NAMA JE POTREBNA POMOC SVETA
ALI NJU NE MOZEMO DOBITI
AKO STALNO ISKAZUJEMO NEMOC
I KRIJEMO SVOJE SPOSOBNOSTI
@ Nevenka Stojcevic
Nedavni dogadjaji u nasem diplomatskom centru, politicka situacija u svetu, i
spektakularan napad na finansijski i vojni centar moci u SAD, bili su povod da
razgovaramo s Vladislavom Jovanovicem, bivsim ambasadorom i ministrom inostranih
poslova SRJ o svim ovim dogadjajima.
Svedok: Kako je delovala diplomatija u vreme dok ste Vi bili na njenom
celu?
Vladislav Jovanovic: Dok sam ja
vodio nasu diplomatiju, prethodna Jugoslavija je razlamana kombinovanim akcijama
unutrasnjih i spoljnih protivnika da ne bi bilo snazne drzave na Balkanu. Mi
koji smo se borili za nezavisnu politiku, morali smo da trpimo razne pritiske.
Nastojanje nase diplomatije da zastiti zemlju od svih tih nasrtaja je
istovremeno ogranicavalo njene spoljne aktivnosti. Sadasnja diplomatija je u
funkciji politike i ciljeva takozvanog Petog
oktobra.
S: Koliki je negativan uticaj
unutrasnjih sukoba lidera DOS-a na medjunarodni polozaj nase zemlje, i koliko
diplomatija moze da amortizuje narastajuce nepoverenje sveta prema
SRJ?
V.J: Za svaku zemlju je vazno da
ima ozbiljnu, stabilnu i pouzdanu vladu. S te strane, nesuglasice i slabosti
sadasnje vlade ne mogu i ne treba da budu razlog za radovanje bilo cije. Jer, to
vezuje ruke zemlji da obavlja svoje normalne aktivnosti, i da ostvaruje
rezultate za koje je dobila poverenje naroda. Drugo je pitanje - zasto do sukoba
dolazi, da li su oni licne prirode, ili iza njih stoje neki dublji razlozi. I da
li ih je uopste moguce izbeci s obzirom na sastav cele te koalicije, kao i da li
je moguce sa ovakvim stanjem vlasti u Jugoslaviji stalno odlaganje izbora.
Stanje vlasti u SRJ nije pogodno za ostvarenje cak ni minimalnih ciljeva koje je
sadasnja vlada sebi odredila.
Inostranstvo, koliko god da je naklonjeno Jugoslaviji, sigurno ne zeli da skace
u nepoznato, niti da unosi novac u zemlju za koju ne zna kako ce sutra politicki
zavrsiti, ili kako ce se ubuduce ekonomski razvijati.
Cela situacija "klizi" prema jedinom
pravom resenju: sazivanju opstih parlamentarnih izbora. Vezivanje tih izbora za
prethodno resenje odnosa izmedju Srbije i Crne Gore moze da bude po volji nekih
faktora, ali ta situacija odredjuje mogucnost ili nemogucnost vladanja. A ako ne
postoji mogucnost vladanja, mora se ici na izbore. To je jedini nacin da se
biraci opredele za jednu ili drugu opciju, odnosno da neko u ovoj zemlji pokusa
da dobije stabilnu vecinu u birackom telu. Hoce li to biti partije koje su sada
na vlasti, ili neke druge, pokazace izbori.
Rekord DOS
koalicije
Slaba, nestabilna i
nepredvidljiva vlast nije u interesu nijedne zemlje, a mi smo upravo sada
dobili takvu vlast. Neko je vec rekao da u modernom zivotu nije zabelezeno
da je neka vlada, sastavljena od 18 koalicionih partnera, mogla traje duze
od godinu dana. Nas slucaj je svojevrstan rekord, ali taj bolesni
organizam zvani DOS ne moze jos dugo da traje. Jedini lek su
izbori.
