http://www.patriotmagazin.com/media/013.htm
PATRIOT (Republika Srpska) broj 29, 26.avgust, 2002. Feljton (1) KOS protiv Srbije Afera "Pavkovic", koju je inicirao general Aco Tomic, sef KOS-a, aktuelizovala je pitanje uloge Vojne sluzbe bezbednosti u SRJ. KOS je za pedeset godina svog postojanja u vise navrata delovao protiv interesa Republike Srbije, jer je napadao Rankovica, Krcuna, Jovanku Broz, Slobodana Milosevica i sada Zorana Dindica pise: Marko Lopusina Afera proistekla iz smene bivseg nacelnika Generalstaba Vojske Jugoslavije generala Nebojse Pavkovica, po svemu sudeci, deo je politickog sukoba oko vlasti Voje Kostunice i Zorana Dindica, odnosno Demokratske stranke Srbije i Demokratske stranke. General, koji je predsedniku SRJ sluzio kao pokrice i baza (jer mu je priveo Vojsku Jugoslavije), kada je ovog proleca osetio da ce biti otpusten, jer SAD tako zele, pretrcao je u tabor premijera Srbije i za to bio kaznjen. Prvo mu je ponuden cin generala Armije i mirna penzija, sto je Pavkovic odbio, a potom odlazak dostojan visokog oficira. General "Sunce", kako ga je jednom prilikom nazvao Nebojsa Covic, odlucio se za galamu i okrivio je predsednika SRJ za krsenje zakona i za upad u Biro Vlade Srbije za komunikacije. Izgovor je bio da je Kostunica, mozda, prisluskivan od ljudi iz Srbije, i da je zato njegov savetnik Gradimir Nalic trazio da Vojska Jugoslavije, tacnije njena Uprava bezbednosti, izvrsi prepad i vidi da li Vlada Srbije ima uredaje i da li tajno snima predsednika SRJ. Pavkovic je to odbio 5. juna 2001, ali se naknadno, krajem juna 2002. godine, setio da otkrije ovu vojnu i mozda drzavnu tajnu. Informativna sluzba MUP-a Srbije demantovala je Kostunicine tvrdnje da su prilikom izvlacenja telefonskih kablova u zgradi Ministarstva za energetiku pripadnici policije "obezbedivali saht" jer su uvodili sistem za prisluskivanje. Nakon izjava Milana Dakovica, nekadasnjeg nacelnika Uprave bezbednosti GS VJ, i Milena Simica, bivseg nacelnika Uprave za moral Generalstaba VJ, koji su potvrdili Pavkoviceve reci, Biro za komunikacije Vlade Srbije uputio je pismo predsedniku SRJ Vojislavu Kostunici u kojem se navodi da nakon javnog svedocenja trojice generala pred Antektnom komisijom Srpskog parlamenta nema nikakve sumnje da su clanovi Kostunicinog kabineta, uz njegovo znanje i saglasnost, "pokusali da Vojsku Jugoslavije angazuju u nelegalnim i po drzavu opasnim aktivnostima". Otudeni general Clanovi Vlade Srbije i Demokratske stranke koji se slobodnije izrazavaju ovakvu provokaciju od strane kabineta predsednika SRJ oznacili su kao pokusaj drzavnog udara. Za glavnog organizatora ovog sukoba izmedu clanova DOS-a i celnika SRJ i Srbije, pripadnici Demokratske stranke oznacili su generala Acu Tomica, nacelnika Uprave bezbednosti GS VJ, odnosno vojne Kontraobavestajne sluzbe bezbednosti, koju narod godinama jednostavno naziva KOS. Goran Vesic, clan Izvrsnog odbora Demokratske stranke, rekao je: - Mi nemamo razloga da ne verujemo Kostunici da nije znao nista o ovom slucaju, odnosno da je bio ovlasno obavesten. Zato ocekujemo od Kostunice da smeni generala Tomica. Ako to nije u stanju da ucini, bice jasno da general Tomic i Kostunicini savetnici obavljaju funkciju predsednika SRJ. U tom slucaju apelujem na predsednika SRJ da prvo general Aco Tomic, a potom i on, podnesu ostavke iz moralnih razloga - kazao je Vesic. Nista od toga nije bilo. General Nebojsa Pavkovic je smenjen, a general Aco Tomic je prve nedelje avgusta 2002. godine i dalje bio sef vojne