BALKAN U VREMENU KOJE DOLAZI Pise: Milan V. Petkovic Vreme koje dolazi bice veoma znacajno za narode Balkana iz mnogo razloga.
Sasvim je verovatno, pa i ocigledno, da ce u Evropi u XXI veku doci do izrastanja vise regionalnih centara moci, koji ce nastojati da budu "gazde u svom ataru" bez obzira na sve asocijacije, integracije i zajednice koje su vec stvorene ilki su na putu da budu stvorene. Sjedinjene Americke Drzave nece uspeti da nametnu totalitarizam u svetskim razmerama i postoji velika mogucnost da se njihov uticaj smanji, posebno u Evropi, gde ce porasti uticaj Nemacke. Rusija ce i dalje biti opterecena unutrasnjim problemima. Pored nastojanja da uspostavi saradnju ili se odupre uticaju Nemacke, SAD i NATO-a, imace sve vece probleme sa muslimanima na jugu i sa zutom rasom na Dalekom istoku. U svetskim okvirima, islamski faktor ce jacati u odnosu na ostale narode, civilizacije i ideologije. Kina ce, verovatno, uz Indiju, postati u svetskim okvirima dostojan rival Americi. Resavanje medjunarodnih konflikata bice praceno oruzanim sukobima u kojima ce ucestvovati manje i nerazvijene zemlje, cije ce sukobe podsticati i kontrolisati velike sile. To ce dovesti u pitanje opstanak manjih nacionalnih drzava i u prvi plan istaci integracije, najverovatnije na regionalnoj osnovi. Glavni uticaj na razvoj vojno-politicke situacije u Evropi ce, verovatno, imati Nemacka i Rusija. Nemacka ima dobre izglede da, tokom XXI veka, cak prevazidje okvire regionalne sile i otpocne sa ispoljavanjem veceg uticaja na osnovne vojno-politicke procese u svetu. U kom obimu ce joj to uspeti, zavisice u velikoj meri od njenih odnosa sa Rusijom. Sada se Nemacka prema Rusiji ponasa veoma takticno i ako tako nastavi, imace vece izglede da jos vise ojaca svoj uticaj. Rusija ce sigurno da zadrzi, pa i poveca, svoj uticaj na zbivanja na kontinentu. Sa Nemackom ce nastojati da bar uslovno deli Evropu. Medjutim, ako Nemacka ispolji svoje pretenzije na Kalinjingradsku oblast (nekadasnji Kenigsberg) i ako bude insistirala na pomeranju svojih granica sa Ceskom i Poljskom na istok, bez obzira na to sto su te dve zemlje clanice NATO-a od 1999. godine, sto bi izazvalo pomeranje graniuca ovih zemalja prema istoku, moguc je i njihov sukob. Na Balkanu ce u XXI veku i dalje biti nestabilna politicka situacija, sa vise kriznih zarista jer ni jedan ozbiljan problem jos nije resen. Stabilnost bi se mogla postici ako bi, eventualno, sve zemlje regiona bile obuhvacene nekim regionalnim sistemom bezbednosti ili nekim evropskim integracionim politickim i ekonomskim procesima. U tom vremenu, narodi Balkana ce biti suoceni sa sledecim imperativima: najpre, egzistencijalna potreba da se na miran nacin regulisu medjusobni odnosi medju balkanskim drzavama da bi balkanski narodi ziveli u miru i saradnji, i njena realizacija, predstavljali bi ispunjenje jednog od bitnih preduslova za ukljucivanje u tokove ekonomskog i tehnoloskog razvoja Evrope; zatim, ukoliko ne zele da ostanu u getu siromastva i samoizolacije, narodi Balkana ce morati da traze nacine za prikljucenje Evropskoj uniji, kao nosiocu ekonomskog i tehnoloskog razvoja kontinenta; trece, sve zemlje Balkana nastojace da se obezbede od opasnosti koju donosi NATO, a to ce postizati bilo prikljucivanjem alijansi, bilo jacanjem svog vojnog znacaja osavremenjavanjem nacionalne armije ili vezivanjem za neku veliku vanbalkansku silu, pri cemu bi jaka politicka konfrontacija izmedju Rusije i NATO-a otvorila mogucnost realizacije drugih opcija medju balkanskim zemljama, bilo ulaskom u neke od programa "Partnerstvo za mir" ako se za to ispune uslovi; cetvrto, egzistencijalni interesi balkanskih zemalja nametace potrebu uspostavljanja medjusobne saradnje, pa i formiranja institucija koje bi se mogle podvesti pod pojam balkanske organizacije za bezbednost i saradnju, po principu OEBS-a; peto, geopoliticke okolnosti ce nametati potrebu uspostavljanja odredjenih vidova i oblika institucionalizacije ekonomskih odnosa, bilo u formi bescarinskih zona, bilo u formi ugovora o izbegavanju dvostrukog oporezivanja proizvoda na trzistu, bilo na neki drugi nacin. Regionalni savezi novonastalih balkanskih drzava i njihovih starih suseda ce biti neka vrsta sinteze tradicionalnog i modernog, starih prijateljstava i novih interesa, postojecih interesa i protivrecnosti, saveza hriscana i muslimana i njihovih tradicionalno