ilo dejstvu gerile. Umesto toga, u kratkom periodu dok bude trajala operacija ameri�ko vazduhoplovstvo �e bombardovati okolna podru�ja na kojima bi mogle da se formiraju grupe za spre�avanje, oblasti gde bi se odvijalo grupisanje gerilskih snaga i njihov razme�taj ka boji�tu. Pored minimalnog broja saobra�ajnica koje �e poslu�iti zvani�noj avganistanskoj (talibanskoj) vojsci za mogu�i transport, na meti �e biti mnogo vi�e gola stenovita podru�ja, sedi�te lokalnih plemena koja ne�e blagonaklono posmatrati prisustvo jo� jednih stranih vojnika u lovu na svog verskog brata. Kasetne bombe i napalm sredstva, bacani iz aviona, bi�e, skoro izvesno, glavna oru�ja kojim �e se dejstvovati na te grupe. Glavna nepoznanica i pote�ko�a u sastavljanju ratnih planova jeste ono sa �im �e se �ekspedicione snage� susresti pred pe�inama u kojima je Ladenov �tab. Neke obave�tajne procene govore da grupa tamo raspore�ena broji oko 10.000 ljudi, fanati�nih boraca od kojih svi imaju ratno iskustvo. Opcija kako �e ti borci biti izba�eni iz stroja predstavlja jo� jedan problem. Ako ostane da sami �specijalci� po ulasku u zonu cilja moraju da poubijaju jezgro tog sastava, to �e dovesti do dva najnegativnija faktora: najve�ih �rtava u ameri�kim snagama i usporavanja toka operacije, �to �e dalje izazvati politi�ke implikacije i dodatno destabilizovati region. Umesto toga, druga varijanta je da glavnina tih snaga bude nokautirana kratkom i �estokom pripremom. Masivno avio-bombardovanje ne�e imati veliki u�inak zbog polo�aja u pe�inama, kao ni udari krstare�im projektilima, �to ostavlja mogu�nost da se na te snage deluje bojnim otrovima ili takti�kim nuklearnim udarom. Sam �tab je lociran u brdima u blizini grada Kandahara, drugog po veli�ini mesta u Avganistanu, koji se nalazi na istoku zemlje u blizini pakistanske granice. Ta informacija je stigla od ruskih slu�bi i ima nekoliko indicija zbog kojih bi mogla da se uzme za ta�nu. Decenijska prisutnost KGB u Avganistanu i organizovanje tada�nje slu�be bezbednosti avganistanskog komunisti�kog re�ima KhaD ostavila je sigurno veliku mre�u agenata nakon povla�enja 1989. godine. Ne�to od tih agenata je preostalo i infiltrirano dalje pod ruskim instrukcijama negde u blizini talibanskog re�ima i Ladenove organizacije, i jedine pouzdane informacije sa terena sada sti�u upravo od njihove mre�e. Sada�nja ruska slu�ba bezbednosti dostavlja te podatke SAD gde se oni upore�uju sa onim �to se prikupi elektronskim osmatranjem, poput prislu�kivanja telefona i ostalih komunikacionih sredstava. Iako je njujor�ki teroristi�ki �in progla�en za prekretnicu svetske istorije, velika je verovatno�a da tek akcija u Avganistanu donese realnu prekretnicu. Ako se ta prekretnica ne bude ticala upotrebe nuklearnih bombi ili oru�ja za masovno uni�tenje, onda �e sigurno biti prelomna ta�ka u na�inu ameri�kih vojnih intervenisanja u svetu. Posle �hirur�kih� zahvata laserski navo�enim oru�jem, koji su najavljivani kao po�etak nove ere ratovanja, operacije kod Kandahara pokaza�e kako ni�ta od klasi�nog ratovanja nije oti�lo zauvek u istoriju i da �e ameri�ki vojnici ponovo na svojim �izmama morati da ponesu blato dalekih nepoznatih zemalja, nakon decenija sedenja pred ekranima i pritiskanja lansirne dugmadi. Tri puta u smrt Nuklearna bomba ubija ljude na tri na�ina: toplotom, udarnim talasom vazduha i radijacijom. Temperatura koja se trenutno razvije ide i do 30.000 stepeni Celzijusa, dok se udarni talas kre�e brzinom od oko �etiri kilometra u sekundi. Postoje �etiri tipa radijacije kod nuklearne eksplozije koji izazivaju povrede i smrt: neutroni, gama zraci, beta i alfa �estice. Svi oni dele isti osnovni mehanizam kojim izazivaju povrede - stvaranje �slobodnih radikala� u �elijama koji uni�tavaju normalni sastav �elija. Ovi radikali se stvaraju kada radijacija pogodi molekul u tkivu i razbije ga u fragmente sa razli�itim elektronskim nabojem. Neutroni mutiraju obi�ne atome u radioaktivne izotope, stvaraju�i jo� dodatne jonizuju�e radijacije u telu. Neutrone koji se oslobode prilikom eksplozije i gama zrake najte�e je zaustaviti. Oni prolaze kroz zidove ku�a i izazivaju smrtonosno zra�enje, �ak iako organizam nije u direktnom kontaktu sa izvorom zra�enja. Beta �estice �tete organizmima blizu izvora, dok alfa �estice mogu da na�kode ako se proguta emituju�i izotop. Ova zra�enja deluju nakon eksplozije u intervalu od nekoliko minuta pa do - nekoliko vekova. Posledice je nemogu�e predvideti. U Japanu je u dva grada decenijama nakon bacanja A-bombi umrlo vi�e ljudi nego �to je stradalo u samom bombardovanju. Detonacija pod zemljom najefektnija je za uni�tenje ukopanih struktura. Ona elimini�e termalnu radijaciju i smanjuje domet udarnog talasa. Za ovakvu detonaciju koriti se posebna raketa nosa� AGM-129 ACM, lansirana iz bombardera B-52H. Bojeva glava W-80 ovog usavr�enog projektila ima snagu od 200 kilotona, �to je deset puta vi�e od snage bombe koja je uni�tila Hiro�imu. Te�ina glave od visokooboga�enog uranijuma je oko 150 kilograma. Avgusta 1998, 66 mornari�kih raketa UGM-109 �tomahavk� sa klasi�nom bojevom glavom ispaljeno je iz podmornica i brodova na Avganistan. Verzija UGM-109A je opremljena istom nuklearnom bojevom glavom kao i AGM-129. http://blic.gates96.com/ NSP Lista isprobava demokratiju u praksi ==^================================================================ EASY UNSUBSCRIBE click here: http://topica.com/u/?bUrBE8.bVKZIq Or send an email To: [EMAIL PROTECTED] This email was sent to: [email protected] T O P I C A -- Register now to manage your mail! http://www.topica.com/partner/tag02/register ==^================================================================
