|
U jeziku je stanje takvo, da nam se priviđa da postoje hiljade puteva ka istini, iako samo jedan od njih može biti zapravo istinit. Dakle, da bismo bili u stanju da uopšte dobijemo priliku da razvežemo jezički čvor, moramo ući u samo središte ili srce jezika. A to srce se nalazi u srpskom, serbskom ili surbelskom imenu, u bogovima ili praslogovima Sur i Bel. To je ono što ja pokušavam da saopštim Srbima i celom svetu. Uzaludno, naravno, kada se oko mene nalaze sami pametni buzdovani... http://vukotic.atspace.com/taj3.htm
Usukana
suknja "Pa dobro
Mastodonte", progovaram malo nesigurno, češkajući se iza vrata, "možda postoji
rešenje i za tvoja 'darm' creva. Na grečeskom se koža zove δέρμα (derma), bez
tvog jekoderma, na engleskom je to skin, što se poklapa sa srpskim sintagmama
"derati kožu" ili "skinuti kožu". Na danskom koža je skind, glasovno gotovo
identična glagolu skinuti. Čak i Japanci imaju za kožu reč sukin (ne znam da li
su to preuzeli od Engleza, ali, čini mi se, da za pojam mršav nemaju drugu reč
sem sukini-; uz to, Japanci imaju glagol suki sa značenjem 'voleti",
srpsko-makedonsko sakati)..." "Misliš na ono",
prekide me Mastodont, "sakam da te faќam... Makedonke su živa vatra. Čak i kada
se zovu Snežana. Pričao sam vam kako sam kres'o Čvarkovu ženu u parku ispred
njegovog stana. Znate Čvarka, on je direktor..." "Ama
Mastiloviću", "poskoči Žule kao oparen, "zar baš moraš o tome da pričaš!?
Misliš da je
pošteno?" "Koji je tebi
andrk!", obrecnu se Mastiljavi. "Iako si Žujan, trebalo bi te smestiti u
manastir. Shvati čoveče, kad ne ispričaš to ti je kao da i nisi jebav'o.
Uostalom, Surlja je započeo tu temu sa skidanjem, koja sa mojim Darmštatom
(udara rukama po svom ogromnom trbuhu) nema nikakve
veze!" "Dobro, bre", umiruje
ga Žuća, "ne deri se toliko. Svet nas gleda..." "To reci Surom;
krenuo je sa deranjem kože pa onda, naprasno, prešao na skidanje. Ne zaboravi,
filosofija je moja profesija. Nema nikoga ko može Lazara da farba, a pogotovo ne
ti ili Sulja, kome su se žabe i babe pomešale u glavi. Vidiš da je nesrećnik
začas stigao do Japana." Mastilović me pomalo
nervira, ali, ipak, tražim načina da diskusiju vratim na onaj kolosek kojim sam
maločas pošao: "Kad si se dohvatio tvoje filosofije, tada bi trebalo da znaš da
se apriorno odbacivanje neustaljenog mišljenja nikako ne može svrstati u
ispravno 'mudrovanje'. Intuitivno saznanje nas može dovesti do nečeg suštinski
novog, a nikako puko tovarenje činjenica, onako kako to, na primer, Žuća radi.
Priznajem, Žuća je živa enciklopedija. On zna koji je miris Roksana upotrebila
onog jutra kada je prvi put (na zornjaka) pala u Aleksandrov zagrljaj, pa čak i
to, koju je vrstu vina bugarski kan Krum pio iz pehara načinjenog od Nićiforove
'hrabre' glave. U jeziku je stanje takvo, da nam se priviđa da postoje hiljade
puteva ka istini, iako samo jedan od njih može biti zapravo istinit. Dakle, da
bismo bili u stanju da uopšte dobijemo priliku da razvežemo jezički čvor, moramo
ući u samo središte ili srce jezika. A to srce se nalazi u srpskom, serbskom ili
surbelskom imenu, u bogovima ili praslogovima Sur i Bel. To je ono što ja
pokušavam da saopštim Srbima i celom svetu. Uzaludno, naravno, kada se oko mene
nalaze sami pametni buzdovani, kakvi ste, na primer, vas
dvojica." "Ti si buzdovan,
Suri!", odvrati mi Žule. "Ako zaista znaš kako se rodio jezik, onda bi trebalo
da nam to jasno kažeš i tako objasniš da to ne ostavlja mesta bilo kakvoj
sumnji. Slušam te već godinama. Sećam se kad si u emisiji kod Crnjanina lupetao
kao Maksim po diviziji... Tome se ljudi i danas smeju. Hej, nemački sto
napravljen od srpske tišine. Čudi me zašto nisi rekao od tašne, jer to bi imalo
daleko više smisla. Pa kvocanje i Quatsch. Nije mi jasno kako ti od tada ne
ostade nadimak Kvočka. Potom Her Rastko, Herceg i
Hercegovina..." "Ti si istoričar",
prekinem ga. "Otkud to da je Njegoš iz bratstva Herakovića? Odgovori. Negus
(vladar, car) i Njeguši. Zar neko može da pomisli da je sve to
slučajno?" "Surlane, Žujan dobro
veli – zaista si buzdovan", uplete se Mastodont. "Ipak, slažem se s tobom da smo
mi Crnogorci vladari i da je Njegoš potomak slavnog Herakla. Što jes',
jes'!" "Yes my lord!
