"Danas", 17. septembar 2001. 
Komentar 
Americki odgovor

Dok Amerika oplakuje mrtve i vida rane teroristickog napada na simbole
americke i globalne moci, dotle vojni stratezi u tesko ostecenom
Pentagonu sklapaju i poslednje detalje priprema za prvi rat u novom
milenijumu. Da je Bela kuca ozbiljno odlucila da upotrebi svoje misice i
uzvrati zestoki udarac teroristima, ma gde se oni skrivali, govore vesti
o masovnoj mobilizaciji 50.000 vojnih rezervista. Na drugoj strani,
sasvim je, pak, izvesno da to nece biti jednokratna, blic-akcija
kaznjavanja neposrednih organizatora ovog masovnog zlocina, vec
dugorocna i mnogo opseznija vojna operacija protiv drzava optuzenih da
teroristima pruzaju utociste, zastitu i omogucavaju obuku. Na udaru bi
se, tako, pored Avganistana mogli naci Alzir, Jemen, Sudan, pa cak i
Pakistan.

Amerika se, dakle, latila maca u trenutku kad pojedine trezvenije glave
upozoravaju da na horizontu i nema dobrog izbora. Logika jedine
preostale sile tera SAD da pokaze velesilske zube. Pitanje je, medjutim,
sta posle toga. Istina o nekoj unutaramerickoj sizmi i ne moze biti
reci, imajuci u vidu da vise od 80 odsto Amerikanaca podrzava energicnu
vojnu akciju protiv odgovornih za teroristicke napade. Predsednik Bus
porucuje da niko ne treba da gaji nikakve iluzije, da je Amerika jaka i
odlucna da zbrise teroriste sa lica zemlje. Paradoks je, medjutim, u
tome sto vojna akcija, ma koliko tona bombi baceno, nece moci da vrati
Amerikancima osecanja apsolutne neranjivosti, nedodirljivosti, mira i
bezbednosti, bez obzira sta se desavalo na drugim krajevima planete.
Naprotiv, za to je potrebna mnogo efikasnija terapija.

Svako ko iole poznaje, recimo, Avganistan i njegovu istoriju zna koliko
je na ovim prostorima ograniceno dejstvo oruzja i vojne sile. Pogresne
procene, svetske sile su osetile na svojoj kozi u nekoliko navrata.
Britanci dva puta, kad su krenuli u osvajacke pohode proveli su se kao
bosi po trnju. U bespucima i vrletima Avganistana zaglavila se i
sovjetska vojna masinerija i ostavila za sobom 13.000 mrtvih vojnika.
Pogresna procena i strah od sirenja sovjetskog uticaja u juznoj Aziji
odvela je Ameriku na stranputicu: preko podrske avganistanskim
mudzahedinima do stvaranja tako militantnih pokreta poput talibana ili
terorista tipa Osame bin Ladena. Bivsi saveznici postali su sada
najljuci neprijatelji, kao sto bi bilo pogresno pomisliti da talibani
masu samo praznom puskom kad prete osvetom, ukoliko SAD napadnu njihovu
zemlju.

Nema, konacno, dileme da Amerika ima dovoljno vatrene moci da poravna
jedan Jemen, Alzir ili Sudan. Dosadasnja iskustva pokazuju da ce na
zgaristu i rusevinama, nici po pravilu nova armija fanatika, jos
militantnija, jos vise ogrezla u mrznju i ogorcenje.

Tesko da bi se ista moglo prigovoriti opstoj saglasnosti da se globalni
terorizam moze obuzdati, ako ne i iskorenuti u potpunosti, samo
globalnom saradnjom. I ranije je, doduse, bilo zaklinjanja u zajednicku
borbu protiv terorizma, ali je sve uglavnom ostajalo samo na zakletvama,
mahom zbog postojanja dvostrukih standarda, razlicitih politickih i
ideoloskih interesa, sto se manifestovalo u neslaganju oko toga ko su
zaista teroristi. U tom kotekstu pravac razmisljanja bi trebalo, mozda,
traziti u konstataciji Stefana Valta, profesora medjunarodne politke na
Harvardu, da je "Amerika sama kriva za razocaranje, ako je mislila da
njene akcije u svetu nece imati dejstvo na vlasitu zemlju". Ili, pak,
konstataciji Calmera Dzonsona, politikologa sa Berkli univerziteta, da u
medjunarodnoj saradnji mora biti mnogo manje policijskog posla i NATO
operacija, a vise dobre i efikasne diplomatije. Nista manje, cini se, i
odricanja od manira po kojim su Kurdi sto se bore protiv Sadama Huseina
borci za slobodu, a oni koji ratuju protiv Ankare - najobicniji
teroristi.

