GLAS JAVNOSTI 27. Sep 2001 18:15 (GMT+01:00) Predsednik SRJ obratio se javnosti Opasnost za Srbiju i Crnu Goru Vojislav Kostunica, predsednik SRJ, obratio se u cetvrtak novinarima u Palati federacije izjavom o odnosima Srbije i Crne Gore i o raspravama koje se vode u javnosti, koju donosimo u celini BEOGRAD - Odlucio sam da se obratim javnosti povodom stanja u odnosima u federaciji. Nekako se stice utisak da i u Podgorici i u Beogradu ima pokusaja da se situacija, koja je zapravo sasvim jasna, zamagli i ucini nejasnijom i komplikovanijom no sto jeste. Prosto, da se od drveca ne vidi suma. Da krenemo od cinjenica. Sve do 5. oktobra prosle godine crnogorski zvanicnici su govorili da ce se, ako na izobrima pobedi Milosevic, Crna Gora sigurno izdvojiti iz Jugoslavije i da je jedini put da se SRJ sacuva pobeda demokratskih snaga u Srbiji. U tu pobedu, medutim, nisu verovali i nisu je ocekivali. Ispostavilo se, zapravo, da je nisu ni zeleli. Posle 5. oktobra partija crnogorskog predsednika je promenila misljenje i zauzela stav da je, uprkos pobedi demokratskih snaga u Srbiji, neophodno izaci iz SRJ. Ponudu DOS-a da ucestvuje u Saveznoj vladi, makar u njenom ekspertskom delu, posto nije ucestvovao na izborima, DPS je glatko odbio. Vise puta sam dosad razgovarao sa Milom Dukanovicem o mogucnosti redefinisanja federacije i ukazivao mu na sve dobre strane ocuvanja zajednicke drzave, kao i na nevolje koje moze izazvati cepanje zemlje. Rec je kako o opasnostima za Srbiju i Crnu Goru, a i region u celini, tako i problemima sa kojima ce se, usled razbijanja zajednicke drzave, suociti nasi gradani. Prvi razgovor vodili smo 17. oktobra u Podgorici, nepune dve nedelje posle 5. oktobra. I u tom prvom, i u svim potonjim razgovorima, predsednik Crne Gore je nedvosmisleno isticao da nece odustati od svog glavnog cilja, a to je nezavisna Crna Gora. Kako su se stvari u Crnog Gori dalje razvijale, javnsti je dobro poznato. Umesto razgovora svih pozvanih o resavanju problema, povlaceni su jednostrani politicki potezi kojima nije bilo reseno nijedno politicko pitanje u toj republici. Rukovodstvo te republike samo je kupovalo vreme, tj. odlagalo razgovore ne samo u federaciji nego i u Crnoj Gori. Jedino na sta je bilo spremno jeste razgovor sa predstavnicima vlade Srbije kao da je rec o dve nezavisne drzave. I to razgovor o tzv. prakticnim pitanjima, ne o sustini stvari. Dakle svima je jasno, i gradanima Crne Gore i Srbije i medunarodnoj zajednici, da je vlast u Crnoj Gori krenila putem necega sto se sustinski ne razlikuje od otvorenog separatizma. Imajuci sve ovo u vidu pokusao sam jos jednom, 11. septembra, da organizujem razgovor na kome bi ucestvovali predstavnici saveznih i republickih vlasti. S obzirom na dosadasnje razgovore s Dukanovicem nisam imao mnogo razloga da verujem da ce on prihvatitit resenje koje bi sacuvalo drzavu. Ipak, duznost mi je bila da pokusam. Odgovor predstavnika vlasti u Crnoj Gori je nedvosmislen. Oni ne samo da nisu spremni na sustinski kompromis, vec smatraju da imaju pravo da uslovljavaju ko moze, a ko ne moze, da prisustvuje razgovoru. Ne postoji nijedan ozbiljan razlog kojim moze da se opravda ovakav njihov pristup i zbog toga sam ostao cvrst u opredeljenju da se o drzavi mogu voditi samo ozbiljni razgovori, bez prethodnog uspostavljanja. Uspostavljanje da razgovorima ne prisustvuje savezni premijer nije samo formalno vec i sustinsko pitanje. Time hoce da se kaze da Svezna Vlada ne postoji cime se najdirektinije negira postojanje savezne drzave. Prihvatiti