Pogotovo ovi što danas arče Crnu Goru", podrugljivo će Žule. "Ako bi Surijeva
teorija o udvajanju glagola 'goniti' bila tačna, tada je današnji vladar Crne
Gore običan konj, ako ne i magarac. Gonikonj, Gokonj, Gon-gon, Đogan, Đukan.
Slavne li loze! Konj se goni ili gonja, istina je." "E, baš me rastuži",
graknu Mastilović, zabacujući šešir na temenu. "Taj je Gugnalo, gola guzica,
džukela Šiptarska! U Tirani će ta uštva da skonča svoj bedni život. Crna Gora je
srpska Sparta! To je oduvek bila i to će zauvek
ostati!" "Dobro, de", nastavi
Žule, naizgled pomirljivijim tonom. "Svi ste vi srpski vitezovi, dok ne dođe
neko s debelim buđelarom da vas kupi. Znam vas k'o zlu paru. Pet godina sam tamo
radio... još u ono doba kada niste znali da govorite 'maternjim'
jezikom." "U svakom žitu ima
kukolja", veli Mastiljavi, kao da se pravda. "Oni koji u Crnoj Gori nisu Srbi,
ti su Šiptari. Tu je bar sve jasno. Crna Gora je srpska i to će i ostati. Nego",
dodaje," daj da dovršimo onu Zrbeljanovu priču o skidanju i deranju. Hajde,
Svrbeljane, kvoči!" "Podseti me gde sam
stao", kažem. "Ah da, japansko 'sukini' ili englesko skinny. Vidite, to uopšte
nije daleko od srpskog prideva 'usukan', čije je značenje identično – neko ko je
ekstremno mršav. Tu je i imenica sukno i glagol sukati (suknuti). Ako pođemo od
mitskog Sargona, svejedno da li od akadskog, starog preko četiri milenijuma ili
onog asirskog iz 700-te godine pre Hrista, poznatog i kao Šarukin, videćemo da
se to ime sastoji iz imenice zora i glagola goniti. Slično Belgonu, Belkanu,
boginji Beloni, odakle danas u srpskom imamo reči poput pogon, pognuti, pognati,
pogan, od Sargona Sur-gna (Zora-gna) dobijamo lična imena Zoran, Zorka, Žarko,
glagole crknuti, curkati, srkati, zagnati, sagnuti, seknuti (seći) imenicu zanat
(zgnati, zagnat, znanje), pa i pomenuto suknuti, u smislu plamena ili dima koji
se naglo pojavljuju, ali i kao malopređašnji za(g)nat (zagoniti, suknjiti,
suknja)." "Ama", "prekide me
Mastodont nervozno, "nasalanto si se na skidanje suknje, kao da ne znamo da si
od toga oduvek bio operisan i da nekoj ženskoj suknju nikada ne bi zadigao, da
te ona tvoja nije umlatila kao divljeg vepra. Govorili smo o darmu! Zar si
zaboravio? To ti meni objasni, ako možeš, a ne idi od Kulina
Bana..." "Budi strpljiv", umirujem ga. "Videćeš da to sve itekako ima veze jedno sa drugim. Skidati, suknuti ili sukno (platno) i grčka derma i englesko skin...sve se to prepliće na čudesan način".
Dušan Vukotić |