"Politika", 17. septembar 2001. 

Kriminal preko interneta

U poslednjih nekoliko godina Jugosloveni umesni u rukovanju kompjuterima
izvrsili su veliki broj krivicnih dela preko Interneta, neki iz
koristoljublja, a neki u uverenju da je napad na neki zapadnoevropski
ili americki veb-sajt patriotski cin, ali, cini se da ce cak i oni koji
su hakerisanje dozivljavali kao igru vrlo brzo odgovarati.

Izvor agencije Beta u Saveznom ministarstvu unutrasnjih poslova potvrdio
je da su iz inostranstva poceli da stizu zahtevi za kaznjavanje onih
koji su vrsili prevaru na Internetu zloupotrebljavajuci brojeve tudjih
kreditnih kartica. Betin sagovornik blizak Upravi savezne
kriminalisticke policije je, medjutim, naglasio da do sada ipak jos nije
bilo znacajnijih kontakata sa stranim policijama po ovom pitanju.

Sadasnji Krivicni zakon Srbije ne predvidja nikakve sankcije za
"kompjuterski kriminal", koji se rigorozno kaznjava u svim industrijski
razvijenim drzavama sveta, ali predvidja kazne za prevaru. Postoje,
medjutim, nagovestaji da bi novi Krivicni zakon, koji je u pripremi,
mogao predvidjati i kazne za "kompjuterski kriminal".

"Blic", 17. septembar 2001. 

Pise Milorad Pavlovic 

Intervju: Marko Nastic

Disk dzokej Marko Nastic, sa najvecim brojem "bukinga" u inostranstvu
(kad je rec o domacoj tehno sceni), lista omote ploca bukvalno kao
masina za brojanje novca, ukoliko kofer nije maksimalno popunjen. Ako
jeste, njegove ruke vade ploce uvis, svakih pet milimetara. Nalik
dzuboksu, odabira neku, razvlaci u vazduhu, kao harmoniku, omot jednom,
a u drugoj ruci bljesne crni, okrugli vinil. Volsebnom brzinom ploca je
na gramofonu a rucica s iglom na njoj. Pravi DJ ima "laku ruku" koja
manipulise iskljucivo plocama! Marko Nastic zapoceo je svoj (tehno)zivot
sa sesnaest kao "kompetentni prodavac" u jedinoj prodavnici gde su
polovinom devedesetih mogle da se kupe, tehnoloski
"prevazidjene",-ploce.

Kako je izgledala Laletova "Happy people shop"?

- Nalazi se u Bloku 70. Nisam iz geta, tamo sam odlazio da radim.
Polovinom devedesetih, dolazili su ljudi na druzenje i "miksovanje".
Tamo su bila dva jedina "javna gramofona" u gradu. Kao i najveci deo
moje generacije, nisam imao gramofon.

Da li je i za vas didzej kultura zasnovana na manipulaciji ili miksu,
iskljucivo ploca?

- Standard je vinil! To je najbolja stvar. Moze nekome da izgleda
prevazidjeno ali osim sto poskupljuje nas posao ploce ga i postavljaju
na trziste. Nekako je bolja atmosfera s plocama. One su zgodne za
manipulaciju. Sada se pojavio na trzistu "fajnelskrec", softver koji
omogucava da se miksuje putem MP3. Nosis leptop i uz softver dobijes dve
kodirane ploce. Pustas sa MP3 a imas dekoder na ploci...

Znaci rodjen je i tehno-plejbek?

- Otprilike. I meni to izgleda kao plejbek. Ali to je i izvesna
buducnost, mada je softver jos skup, negde oko dve hiljade dolara...

