|
Pismo bez odgovoraZašto o inicijativi Kongresa srpskog ujedinjenja ćute i Đinđić i Koštunica. - Srbija ne može da živi od internacionalnog milosrđa. - Brana novoj politizaciji - nezavisna ustanova dijasporeSrpska dijaspora razume Srbiju i narod mnogo bolje nego bilo koji drugi
ulagač. Ona će u proseku mnogo manje strahovati od rizika, a to znači i da manje
očekuje manje profite. Zar nije u dugoročnom interesu Srbije da što više njenih
ljudi kontroliše srpsku privredu? Da li je korisnije za Srbiju da bogati i
poslovni ljudi iz inostranstva u srpskoj privredi budu Milan i Žarko ili Jozef i
Fric?
Ovim rečima se završava jedan od važnih dokumenata koji su pod nazivom "Mostovi obnove i napretka" eksperti Kongresa srpskog ujedinjenja, krovne organizacije naših iseljenika prevashodno "preko bare", uputili ovdašnjim vlastima. Konstatacije i pitanja na koje se slute odgovori ponavlja i Miroslav Majkl Đorđević, odnedavno ponovo predsednik, inače jedan od osnivača KSU i nesumnjivo čovek koji je po svom autoritetu, uticaju i doprinosu vezama sa maticom važna institucija srpske dijaspore. Pomoći matici - moralna obaveza - Od internacionalnog milosrđa Srbija ne može da živi. Moramo sami da se pomognemo i uzdignemo i to što pre. Gladne ljude ne zanima demokratija, već hleb i opstanak - kaže za "Politiku" ovaj uspešni poslovni čovek iz San Franciska. On poručuje matici iz daleke Kalifornije da je "moralna obaveza dijaspore da pomogne otadžbini", ali uz poštovanje određenih principa, čije viđenje je gospodin Đorđević sa svojim istomišljenicima poslao i premijeru Đinđiću i predsedniku Koštunici još u septembru. Saznajemo da do sada nikakav odgovor iz kabineta i jednog i drugog funkcionera nije stigao. "Čak ni najava od njihovih kancelarija da je memorandum primljen", dodaje naš sagovornik, napominjući da je reč o izuzetno važnom dokumentu koji je kamen-temeljac budućih mostova između naših ljudi u otadžbini i rasejanju. U svetlu ovog detalja, predsednik KSU komentariše i najavu promena koje stižu od vrha jugoslovenske administracije. Iako se ovde stiče utisak da je "led krenuo" u odnosima prema dijaspori, kod Đorđevića preovlađuju kritički tonovi. - Očekujemo partnerstvo i uzajamno poštovanje. Nije dovoljno samo promeniti forme, već je važno postići promene u suštinskim razmišljanjima i odnosima. Zvuči obeshrabrujuće da visoki zvaničnici iz vlade javno govore kako "Srbi iz dijaspore ne mogu i ne smeju da očekuju položaje u diplomatiji" ili na značajnim funkcijama u zemlji - ukazuje on. Kao jedan od glavnih argumenata, Đorđević navodi rezultate nedavno sprovedenog istraživanja prema kojem više od 70 odsto građana želi da se dijaspora ravnopravno uključi u sve životne tokove u matici. - Još ne vidimo ni konture sveobuhvatne državne politike prema braći u dijaspori, politike koja odbacuje sve vrste ksenofobije i ideološkog neprijateljstva prethodnih vlasti. Nas brine da se dijaspora ponovo ne politizira i postane arena mnogih političkih struja iz otadžbine. Poverenje uslov partnerstva Upravo je to razlog što je predloženo osnivanje jedne potpuno nezavisne državne ustanove za odnose sa dijasporom, što je uz pravo na srpsko državljanstvo, drugi makrouslov za vraćanje poverenja. Takva ustanova bi bila u rangu ministarstva, a vezana za vrh države i pod upravom ličnosti iz rasejanja sa autoritetom i sredstvima da vodi ovaj resor. "Vlade će dolaziti i odlaziti i pokušavati da pridobiju dijasporu za svoju koaliciju. Za dugoročne interese naroda i nacije to bi bilo štetno", obrazlaže predlog naš sagovornik. Miroslav Majkl Đorđević posebno insistira da se decenijama podizani zidovi između dijaspore i otadžbine što brže uklanjaju. Pored toliko neophodnog novca naši iz rasejanja imaju "intelektualni i ekspertski kapital" koji bi "celu jednu deceniju izolovanu Srbiju" mogao da vrati u važne tokove privrednog i kulturnog