http://www.nin.co.yu/2001-11/15/20699.html


Crvenkape i vukovi
 Pouka bajke glasi: ne moze se Miloseviceva institucija preneti u
demokratski poredak

      Bogami, ministar policije Dusan Mihajlovic, mogao je da kaze "Neka
Bog cuva gradane Srbije" umesto sto je rekao "Neka Bog cuva ove momke"
odlazeci iz "Stolca" Centra za obuku "crvenih beretki" u utorak po podne
(13. novembar). Jer, odgovarajuci na pitanje novinara sta ce biti ako
Mihajlovic i dalje bude sef policije, jedan od komandanata "crvenih
beretki" je rekao: "Ako Mihajlovic ne podnese ostavku, onda na svoje
izvestaje stavite tri tacke."
       Pretnja je jasna, pretnja da ono sto je nacelnik Resora drzavne
bezbednosti Goran Petrovic (u sredu podneo ostavku kao i njegov zamenik
Zoran Mijatovic) okarakterisao kao "odbijanje poslusnosti Jedinice za
specijalne operacije" preraste u otvorenu pobunu koja Srbiju dovodi na
ivicu gradanskog rata. Tu pretnju momaka ciji su zastitni znaci i crvena
beretka i vuk, ne umanjuje ni tvrdnja upucenih u njihov kodeks koji ih
obavezuje da nikada ne pucaju na Srbina.
       Pretnja ostaje i posle cetiri odluke koje je Vlada Srbije donela
u
sredu: da se JSO stavlja u nadleznost Resora javne bezbednosti; da se
prihvataju ostavke nacelnika Resora drzavne bezbednosti Gorana Petrovica
i njegovog zamenika Zorana Mijatovica; da se osniva komisija (Vladan
Batic, Dragan Veselinov i Dragan Milovanovic) koja ce ispitati razloge
pobune "crvenih beretki" i da ce Drzavnom bezbednoscu privremeno
upravljati kolegijum Ministarstva unutrasnjih poslova.
       "Ko od pripadnika JSO ne prihvati odluku dobice otkaz, ako cela
Jedinica odbije naredenje bice rasformirana", odgovorio je odlucno
Dindic na pitanje sta ce biti ako JSO odbije odluku vlade. Naravno,
posle konferencije za novinare (sreda, 14. novembar, 15 casova) na kojoj
je ove stavove vlade saopstio premijer Zoran Dindic, ostalo je kljucno
pitanje: da li je najzesca kriza u kojoj se nasao ne samo Dindicev
kabinet vec i vaskolika DOS-ovska vlast okoncana ili ono sto je nazvano
"odbijanje poslusnosti JSO" moze da preraste u oruzanu pobunu i pokusaj
drzavnog udara.
       "To cemo da vidimo", odgovorio je na pitanje "Da li je stanje u
JSO sredeno?" Sreten Lukic, nacelnik Resora javne bezbednosti pod ciju
su nadleznost odlukom vlade stavljene "crvene beretke".