Kontraobavestajne sluzbe bezbednosti. Dragan Dzamic, analiticar, specijalista za tajne sluzbe, smatra da je vrhovni komandant dr Vojislav Kostunica imao najmanje tri razloga za kadrovske promene u vojnom vrhu i tajnim sluzbama, jer je u meduvremenu smenio 30 generala i Milana Dakovica, nacelnika Uprave bezbednosti GS VJ. A to su unutrasnjopoliticki, spoljnopoliticki i cisto vojni razlozi: - Zbog promene vlasti u Srbiji logicno je bilo da iz Generalstaba odu ljudi Slobodana Milosevica, kao sto je general Pavkovic, a da u tajne sluzbe umesto generala Dakovica, sklonog JUL-u, dodu ljudi Vojislava Kostunice, general Tomic i pukovnik Skrbic. Ujedno, ove promene su i znak potrebe nove vlasti, predsednika SRJ da ojacaju svoj stub bezbednosti, jer tajne sluzbe su, ne zaboravimo to, najodanije poluge svake vlasti, pa i demokratske. Spoljnopoliticki razlozi su zategnuta situacija na jugu Srbije, na Kosmetu i u Makedoniji. A vojni razlozi su priblizavanje Vojske Jugoslavije ulasku u NATO i Partnerstvo za mir, sto trazi nove ljude, mlade, obrazovane, moderne - kaze Dragan Dzamic, nekadasnji pripadnik specijalnih snaga VJ. Po njegovom misljenju, polarizacija izmedu SRJ i Srbije, predsednika Jugoslavije i premijera Srbije, Vojske Jugoslavije i MUP-a Srbije, pa i KOS-a i VOS-a prema Resoru drzavne bezbednosti Srbije jeste ocigledna, samim tim sto po Ustavu SRJ predsednik Kostunica jeste ujedno i vrhovni komandant oruzanih snaga, odnosno Jugoslovenske armije, ali ne i srpske policije. U javnosti pak ta polarizacija izvedena je iz imidza vojnih tajnih sluzbi, koje su kao i Armija popularne u narodu, i Drzavne bezbednosti Srbije, koja je omrazena zbog njenih zloupotreba. Demokratska stranka u svojim procenama ovakvu situaciju sasvim drugacije vidi i to ovako navodi: "Sluzba bezbednosti VJ predstavlja otudeni centar moci iz koga pojedinci bez ikakve kontrole nareduju napade na institucije sistema Republike Srbije, angazuju vojne specijalne snage u politicke svrhe, prisluskuju koga zele, prave dosijea 'spoljnih' i 'unutrasnjih' neprijatelja, prate i snimaju gradane i krse njihova osnovna gradanska prava." Misticna sluzba Bez obzira na aferu "Pavkovic", a pre toga na slucaj generala Perisica, siroj javnosti u Jugoslaviji ostalo je nejasno sta je to Uprava bezbednosti GS VJ, kako je nastao KOS i kakva je funkcija vojne Kontraobavestajne sluzbe, jer niko od sefova ove tajne sluzbe nije javnosti to pokusao da objasni. KOS je godinama bio van parlamentarne i javne kontrole, pa general Aco Tomic nije zeleo ni u leto 2002. godine, kada je trazena njegova ostavka, da javnosti i biracima polaze racune. Uostalom, Armija je godinama skrivala i mistifikovala ulogu Uprave bezbednosti ili vojne Kontraobavestajne sluzbe u Jugoslaviji. Tako stvarana slika o popularnom KOS-u bila je posledica metoda tajnog rada 12. uprave bezbednosti GS JNA, a kasnije UB GS Vojske Jugoslavije. Ova vojna Kontraobavestajna sluzba, naime, nikada nije javno polagala racun o svom tajnom radu, niti je bila pod kontrolom civilnih institucija ni u SFRJ, a potom ni u SRJ. Sira javnost tako nije bila u mogucnosti da sazna sta se desava unutar Kontraobavestajne sluzbe, sve dok prve javne kritike nije dobila 1991. godine od tadasnjeg predsednika Jugoslavije. Dr Branko Kostic je, naime, na jednoj sednici Predsednistva SFRJ uspeo hrabro da kaze da je u ratnim okolnostima raspada druge Jugoslavije "KOS znacajno podbacio". Jedanaest godina kasnije, medutim, Vojna sluzba bezbednosti je postala, kako je ocenjeno u koaliciji