S:Kazu
da je politika moc predvidjanja! U kom bi pravcu trebalo da krene
razresenje ove dugotrajne krize, i koga Vi vidite kao pobednika na
neminovnim i skorim
izborima?
V.J:Mnogo je vaznije sta
ce se ponuditi biracima na buducim izborima, nego nagadjati ko ce dobiti
poverenje biraca. Bojim se da ni program prethodne, ni ove sadasnje
vlasti, nisu po volji vecine, jer za to i jednom i drugom programu
nedostaju neki vazni elementi. Suvise je jasno zbog cega je ona prethodna
vlast usla u proces samopropadanja, ali je isto tako ocigledno da je nova
vlast previse, ako ne i potpuno, buducnost zemlje stavila u tudje ruke. To
nikada i ni za bilo koju zemlju nije dobro. Prava drzava vodi obecanu
politiku, ali sa zadrzavanjem neophodnog minimuma samostalnosti i
suvereniteta. Ako se i taj minimum napusti, onda se drzava ne moze
smatrati dostojanstvenom.
Bojim se
da ova vlast, u zelji da se dopadne odredjenim zapadnim faktorima,
prenebregava tu cinjenicu na jedan vulgaran i opasan nacin, i da to dopire
do usiju velikog broja biraca. To se, na kraju, oseca i po rezultatima,
jer te iste zemlje od kojih nasa vlast ocekuje najvecu podrsku i pomoc,
nisu voljne da takvo ponasanje narocito nagradjuju. Jer, svaki se partner
ceni po tome koliko on ceni samog sebe. Ako smo mi toliko prestali da
cenimo sami sebe, i do te mere javno proklamujemo da nam nema pomoci do
pomoci iz inostranstva, to je katastrofalno nisko stanje politickog duha.
Bojim se da je sadasnja vlast,
pogotovo Vlada Srbije, koja se u tome posebno istice, svesno unelo mnogo
defetizma u narod, i smisljeno ga uverava da mu nema pomoci i spasa ako se
sasvim ne pokloni i prikloni onima od kojih ta vlada ocekuje svu podrsku i
pomoc. Nama je ta pomoc potrebna, kao i svakoj zemlji u razvoju, ili
tranziciji, ali niko nam tu pomoc nece dati ako ne pokazemo da sami sebi
ne zelimo da pomognemo.
Neodgovorna ekonomska politika
Kazu da je
obim nase proizvodnje pao za 70 odsto u odnosu na 1989. godinu, a sest
odsto u odnosu na proslu godinu, sto znaci da smo mi, jednostavno,
prestali ekonomski da zivimo. Da smo sebi vezali ruke i noge i pali na
kolena pred bogatim zemljama ocekujuci njihovu milost. A milost niko ne
daje bez protivusluge. Poznat je onaj ko prosjaci dobija beskrajno malo.
Bojim se da je srpska vlada koja
drzi ekonomiju Jugoslavije, razvila tu filozofiju nemoci i nesposobnosti
da se zemlja sama ispomaze i kao rezultat toga izgubila i ono malo volje i
vere u sopstvene snage.
Nasa
zemlja privredno nije siromasna, cak je prenadarena od Boga. Takvoj zemlji
sugerisati da je nesposobna da se sama razvija, prehranjuje i odrzava, po
meni je veoma neodgovorna politika, skoro politika koja priziva
nesrecu.
Djindjicev
neslavni upis u istoriju zbog Milosevica
S: Iako ste
Vasu misiju zavrsili pre hapsenja bivseg predsednika, sigurno ste
obavesteni sta diplomatski krugovi u svetu misle o ovom cinu nase
vlade?