       Kompromis
       Izvor NIN-a u policiji, blizak "crvenim beretkama" neposredno po
zavrsetku konferencije za novinare rekao je: "Mislim da su te odluke
dobre." A da li su dobre za vase prijatelje u JSO? "Mislim da jesu",
glasio je njegov odgovor.
       Visokog funkcionera MUP-a, posle Dindiceve konferencije za
novinare NIN je pitao "Sta ce biti ako JSO ne prihvati odluke vlade, sta
ce biti ako zapucaju?" "Narod koji je izabrao novu demokratsku vlast i
koji je izveo revoluciju 5. oktobra nece dozvoliti kontrarevoluciju",
odgovorio je visoki funkcioner Ministarstva. Nada funkcionera zasnivala
se koliko na cinjenici da je vlada napravila ogroman kompromis, toliko i
na uverenju da "vukovi" umeju da razmisljaju, da su ljudi koji su
naucili da procenjuju rizicne situacije.
       Dindic je rekao da vlada nije napravila kompromis da nije
prihvatila dva kljucna zahteva "crvenih beretki": smenjivanje
Mihajlovica i odbijanje saradnje sa Haskim tribunalom dok se ne donese
poseban zakon.
       Ipak, kompromisi vlade su brojni. Prvo, jedinicu koja je odbila
poslusnost i u cijem protestu je bilo onoliko elemenata oruzane pobune
nije kaznila ni na jedan nacin. Jedino je Dindic najavio da ce neko od
komandanata Jedinice svakako odgovarati posle istrage Komisije koja
treba da bude zavrsena za 14 dana. Vaznije je od toga da ce Jedinica
biti sacuvana, da su joj ostavljena sirom otvorena vrata da izabere "ili
spasenje ili samounistenje", kako kaze funkcioner Ministarstva.
       Uz to jedinica se potcinjava komandi Sretena Lukica, koji je na
Kosmetu rukovodio posebnim jedinicama policija, bliskim saborcima
"crvenih beretki". To znaci da "bratstvo ratnika" ostaje na okupu, sto
je za njegove clanove i te kako vazno.
       Kompromis je i to sto je ovo od januara 2001. godine prvi slucaj
smenjivanja u ministarstvima: dvojica celnih ljudi tako osetljive
institucije kao sto je Sluzba drzavne bezbednosti podneli su ostavke.
Dindic je uspeo da odoli pritiscima i Demokratske stranke Srbije i
sindikata i zaposlenih u javnim preduzecima. "Vukovi" su , dakle, prva
"interesna grupa" ciji je pritisak izazvao kadrovske promene u
institucijama pod kontrolom Vlade Srbije.
       Konacno, kompromis je i sto je Dindic priznao da jedno od
ministarstava njegove vlade nije dobro radilo: nadlezni nisu znali sta
misle i kako ce se ponasati vazan segment Sluzbe (JSO), naredenje za
hapsenje brace Banovic nije dato na korektan nacin, ljudi iz JSO su
obmanuti kao u vreme Slobodana Milosevica, rukovodstvo Sluzbe dugo nije
odgovaralo na zahteve "crvenih beretki" koje su ih pozvale na
razgovor...
       Da "vukovi" nisu "crvenkape" kada je u pitanju procena i
politicke situacije i odnosa snaga i rizika najbolji dokaz je njihovo
ponasanje 5. oktobra. Znali su ko je politicki dobitnik a ko gubitnik,
znali su da bi njihova oruzana akcija dovela do opsteg krvoprolica u
kome bi svaki od njih mozda ubio i tri stotine ljudi, ali bi i sam potom
bio mrtav. Krvoprolice su izbegli i kada su pokusali da uhapse Slobodana
Milosevica 31. marta, kada je njihov tadasnji komandant Milorad Ulemek
(Lukovic) Legija bio prvi covek "sa ove strane" koji je te veceri
razgovarao sa bivsim predsednikom Srbije i Jugoslavije. Konacno, da su u
akcijama po Hrvatskoj, Bosni i na Kosmetu u obracun sa njima slicnima
isli "grlom u jagode" svakako bi imali mnogo vise od 38 mrtvih u svim
bitkama u kojima su ucestvovali od 1991. godine. Elem, jesu ratnici,
jesu emotivni, ali jesu i pametni, ne ginu uludo.
       "Vukovima" je, takode, jasno i da bi bilo koja vrsta njihove
oruzane pobune automatski dovela do nove totalne izolacije Srbije, a sa
njom ne bi mogao da se saglasi nijedan politicki protivnik Vlade Srbije
koji ima demokratsku legitimaciju.
       O razmisljanju stranog faktora dovoljno govori stav Saveta
sveprisutnog NATO-a koji "ne moze i ne zeli da daje bilo kakve sudove o
razvoju zbivanja" (u krizi izmedu vlade i JSO), ali skromno primecuje da
ce resenje spora po receptu Vlade Srbije biti dokaz da su "u Srbiji
poceli da deluju pravna drzava i demokratski politicki poredak".