DOS, faktor destabilizacije Srbije. Kao dokaz ponudene su afere sa generalima Momcilom Perisicem i Nebojsom Pavkovicem. Preko ovih afera KOS je instrumentalizovan da zaostri borbu za vlast izmedu predsednika Jugoslavije dr Vojislava Kostunice i njegove stranke DSS, i premijera Srbije dr Zorana Dindica i njegove stranke DS, vecinske partije u DOS-u. Nije to bio, medutim, prvi put da je Uprava bezbednosti Generalstaba Jugoslovenske armije upotrebljavana u politicke svrhe, ne samo za ocuvanje federalne drzave vec i za narusavanje integriteta Republike Srbije. Vojna kontraspijunaza ima dugu tradiciju. Jos 1920. godine u Glavnom generalstabu vojske Kraljevine SHS formirano je obavestajno odeljenje koje je pred rat, 1941. godine, preraslo u direkciju sa obavestajnim, kontraobavestajnim i odeljenjem za poslove sifre. KOS je iznikao iz Odeljenja za zastitu naroda (Ozna), koje je imalo tri odseka. Treci odsek Ozne radio je na zastiti oruzanih snaga nove Jugoslavije i kontraobavestajnim poslovima za potrebe JNA, pa je iz njega 1946. godine formiran KOS - Kontraobavestajna sluzba JA. Oznini ljudi Prvi nacelnik KOS-a bio je pukovnik Jeftimije-Jefta Sasic, zvanicno zamenik Aleksandra Rankovica i sef tog III odseka Ozne. Njegov zamenik bio je major Jovan Bozovic, koji je postao drugi covek KOS-a. Sve do 1955. godine saradnja svih organa bezbednosti u Jugoslaviji bila je direktna i neposredna i to pod stalnom zvanicnom i sluzbenom kontrolom Aleksandra Rankovica. U to doba sve tri sluzbe - KOS, Udba i SID bile su zapravo jedna sluzba, ali na razlicitim terenima delovanja. U njoj su dominirali vojni kadrovi, jer su ratni pukovnici bili i nacelnici sve tri tajne policije. Pukovnik Jeftimije Sasic dosao je u KOS iz III odseka Ozne. Organi bezbednosti bili su visoko centralizovani i po principu piramide pokrivali su na terenu svaku opstinu, svaku jedinicu, svako diplomatsko ili privredno predstavnistvo u svetu. Na vrhu te piramide nalazio se licno Josip Broz Tito. Do zvanicnog odvajanja III odseka u KOS JA doslo je posle donosenja Ustava FNRJ 31. januara 1946. godine. Od tada je KOS samostalna sluzba Armije, ciji je zadatak kontraobavestajna zastita JA od obavestajno-subverzivne delatnosti spoljnjeg i unutrasnjeg neprijatelja. Ova sluzba je u sustini bila postavljena kao politicka policija unutar Armije, jer je primarno bila usmerena na ocuvanje politickog jedinstva i cistotu vojnih redova, kao i na otkrivanje i gonjenje drzavnih neprijatelja. KOS je imao i nekolicinu specijalizovanih vojnih jedinica, od kojih je najpoznatija bila policija Knoj. Zvanicni biografi vojne bezbednosti, medutim, ne pisu o masakru nad 200.000 pripadnika nacionalnih snaga u Blajburgu i Kocevlju, kao ni o masovnim streljanjima simpatizera okupatora, clanova njihovih familija, civila po srpskim gradovima, kad je samo u Nisu ubijeno 12.000 ljudi. To za njih, ocigledno, nije bila istorijska istina, mada su odluke o likvidacijama ponekad donosene i na tadasnjim vojnim sudovima. Dvadeset sedmog novembra 1944. godine Beograd je bio oblepljen plakatom (koji je i dnevni list Politika stampao na prvoj strani) saopstenja Vojnog suda I korpusa NOVJ o sudenju ratnim zlocincima. Na smrtnu kaznu osudeno je toga dana sto pet uglednih Beogradana. U oba slucaja medu zrtvama odmazde vojske i KOS-a bili su Srbi. I dok je Udba pokusavala da se decentralizuje sa federalnog na republicki nivo, KOS je cetrdesetih i pedesetih godina centralizovan u jednu armijsku sluzbu bezbednosti po ugledu na NKVD tj. KGB. (Nastavice se)