V.J: Mislim da je spoljni
svet sokiran i prenerazen. Ovi na Zapadu, koji su nas bombardovali i
isfabrikovali optuzbe protiv bivseg predsednika, sada trljaju ruke, jer su
i sami iznenadjeni brzinom, spremnoscu i okrutnoscu s kojom je sadasnja
vlast izasla u susret njihovom zahtevu. Prenerazeni su svi ljudi - i oni
koji se raduju Milosevicevom izrucenju, i oni koji se ne raduju, jer
istorija do sada nije zabelezila da je jedna zemlja samovoljno izrucila
svoga predsednika jednom medjunarodnom ciniocu. Ako je nas bivsi
predsednik cinio greske i zasluzuje da bude izveden pred sud, za to je
nadlezan sud nase zemlje. Jer sud kojem je izrucen, bio je saucesnik u
agresiji protiv Jugoslavije. Na poziv americke vlade podigao je optuznicu
protiv jednog sefa drzave i vrhovnog komandanta koji se suprotstavljao toj
neovlascenoj i protivpravnoj agresiji. Takvom sudu izruciti svog
predsednika je izraz najviseg samoprezrenja, mazohizma i nepostovanja
vlastite drzave, vlastite nezavisnosti i suverenosti naroda. Svet je
izgubio postovanje prema nama zbog tog niskog cina, a ovi koji trljaju
ruke od srece, predstavljaju samo mali deo sveta, i to onog koji ima mnogo
mrlja na savesti i mnogo sopstvene odgovornosti zbog sadasnjeg stanja i
odnosa u svetu.
Mislim da ce
premijer Srbije, gospodin Djindjic,u istoriju uci sa velikim crnim pecatom
i da ce buduce generacije da se osecaju veoma postidjenim ovim njegovim
postupkom, nezavisno od toga da li je nas bivsi predsednik kriv ili nije.
Cin njegovog izrucenja Hagu apsolutno je
nedopustiv.
Paralelni
sud Remzi Klarka
S:Da li cinjenica da bivsi
drzavni javni tuzilac SAD Remzi Klark Milosevicu daje nedvosmislenu
podrsku u odbrani, menja nesto u svesti americke politike i javnosti prema
SRJ?
V.J: Gospodin Remzi Klark je
bio jedan od celnih ljudi koji su organizovali sudjenje liderima NATO
pakta i Amerike zbog onoga sto su nam ucinili tokom agresije. On je
neobicno dobro upoznat sa celom pozadinom stvari. On je bio vrhovni javni
tuzilac Amerike, i aktivan je advokat. Njemu je jasnije nego svima nama
sta je ovaj sud. On je bio deo americkog establismenta. Svi znaju da je
ovaj sud stvoren po americkom diktatu, da je to politicko sredstvo kojim
SAD zele da ostvaruju svoje politicke i druge strategijske interese kod
nas i na Balkanu. Svi znaju da je taj sud na brzinu "sklepao" optuznicu
protiv Milosevica tokom agresije, kako bi agresori mogli da opravdaju
dalje trajanje zlocina pred svojim biracima. Argumenti Remzi Klarka su
"argumenti koji imaju tezinu". Zato bi nasi pravnici iz sadasnje vlasti
trebali da uvazavaju te argumente, a ne da ih ismejavaju i veru blanko
poklanjaju braniocima suda u Hagu.
Pored Remzi Klarka postoji i
veliki krug drugih uticajnih pravnika u svetu koji su zabrinuti zbog svega
oko izrucenja Milosevica. Koliko ja znam u toku su ozbiljni napori da se,
paralelno sa Haskim sudom, stvori jedan ad hoc nezvanicni sud, koji ce
odluciti da Milosevic nije kriv. Taj sud ce, najverovatnije, svoje prvo
rociste odrzati u skoroj buducnosti, a poslednje sudjenje treba da bude
odrzano u samom Hagu. Prema tome, svet je veoma alarmiran zbog ovog
izrucenja Milosevica, jer je on u ocima velikog dela sveta simbol otpora
jedne zemlje neovlascenom oruzanom nasrtaju NATO zemalja. Zbog toga ce taj
paralelni sud da ima veliki odjek u svetu, a sa druge strane glavni
tuzilac Haskog tribunala, gospodja Del Ponte je priznala na poslednjem
statusnom rocistu u Hagu da ona nema valjane dokaze. Cak je najavila
povlacenje glavne optuzbe za genocid na Kosmetu. To je veoma ruzna
cinjenica za ovaj sud i za celu akciju satanizovanja Jugoslavije i njenog
bivseg predsednika.