       Bratstvo
       Kako su onda "crvene beretke" upale u pricu koja se moze zavrsiti
i gradanskim ratom?
       Po njihovoj tvrdnji sve je pocelo obmanom pretpostavljenih. Rekli
su im da hapse opasne kriminalce, a hapsili su ljude osumnjicene da su
pocinili ratne zlocine.
       Iako premijer Dindic i ministar Mihajlovic pokazuju puno
razumevanje za ovu tvrdnju ona ipak ne deluje potpuno iskreno. Da je to
pravi razlog pobune, logika kaze da bi "crvene beretke", ako su krive za
zlocin na Ibarskoj magistrali, morale da o bandere na Terazijama obese
sve one koji su ih slagali, pa su umesto Albanca, teroriste, ubili
cetvoricu saradnika Vuka Draskovica. To, zbilja, jeste bio jeziv razlog
za pobunu, ali je ona izostala. Zato, kao uverljiviji motiv pobune
"crvenih beretki" jeste strah da se i oni nalaze na haskim optuznicama,
a sto je Dindic konkretizovao u postojanju upitnika koji je dobio od
Karle del Ponte.
       "Nisam smatrao da je to vazno, stajao je taj papir kod mene na
stolu. Neko ga je video i prosirio po javnosti", rekao je Dindic.
       "Nedeljni telegraf" opisuje taj papir kao zahtev Karle del Ponte
za informacije o aktivnostima pripadnika JSO, njihovim vezama sa Dafinom
Milanovic, Mihaljom Kertesom i Jezdimirom Vasiljevicem... Pismo iz Haga
imalo je i pedesetak imena pripadnika JSO ( neki mrtvi). I dok "Nedeljni
telegraf" pise da je pricu o tom papiru po gradu prosirio "poznati
spletkaros na srpskoj politickoj sceni", premijer kaze da su o tome
javno govorili i ljudi iz Sluzbe, od kojih se tako nesto ocekivalo.
       Onaj prijatelj "beretki" iz MUP-a Srbije govorio je u ponedeljak:
"Sto se kurvaju, sto ne kazu koliko je ljudi na tim spiskovima i koji su
to ljudi. Pa neka oni odluce sta ce - u Hag, u rupu ili u Uzbekistan ili
Tadzikistan. Dosta je, brate, neizvesnosti. Svaki od nas, svaki
policajac moze da se nade na tim optuznicama makar i da nikada nije
video ni Slavoniju, ni Krajinu, ni Bosnu, ni Kosmet."
       Posle 5. oktobra bilo je onoliko pisanja da je Dindic na stranu
DOS-a pridobio "crvene beretke" i pripadnike posebnih jedinica MUP-a
Srbije upravo obecanjem da ce pocepati njihove haske optuznice ako one
postoje. Jedini moguci trag ovakve nagodbe jeste intervju Dindica NIN-u
u kome kaze da bi radije prestao da se bavi politikom nego sto bi neke
bivse Miloseviceve policajce isporucio Hagu.
       Pismo Karle del Ponte koje je neko video na premijerovom stolu
moglo je sada da se koristi kao dokaz da je premijer promenio misljenje.
Politicki protivnici Zorana Dindica i Vlade Srbije mogli su sa "krunskim
dokazom" da krenu medu "vukove". O postojanju tog papira i sirenju
straha od Haga medu "beretkama" govorio je i sef Sluzbe Goran Petrovic
ali je, po njemu "spletkaros" koji je pronosio glas bio neko iz Vojske,
jer je za kolovodu pobune proglasio Vladimira Potica koji je u JSO dosao
iz Vojske Jugoslavije.
       Ali, postoji i drugi ozbiljan trag koji vodi do Generalstaba
Vojske Jugoslavije. U intervjuu "Svedoku" major Dusan Maricic Gumar,
komandant JSO-a odgovarajuci na pitanje "Da li postoje jedinice koje bi
mogle da im se suprotstave", kaze: "Culi smo se sa Nebojsom Pavkovicem,
i on je rekao da je to stvar MUP-a". Srpski receno, ovo znaci da su
"vukovi" trazili podrsku "bratstva ratnika" pre nego sto su krenuli u
protest.
       Razgovor sa Pavkovicem (po povratku iz Moskve reci ce da li je o
kontaktu sa Gumarom obavestio vrhovnog komandanta i saveznog ministra
odbrane) Gumar ocigledno tumaci kao obecanje da ih nece napasti 63.
padobranska ili 72. brigada Vojske Jugoslavije. Istu vrstu saveznistva
izvesno je da su "vukovi" trazili i u nekadasnjim posebnim jedinicama
policije. Ta solidarnost "bratstva ratnika", postojala je i 5. oktobra.
Onda kada je Pavkovic opkolio JSO, specijalci iz vojske i policije su se
dogovorili o uzajamnom nenapadanju.