ovakvo uslovljavanje za razgovor, dok istovremeno DPS priprema zakon o referendumu i usvaja novi, u osnovi separatisticki partijski program, znacilo bi direktno podrzavanje separatizma u Crnoj Gori. Smatram da je obaveza i DOS-a i kolacije "Zajedno za Jugoslaviju" da principijelno obrane stav da je Savezna vlada legitimna, i da se ne moze voditi razgovor o preuredenju SRJ bez prisustva predstavnika Savezne vlade. Ne moze se pristati na to da neko saveznu drzavu priznaje samo onda kad on to hoce, gde hoce i u cemu hoce. Odgovara mu da Vojska Jugoslavije cuva granice i da savezni premijer ucestvuje na sednici Vrhovnog saveta odbrane, ali mu ne odgovara da on, ili neki drugi predstavnik Savezne vlade, ucestvuje u redefinisanju odnosa u federaciji koju je, nemojmo to zaboraviti, Dukanovic pravio zajedno sa Milosevicem. Na to se ne moze pristati ni zbog DOS-a, koji ne samo da u politickom programu nema raspad federacije, vec ima nedvosmislnu odredbu o ocuvanju i pretemeljenju zajednicke drzave. Znam da ima i onih u Srbiji koji, su stavljajuci svoj interes iznad opsteg, i nastojeci da po svaki cenu sacuvaju sadasnji polozaj do koga su dosli na ledima DOS-a i moje pobede nad Milosevicem, spremni da rasture ono sto je vekovima pravljeno, da uniste ono sto im ne pripada i procerdaju ono sto nije njihovo. Ja nisam spreman da ucestvujem ni u kakvom politickom teatru. Zato necu da dozvolim da se razgovori o drzavi, naciji i sudbini generacije koja gotovo beznadezno zaostaje za Evropom, pretvore u beskrajne, rezirane dijaloge ni o cemu, ne bi li se dobilo u vremenu i ocuvale pozicije. U takvoj igri mene niko nece imati za saveznika. Da se razumemo: oduvek sam se zalagao za dijalog i kompromis. Ostajem, dakle, pri tome da se mora voditi ozbiljan dijalog, u kome nema mesta za uslovljavanje i ucenjivanje i u kome sagovornici postuju jedni druge. Sada, umesto razgovora i dogovora, vlast u Crnog Gori ponovo insistira na referendumu i podeljenom birackom telu stavlja u ruke vruc krompir politicke odgovornosti. Ako drugacije ne moze biti, neka bude tako. Ali, mora biti jasno da taj referendum ne moze biti rezirani referendum za izdvajanje Crne Gore, vec nacin da gradani te republike slobodno izraze svoj stav prema osnovnom drzavnom pitanju. I samim tim, on se ne moze sprovesti bez demokratskih uslova i zakonitog demokratskog postupka. Ni bez jasno postavljenog pitanja. Ako je referendim neizbezan, isto je tako neizbezno da se kao i u celom civilizovanom svetu prethodno definisu uslovi za njegovo odrzavanje. Da zakljucim: dok volja gradana bude da Jugoslavije ima, ja cu je cuvati svim svojim umecem i svim ustavnim sredstvima. Ako pak, volja gradana bude da zive u dve odvojene drzave ja cu se, shodno svom polozaju, postarati da obezbedim miran razlaz. Ali ne pre no sto se gradani izjasne slobodnom voljom i ubedljivom vecinom i pre no sto razmisle o tome da li ce razlazom Crna Gora postati demokratskija a Srbija bogatija. Da li cemo se, konacno, u Evropu pre vratiti kao Jugoslavija, ili kao dve male, nazalost zaostale zemlje. Uveren sam da zajedno mozemo i brze i bolje. NSP Lista isprobava demokratiju u praksi ==^================================================================ EASY UNSUBSCRIBE click here: http://topica.com/u/?bUrBE8.bVKZIq Or send an email To: [EMAIL PROTECTED] This email was sent to: [email protected] T O P I C A -- Register now to manage your mail! http://www.topica.com/partner/tag02/register ==^================================================================