Greske s
Tacijem i presudama celnicima NATO
S:Kako Vi
komentarisete poziv premijera Djindjica Hasimu Taciju na dijalog u
Beograd?
V.J: To ni u kom slucaju
nije dokaz neke velike politicke zrelosti gospodina Djindjica. Prvo, Taci
nije prvi covek Kosova, osim sto je prvi po broju skrivenog oruzja i
skrivenih boraca teroristicke organizacije. Prvi covek po izrazenoj volji
vecine Albanaca je Rugova i nekoliko drugih ljudi. Zasto onda razgovarati
sa Tacijem? Drugo, Taci je covek koji nije skrivao da je ucestvovao u
teroristickim akcijama i da je lisio zivota vise nasih sluzbenih lica,
policajaca i gradjana. Zbog toga je jedanput ili dvaput i osudjen. To nisu
bila politicka sudjenja, zato sto su na njima dokazana krivicna dela.
Ako je 5. oktobar dosao u znaku
pobede prava nad nepravom, u sta se i danas kunu prvaci DOS-a, onda nikako
ne smeju da prelaze preko pravosnaznih presuda nasih sudova. Ako prelaze,
onda ne pokazuju da su demokrate, da strogo odvajaju nezavisnost
zakonodavne i izvrsne i sudske vlasti, nego izvrsnu stavljaju iznad
zakonodavne i sudske vlasti, i rade kako im je volja. Zar to nije praksa
koja nam je poznata od ranije, i protiv koje se nova vlast deklarativno
izjasnjavala.
S:Slicna je i
situacija sa presudama naseg suda celnicima NATO koji su ucestvovali u
agresiji na Jugoslaviju!?
V.J:Sta
god da se kaze o toj presudi, ona je pravosnazna, i ako neko ima dokaze da
ona ne stoji na zdravim nogama, treba da se sprovede pravni postupak i ta
presuda ukine ili obesnazi, ili da se nekim aktom amnestije i pomilovanja
osudjeni oslobode kako bi mogli slobodno da se krecu. Solana i Vedrin su
dolazili u Jugoslaviju, a niko se nije osvrtao na te presude.Mislim da je
to veliki politicki, pravni i moralni pad rukovodilaca DOS-a. Nisu smeli
to da dozvole.
Ako imaju argumente
protiv tih presuda, a kazu da imaju, zasto ih ne predoce javnosti? Ovako,
oni se ponasaju potpuno nezavisno od pravosudja kao jednog od tri stuba
drzave, i na taj nacin ispoljavaju daleko vecu nezainteresovanost za
funkcionisanje sudstva nego sto su to cinili prethodni sistemi,
ukljucujuci i samog Tita. Premijer Srbije je strahovito pogresio sto je
dozvolio sebi da kao prvi covek Srbije nekoliko puta bude odbijen od
coveka koji je u ocima srpskog naroda, srpske drzave i srpskog pravosudja
- covek na sudskoj poternici.
S:Kad
ste otisli za ambasadora u UN, ovde je bila aktuelna prica da Vas je
Milosevic udaljio od sebe, jer se niste slagali u svemu s njegovom
politikom. Ima li u tome
istine?
V.J:Milosevis je meni rekao
da nema nikakvih primedbi na moj rad i lojalnost, ali je sam cin moga
smenjivanja izvrsen s takvom brzinom da je bilo ocigledno da na celu
diplomatije treba da bude neko drugi. A taj drugi je nestrpljivo cekao
nekoliko godina, i meni to nije nepoznato.
Sto se neslaganja tice, Milosevic
i ja smo imali razlicite poglede na neke dogadjaje. Narocito sto se tice
embarga na Drini i ostavljanja srpskog naroda u Krajinama bez
podrske.