Da li rejv industriju finansira lobi proizvodjaca ploca?

- DJ kultura odrzava industriju ploca. Maltene, jedino disk dzokeji
kupuju ploce, ali, mada ih samo u Engleskoj ima blizu tristotine
hiljada, ne proda se vise od petnaest hiljada primeraka.

Ako je rokenrol postavio temu slobode pojedinca na dnevni red u proslom
veku, postoji misljenje kako je tehno idealan za rezime dvadeset
prvog?Ipak, poznato je kako ste zajedno sa Dejanom Milicevicem, kao
"Teenage Tehno Punks", uradili didzej verziju turneje "Nije ljudski
cutati".

- Tehno mozda nije "opasan" po drustvo ali moze biti poguban za samog
DJ-a. Gubis sluh! Ja nisam koristio cepove za usi i to je sada mali
problem. Stereotip je i rasireno uverenje kako su rejv kultura i droge u
blizoj vezi nego u rokenrolu. Na rokenrol zabavama mozda i ima vise
dopa.

Ovde se misli na esid kulturu, ciji je komercijalno izdanje, "ekstazi",
preplavilo rejv populaciju!

- Svuda je tako, ljudi traze nekakav izlaz iz svojih egzistencijalnih
situacija. A to je definitivno - klub. Tokom nedelje rade a vikendom se
"opustaju". Mada na Zapadu sve nekako izgleda kontrolisanije...Na
Balkanu kad odes u klub mozes da vidis ljude "na haju". To je cesto poza
ali i posledica loseg zivota u kontinuitetu. Nedostaju fanzini i bilteni
koji bi upoznavali mlade sa stetnim uticajem droge. Kod nas na Balkanu,
u Sloveniji, Hrvatskoj, Makedoniji...droga je prisutna. Ali ovde ljudi i
ne znaju sta uzimaju! Svuda gde sam van Jugoslavije nastupao ljudi su
krajnje opusteni, zabava ima pocetak i kraj. Kod nas ljudi vole cvrsci
zvuk, neku agresiju koja, valjda, odgovara agresiji koju su preziveli.
Zato mi je ta ekstazi slika malo hevi.

Mnogi smatraju rejv vremenski ogranicenom zonom u kojoj ne vaze
drustveni zakoni i norme ako su u suprotnosti sa hipi idealima kao sto
su ljubav, mir ili jedinstvo odnosno crnackim "rispekt idealom".

- Da, ali ovo je i biznis. Gostovao sam u mnogo evropskih klubova,
uskoro idem u London, pa u Cesku... Tehno se siri, vrti se krug. Radim
bit miksing koji sam poceo sa dva, pa prosirio na tri gramofona...Tako
je svuda u svetu. U to je investiran novac i normalno da svako ocekuje
da se ulozeno vrati. Medjutim, kod nas je to od samog starta krenulo kao
andergraund. Didzeji su zapravo producenti! Produciraju muziku, tako se
promovisu i raste im cena. Posle raznih andergraund mesta po gradu rejv
je odrzan i u basti Centra "Sava".

Da li je to samo letnji, sezonski privid da tehno scena preuzima primat
na estradi?

- Mislim da je to samo privid. Folk scena ne moze tako lako da se
demontira. Ljudi to slusaju i vole...Tehno je ovde ipak andergraund.
Cene za Centar "Sava" bile su malo vise, jer je rec o ekskluzivnom
prostoru. Mislim da je svako ko je usao u WC u Centru "Sava" rekao:
"Vauuuu!".

BBC NEWS, 16 septembar 2001 

Analiza - Uloga Pakistana u americkim planovima

Pise Susannah Price iz Islamabada

U osvit napada koji su se desili u utorak, prve potvrde da je Pakistan
pristao na sve zahteve SAD za saradnju stigli su od americkog drzavnog
sekretara Colina Powella.

Pakistanski kabinet i Nacionalno Vece za Bezbednost odrzali su
cetvorocasovni sastanak kako bi detaljno razmotrili kakvu pomoc bi
trebalo pruziti Sjedinjenim Drzavama.

