|
Beldar i Belgon "Ranije sam već naglasio", nastavljam započetu
priču, "da su se brojne reči u srpskom jeziku rodile iz osnove "beldar", zapravo
"belter" (Bel, bog koji tera, dere i daruje). I danas u srpskom imamo glagole
"poterati", "poderati", "podariti". Ne zaboravimo i "poturiti", koje je na pola
puta između glagola "poterati" i "podariti". Vidimo da je tu dolo do glasovnog
pomeranja inicijalnog konsonanta ("b" u "p"), kao i do gubljenja glasa "l". Kada kaemo da je neko bodar ili obdaren, opet se
vraćamo bogu Belu-teru ili Bel-daru. Tu su i imenice voda (prvobitno vodar), vetar, vatra, vidra, vedro, vidar, pridev vedar (bodar). U srpskom jeziku nijedna
reč nije nastala slučajno; ljudska bedra, kako znamo, najvaniji su deo tela za
kretanje čoveka. Tamo su smetene najjače miićne grupe. Dakle, ona nas teraju (bedra > potera) ili obdaruju pokretom. Tu je i karlica, to jeste, guralica. Kasnije ta ista "guralica",
budući da karlica ima udubljen, ovalan oblik, postaje i jedna vrsta posude, ba
kao to je to slučaj sa lat. pelvis (karlica kao deo ivog organizma ili zdela). U
stvari, pelvis dolazi iz osnove "Bel-bije, Bel-vije), odakle
i srpske reči pelivan (rvač, tur.
güreşçi, gurati, gurkati,
grčiti se, kurčiti se) ili bolovanje. Latini su koristili reč
bellator sa značenjem ratnik... "Čekaj, čekaj", prekide me ustro ule. "Sad si ga ba, čini mi se, do kraja usrao. Kae, pelivan i bolovanje! Kakve to veze moe imati jedno sa drugim, molim te!? Jo samo tome da doda i velter kategoriju, Benea i Vujina! He, he..." "Imaju, jo kako!", odgovaram mu samouvereno. "Osnova je belbijenje (srpsko prezime Bilbija) ili belvijenje, belvijanje, zapravo, tu je reč o "povijanju", onako kako to danas kaemo. A čovek se, valjda, povija kada se rve, kao to se povija (previja, savija obr/viti, sur/viti) i kada je bolestan. Naravno, tome bi trebalo dadati i glagol polivati (takođe od belbije, belviti, bel/bi/biti), koji je iz iste osnove ali iz drugog pojmovnog areala (Bel, belo, oblo, obala, obliti, obl/biti, obl/viti, plaviti, plivati). Zna da se Pelivni polivaju (mau) uljem. Kada voda plavi, ona se belija, velija, valja, ali i belvija (povija).
Welter je takođe iz ranije pomenute osnove (Bel-ter, potera), jer ta reč ima značenje nekontrolisanog
padanja, ustajanja, kotrljanja, ba kao to je wallow obično valjanje, kotrljanje ili brljuganje.
Prezime Bene dolazi iz aglutinirane surbelske osnove, bel/gna/sta, odakle
dananje srpske reči benast, prezime
Bunjik (Bunjevci), odnosno, onaj koji se buni (Bel-gon, Balkan, pogon, pogan) i
koji je ponosit. Vujinovo prezime nam
dolazi od imenice vuk, tačnije, opet od pomenutog Belgona ili Belaga, Belaka,
kao i kod Benea (Belak, velak, vlak, vlk, vuk, iz milote vuja). Svakako, ućo, ako si dovoljno
inteligentan, biće u stanju da sam nastavi takav niz, u kome će se sabrati na
hiljade srpskih reči koje se mogu jednostavno i jasno smestiti u surbelsku
osnovu Belter ili Belgon, odnosno, mogu se vratiti izvornoj jezičkoj formuli
indoevropljana, koja glasi SUR/BEL/UM." "Ne znam Suri, u čemu je tos", slee ule
rezigniranim ramenom. "Nema druge: ili sam ja nedovoljno inteligentan ili si ti
obična budala? Pre bih rekao da je u pitanju ovo drugo." "Jasno je da je Surljavi glup", umea se i
Mastodont, prateći pogledom dekoltiranu damu, koja je ponosno (ponosito,
benasto) dignute glave pored nas prolazila. "Toliko me nervira da bih ga
najradije udario po govnavom darmu. Priča o svemu, dere jarca, skida
suknje, rve se s pelivanima, a nikako da mi odgovori direktno na pitanje. Nije
ni čudo to nikada nije uspeo da zbari nijednu ensku, sem one njegove
koja ga je svarila davno. Ozbiljne
stvari su se oduvek svravale s malo reči." "Sluaj filosofe!", kaem Mastiljavom
podrugljivim tonom. "Farba nas godinama, hvaleći se enskim 'trofejima', a
pogledaj na ta liči. Pravi si mamut. Sumnjam da iz tog ogromnog darma moe da
izvuče tvog divljaka, za obične potrebe, a kamoli da ga murne u vlanu ensku pilju.
Nemci imaju reč turnen (po naki,
'gimnasticirati' po gumnu ili komini, tamo gde se komi ito; turanje, pre-turanje, eng. turn), dok im je Turm (eng. tower > Dover > dvor)
kula, ustvari toranj, dvoranj ili dvorana (tor-ana). U srpskom nema problema:
dvor, tor, dver, duvar, dvoriti, udariti (temelj za kuću), tvoriti, stvarati,
zatvarati, zatvor, stvor, stvar, tvar, tovar, tabor. Kako vidimo, tu je sve
podređeno gradnji, stvaranju. Po logici stvari Turm i Darm bi morali da imaju neku semantičku
vezu. Ali, ma koliko se trudili, teko da će nam poći za rukom da poveemo
'creva' i 'toranj'. Ili Dorn (eng. thorn), srpski trn, lat. spina (kičma i trn), gde je u srpskom jasno da se
čovek moe oderati na trn (oderan
> drn >trn).
U germanskim jezicima
nema objanjenja, sem ako se oni nisu ukraavali trnom (eng. adorn, dekorisati), ba kao i u
latinskom, gde bi njihov trn mogao biti neto za ta se 'zapinje'
(sur-bel-gnati, spinje, spina), a kičma prljenovi koji se 'uspinju' na leđima.
Kad neto smrdi, Srbin će i danas reći da to 'za-udara' ili samo 'udara'. Moram
da priznam da se vapski
darm (crva koja smrde) teko moe objasniti, jer bi trebalo utvrditi
otkuda nazal 'm na kraju takve reči. Moda bi nam 'tvor' tu mogao pomoći, ali
trenutno ne vidim kako..." "E, većeg tvora od tebe nema", jedva
dočekavi, ispali Mastiljko kao iz topa. "Od samog početka znao sam da samo
lupeta i da neće moći da objasni darm. Cela tvoja surbelska teorija je na klimavim
nogama, valjda to vidi i sam." |