S: Dok ste bili u
diplomatiji, mnogi su prigovarali da niste dovoljno agresivni! Jesu li te
price dopirale do Vas?
V.J:
Agresivnost u poslu je stvar stila. Ja nisam pristalica improvizovanog
rada, jer na drugoj strani imate ljude koji su veoma potkovani, sve znaju
i veoma su perfidni. Agresivnost deluje efektno, ali to nije cilj.
Diplomatija je diskretan i strpljiv rad, a stil je njena bitna
odlika.
S: Koliko je dopustivo da
iskljucivo partijski interesi budu dominantni u
diplomatiji?
V.J: Ne bi trebalo
uopste da budu dominantni. Ja sam za diplomatiju kakvu imaju Velika
Britanija, Grcka, Turska, Italija. One su se oslobodile decijih bolesti
kojima DOS obiluje. Diplomatije ne sme da se menja sa svakom vladom, jer
to ostavlja utisak nestabilnoti zemlje i stimulise nepotizam, karijerizam
i nerad.
S: Da li mislite da iza
opoziva Milana St. Protica zaista stoji osvestenje
ambasade?
V.J: Ne znam da je to
navedeno kao razlog njegovog opoziva. Mislim da je Protic pogresio u tome
sto nije shvatio gde mu je mesto, jer ambasador predstavlja sefa drzave i
izraz je njegove volje. On uziva apsolutno predsednikovo poverenje i mora
stalno o tome da vodi racuna. Medjutim Protic je otisao u Ameriku da
predstavlja samog sebe. I davao je izjave koje su omalovazavale sefa
drzave, sto je neshvatljivo. Time je dao antologijski primer kako ne treba
da se ponasa ambasador. Cim je prvi put dezavuisao svog predsednika, u
vezi sa Milosevicem, trebalo je istog trenutka da bude povucen. Proticev
slucaj je deo mnogo sireg problema, a to je prezir DOS-a prema diplomatiji
kao zanatu.
S: Vi ste sada na celu
jedne nevladine organizacije. Sta je osnov njenog
programa?
V:J: Da. To je Beogradski
forum, nevladina i nestranacka organizacija osnovana pre par meseci sa
ciljem da promovise ideje mira, demokratskih standarda, ljudskih prava i
ravnopravnosti u medjunarodnim odnosima. Kada je rec o ljudskim pravima,
mi ne zelimo da afirmisemo samo gradjanska, nego i ekonomska i socijalna
prava.
Forum je nastao u trenutku
kada je zemlja usla u novo politicko jednoumlje. Sve druge nevladine
organizacije, zajedno sa DOS-om, potpuno su se okrenule Zapadu, sa zeljom
da se SRJ sto pre s njim integrise. Mi smo za afirmisanje i drugih
vrednosti i ciljeva do kojih je ovoj zemlji stalo. Nama nije svejedno da
li ce nasa nezavisnost biti okrnjena ili nece. Hoce li nasa sloboda da
bude kupovana ili nece? Hoce li Jugoslavija da odustane od svog
tradicionalniog uverenja da treba da bude ravnopravna sa drugim zemljama,
i da to pravo priznaje drugima?
Na
kraju, jesu li ljudska prava samo ono sto definisu, promovisu i izvoze
zapadne zemlje? Sta je sa socijalnim i ekonomskim pravima? Nas forum treba
da pomogne javnosti da to shvati, i da se nas politicki zivot na neki
nacin recentrira, jer se previse odmakao od osovine nasih
interesa.
NSP Lista isprobava demokratiju u praksi
==^================================================================ EASY UNSUBSCRIBE click here: http://topica.com/u/?bUrBE8.bVKZIq Or send an email To: [EMAIL PROTECTED] This email was sent to: [email protected] T O P I C A -- Register now to manage your mail! http://www.topica.com/partner/tag02/register ==^================================================================