       Vapaj
       "Vukovi" su pokazali da nisu politicke crvenkape kada su svoju
pobunu zakitili zahtevom da se prvo donese zakon o saradnji sa Hagom pa
da se tek potom osumnjiceni hapse i isporucuju Tribunalu. Znali su da ce
narod, ma sta to znacilo, i bar jedna do dve stranke pokazati puno
razumevanje za te stavove.
       I nisu se prevarili. Predstavnici naroda su im donosili kafu dok
su blokirali deo auto-puta kod beogradskog Centra "Sava", Velja Ilic je
rekao da su "beretke" u pravu, ne objasnivsi do kraja i zasto to misli,
a Zoran Sami, inace uvek odmereni potpredsednik DSS-a nije uspeo da
izbalansira svoju izjavu u kojoj je preteglo razumevanje za postupak
JSO-a. Mnogo manje takta od njega imao je njegov stranacki kolega Dragan
Jocic koji je rekao da protest "vukova" ne bi "okarakterisao kao oruzanu
pobunu, vec kao glas vapiujuceg". Ako je izvodenje borbenih vozila pred
bazu u Kuli, premestanje dela jedinice helikopterom iz jednog u drugi
centar, blokiranje auto-puta pri cemu su "vukovi" imali pistolje za
pojasom i duge cevi u "hamerima" - vapaj, da li ce onda brisuci let
migova iznad nasih krovova biti samo krik pilota nezadovoljnih svojim
platama.
       Naravno da ni Samijeve, ni Jociceva izjava nisu nikakav dokaz da
ova stranka ima bilo kakve veze sa pobunom "beretki", ali one ce svakako
posluziti kao "dokazni materijal" u buducim politickim obracunima.
Uostalom, Dindic je rekao da su mnogi nudili svoje dobre usluge JSO-u;
predsednik Pokreta za demokratsku Srbiju Momcilo Perisic tvrdi da "iza
te pobune stoje ljudi kojima smeta reformski kurs vlade Srbije i
saradnja sa medunarodnom zajednicom"; a Zoran Mijatovic, koji je podneo
ostavku na mesto zamenika nacelnika DB-a tvrdi da je odluka Vlade
"rezultat stranackih nagodbi" i da su se te stranke "legitimisale
saopstenjima" o protestu JSO.
       U ovom trenutku, sreda 14. novembar 20,30 casova, kada je
poslednja vest iz Kule Tanjugov izvestaj da ispred Centra JSO u Kuli
vise nema dva borbena oklopna vozila, kao dobitnici u ovoj
politicko-policijsko-vojnoj utakmici izlaze "crvene beretke" i premijer
Dindic. "Vukovi" su sacuvali samopostovanje, verovatno se lisili poslova
za koje su, po njihovoj terminologiji, nadlezni "policajci kokosari" i
ostali su na okupu i u krugu svojih prijatelja sa kojima su ratovali po
Slavoniji, Bosni, Krajini i Kosmetu. Dindic je otisavsi na noge
"beretkama" po povratku iz Amerike (posto dva dana iz DB-a, Ministarstva
unutrasnjih poslova i vlade to niko nije ucinio), pokazao da ima
dovoljno hrabrosti da resava probleme. Nepristajanjem na ucenu sa
ozbiljnom pretnjom da smeni ministra, pokazao je pristojnu dozu
samopostovanja. Ali, ako JSO ode po njegovoj odluci u Resor javne
bezbednosti Dindic ce pokazati da zarad ljubavi (petooktobarska saradnja
sa "beretkama") nece zrtvovati pravo vlade da vodi politiku. I dokazace
jos jedno: da ume da uci na greskama - ne moze se od Milosevica stvorena
institucija premestiti u poredak koji hoce da bude sve, samo ne
Milosevicev poredak.

       DRAGAN BUJOSEVIC

NSP Lista isprobava demokratiju u praksi

==^================================================================
This email was sent to: [email protected]

EASY UNSUBSCRIBE click here: http://topica.com/u/?bUrBE8.bVKZIq
Or send an email to: [EMAIL PROTECTED]

T O P I C A -- Register now to manage your mail!
http://www.topica.com/partner/tag02/register
==^================================================================

Одговори путем е-поште