sukobljenih ideologija. Verovatno ce pri tome odredjenu ulogu igrati i zajednicko ili blisko etnicko poreklo ali to nece biti od presudnog uticaja na stvaranje saveza i prijateljstava. Dakle, globalni trend regionalnog okupljanja u saveze na Balkanu, mogao bi da obuhvati tri grupacije po sledecem: 1. Srednjoevropska grupacija (savez), koji bi okupljao clanice dosadasnje asocijacije Alpe-Adria (Italiju, Austriju, Sloveniju, Hrvatsku), Madjarsku, Cesku i Poljsku. Tu bi se ukljucile i teritorije Bosne i Hercegovine na kojima zivi katolicno stanovnistvo; 2. Islamsko-albanska grupacija (savez) obuhvatio bi Tursku, Albaniju i prostore sa muslimanskim stanovnistvom u Bosni i Hercegovini . Osnovna tendencija sirenja tog saveza bila bi usmerena ka Kosovu i Metohiji, Raskoj oblasti i Polimlju (Sandzaku), zapadnom delu Makedonije i juznom delu Bugarske, s teznjom da se realizuje tzv. zelena transverzala u teritorijalnom kontinuitetu. 3. Slovensko-vizantijska grupacija (savez) bi obuhvatao Rusiju, Ukrajinu, Belorusiju, Rumuniju, Saveznu Republiku Jugoslaviju i Grcku, uz mogucnost kooptiranja Bugarskle ili izazivanjem njenog sukoba sa Turskom, pri cemu postoji latentna opasnost od izbijanja grcko-turskog sukoba oko ostrva u Egejskom moru i oko Kipra. Osnovni cilj saveza bi verovatno bio, bar kad je Bugarska u pitanju, njeno odvajanje od Zapada i zastita od potpadanja pod uticaj muslimanskog saveza. U takvoj konstelaciji snaga, Makedonija, verovatno, kao nezavisna drzava, ne bi opstala s obzirom na nedovoljne nacionalne resurse za prezivljavanje i imajuci u vidu sadasnje i buduce geopoliticko okruzenje zemlje, posebno kad je u pitanju muslimansko-albanska grupacija (savez). Mada je Makedonija u drugoj polovini 2001. godine ucinila veliki napor menjajuci Ustav zemlje i prilagodjavajuci ga novonastaloj politickoj, demografskoj i opstoj situaciji u zemlji, izgledi za prevazilazenje sukoba sa albanskim delom stanovnistva nisu optimisticki. Ipak, iako ce biti resena vecina problema na Balkanu, kriza na prostoru predhodne Jugoslavije nece biti potpuno resena i verovatno ce ostati za dalje resavanje sledeca pitanja od znacaja za stabilnost regiona: - srpsko, makedonsko i albansko pitanje, povezano sa pitanjem muslimana, sa svim razlikama i konfliktnim tackama, jer ce delovi tih naroda ostati da zive na teritorijama vise drzavnih entiteta; - koriscenje prirodnih resursa od strane drzave na cijoj teritoriji se ti resursi nalaze jer se sada vec, u politickim krugovima nekih etnickih ili administraitvnih celina, to postavlja kao pitanje etnickih prava na prirodna bogatstva (pitka voda, rude, energenti, infrastrukturni objekti i slicno), sto ce se posebno ispoljavati kao problem u kriticnim fazama resavanja pojedinih lokalnih problema koje izazivaju neke ekstremno separatisticki orijentisane nacionalne manjine i politicke partije i stranke; - etnicki sukobi na Kipru i u Egejskom moru, kao i opsta vojno-politicka situacija u Evropi i na Bliskom istoku, uz neresene probleme odnosa izmedju velikih sila, odrazavace se permanentno na resavanje jugoslovenske krize kroz interese velikih sila i regionalnih institucija i saveza, pa i pojedinih zemalja regiona koje ocene da ce im resenje nekog pitanja iz grupe problema jugoslovenske krize naneti stetu ili doneti korist; - napustanjje ili ozivljavanje anahronog i anticivilizacijskog projekta stvaranja tzv. Velike Albanije ce i dalje biti predmet diskusija na medjunarodnom nivou, u zavisnosti od interesovanja pojedinih velikih sila za prostor Jugoslavije, i u skladu sa planovima za dominacijom nad Balkanom od strane suprotstavljenih vanbalkanskih sila. Dakle, s obzirom na istorijsku zaostavstinu i nove antagonizme, mir i stabilnost na Balkanu mogli bi se postici jedino uspostavljanjem sveobuhvatnog regionalnog balkanskog sistema bezbednosti bez uticaja vanbalkanskih drzava, ali sa garancijom velikih sila i u skladu sa Poveljom Ujedinjenih nacija. 26.11.2001. godine NSP Lista isprobava demokratiju u praksi ==^================================================================ This email was sent to: [email protected] EASY UNSUBSCRIBE click here: http://topica.com/u/?bUrBE8.bVKZIq Or send an email to: [EMAIL PROTECTED] T O P I C A -- Register now to manage your mail! http://www.topica.com/partner/tag02/register ==^================================================================