razvitka. Nemačka, Izrael, Južna Koreja, pa čak i Kina, po njegovim rečima, duguju svoj uspon sopstvenim dijasporama. - Treba samo pogledati nekih sto godina unazad, pa odmah primetiti koliko je dijaspora bila deo promena i progresa Kraljevine Srbije. Vuk Karadžić, Dositej Obradović, kralj Petar i Mihajlo Pupin su samo neki od primera. Bez međusobnog poverenja, kako je to nedavno rekao i pomoćnik jugoslovenskog šefa diplomatije zadužen za dijasporu, nema ni poštenih uslova za pravo partnerstvo - naglašava Đorđević. Smeta mu što su sve oči iz otadžbine uprte u novac naših ljudi, ljudi iz rasejanja, iako je intelektualni potencijal dijaspore možda u ovom trenutku važniji. Primećuje da ne treba očekivati nikakav značajan i ozbiljan novčani kapital iz inostranstva dok se ne ispune neki osnovni preduslovi: zakoni koji štite privatnu svojinu, pošteni sudovi, profesionalna policija, razumni porezi, stalno i strateško poboljšavanje infrastrukture, transparentni zakoni i lak, brz proces dobijanja dozvola za poslove i trgovinu i realan i konvertibilan dinar. - Jednostavno rečeno, valja stvoriti mogućnost i ambijent da preduzimljivi i poslovni ljudi razviju poslove i zarade novac, a da radnici dobiju poštene plate za pošten rad - ističe naš sagovornik, procenjujući na osnovu iskustva drugih zemalja u tranziciji da bi samo u stambenom sektoru u Srbiju moglo da se slije oko pola milijarde dolara za par godina. Gospodin Đorđević ističe da je on lično upoznat barem sa 100 miliona dolara potencijalnih ulaganja, a kako veli, "zbog titovsko-miloševićevskih zakona o hartijama od vrednosti, jedan investicioni fond iz inostranstva čeka da se to promeni sa nekih 80 miliona dolara u džepu". Propalo lobiranje, spremni projekti Oklevanje i sporost u zemlji, na koju je primetno ljut, proizvode i loše posledice po neke inicijative KSU i gospodina Đorđevića. Ništa nije urađeno na lobiranju u američkom Kongresu i Stejt departmentu, iako je to već stara ideja, za stvaranje razvojnog fonda od najmanje 30 miliona dolara, kao što je učinjeno u slučaju drugih zemalja u tranziciji. "Ne možemo da radimo bez uske saradnje sa vladom. Otežavajuće je što već godinu dana nemamo ni ambasadora ovde u Americi, što je izuzetno štetno i neodgovorno", objašnjava, dodajući da je iz sličnih razloga propala i ideja o osnivanju jednog privatnog razvojnog fonda. Uprkos svemu, KSU i Majkl Đorđević ne miruju. Eksperti Kongresa pripremili su za drugi sto Pakta za stabilnost jugoistočne Evrope tri projekta, o kojima se u matici malo zna, a od kojih bi ako bude sreće bilo prilično koristi. Dva projekta su ekonomske, a treći je socijalne prirode. - Prvi projekat bi omogućio dopremanje hiljade polovnih ali upotrebljivih personalnih računara, kompjuterske opreme i drugih aparata i mašina neophodnih za privredu Srbije. Drugi projekat se tiče stvaranja i promocije laboratorije za kompjuterski softver, koji bi korisnicima bio na raspolaganju besplatno. Potrebno je što pre zatvoriti tehnološki vakuum koji sada deli Srbiju od razvijenog sveta. Treći projekat je dugoročan i bavi se položajem srpskih žena. Naše žene su se pokazale odlično u svim prilikama. One su neprocenjiva potencijalna snaga i energija Srbije i njima mora da se omogući da žive i rade pod najboljim i jednakim uslovima - kaže, na kraju razgovora, gospodin Đorđević, ne gubeći nadu i volju za izgradnju novih i čvršćih mostova prema otadžbini. Radivoje Petrović NSP Lista isprobava demokratiju u praksi ==^================================================================ This email was sent to: [email protected] EASY UNSUBSCRIBE click here: http://topica.com/u/?bUrBE8.bVKZIq Or send an email to: [EMAIL PROTECTED] T O P I C A -- Register now to manage your mail! http://www.topica.com/partner/tag02/register ==^================================================================ |
<<01_33a.jpg>>