Oni su razmatrali preporuke koje su vojni komandanti izneli tokom
razgovora u petak.

Predsednik Bush je naveo saudijskog disidenta Osamu Bin Ladena kao
glavnog osumnjicenog za napade na Vasington i Njujork.

On se krije u Avganistanu koji se izgleda biti jedna od prvih meta
ukoliko dodje do odmazde.

Analiticari veruju da Sjedinjene Drzave racunaju na obavestajnu sluzbu
Pakistana u sukobu sa Osama Bin Ladenom i njegovim domacinima,
Talibanima.

Manje je jasno koliki je obim vojne saradnje koja se zahteva.

Unutarnja razmimoilazenja

Najverovatnije ce se traziti dozvola za koriscenje pakistanskog
vazdusnog prostora prilikom napada. Ipak, vecina u Pakistanu veruje da
je malo verovatno da ce Amerikancima biti dozvljeno da ovde stacioniraju
trupe, a Pakistan je izjavio da njegovi vojnici nece biti ukljuceni u
operacije.

Pakistanski zvanicnici potvrdili su da se Islamabad slozio sa zahtevom u
nacelu, ali da je trazio dodatne detalje i raspravu.

Ali cinjenica da je pakistanski ministar spoljnih poslova Abdul Sattar
odbio da makar potvrdi ove navode na svojoj konferenciji za stampu u
Islamabadu, ukazuje na porast zabrinutosti u Pakistanu zbog unutrasnjih
razmimoilazenja.

G. Sattar je govorio vrlo uopsteno o vladinom sastanku, rekavsi samo da
su clanovi kabineta u procesu diskusije.

On je takodje izjavio da ce predsednik Pakistana, general Pervez
Musharraf, u narednih nekoliko dana odrzati razgovore sa politicarima i
verskim vodjama.

Ovo ce biti vazan element za stvaranje konsenzusa u zemlji.

Male demonstracije

Iako kao vojni poglavar, general Musharraf ne mora da strahuje od
politicke opozicije, on ce traziti maksimalnu mogucu podrsku za svoju
politiku podrske Americi.

Tek nakon konsultacija se ocekuje da general Musharraf objavi vise
detalja.

Bilo je malo protivljenja u reakciji na udaljavanje Pakistana od
njegovih starih saveznika Talibana, iako su privatno mnogi obicni ljudi
izrazili zabrinutost.

Religijski ekstremisti su ocigledno pod pritiskom da se uzdrzaju od
kritikovanja vlade.

Ipak, u petak su odrzane jedne male demonstracije kada se nekoliko
stotina ljudi okupilo kako bi izrazilo protest protiv poteza
pakistanskih vlasti u pravcu SAD. Oni su tada upozorili da napad na
Avganistan vide kao napad na Islam.

Veze sa Talibanima

Talibani su razgnevljeni jer je njihov glavni saveznik Pakistan izgleda
promenio stranu.

Njihova pretnja objavom rata susednim zemljama koje budu pruzile vojnu
pomoc Sjedinjenim Drzavama moze zvucati kao retorika, ali bi mogla i da
posluzi njihovim pristalicama u Pakistanu kao signal za protest.

Pakistan ocito pokusava da ucini sve da bi se to izbeglo - da ironija
bude veca, ministar spoljnih poslova govorio je o dugogodisnjoj
pakistanskoj podrsci Avganistanu, posebno u njegovoj borbi protiv strane
intervencije.

On se takodje osvrnuo na medjusobne kulturne veze i naglasio da je
Pakistan bio jedna od samo tri zemlje koje su podrzavale Talibane.

Pakistan pokusava da odgovori na kritike i cinjenicom da on u operaciji
nece delovat sam.

Ministar spoljnih poslova u nekoliko navrata je ukazao na rezolucije
Ujedinjenih Nacija kojom se poziva na medjunarodnu saradnju kako bi se
odgovorni za napade priveli pred lice pravde. Vlada takodje obavlja
bliske konsultacije sa Kinom, a specijalni izaslanik iz Saudijske
Arabije nalazi se u Pakistanu zbog dogovora.


Одговори путем е-поште