"Danas", 17. septembar 2001. Komentar Americki odgovor Dok Amerika oplakuje mrtve i vida rane teroristickog napada na simbole americke i globalne moci, dotle vojni stratezi u tesko ostecenom Pentagonu sklapaju i poslednje detalje priprema za prvi rat u novom milenijumu. Da je Bela kuca ozbiljno odlucila da upotrebi svoje misice i uzvrati zestoki udarac teroristima, ma gde se oni skrivali, govore vesti o masovnoj mobilizaciji 50.000 vojnih rezervista. Na drugoj strani, sasvim je, pak, izvesno da to nece biti jednokratna, blic-akcija kaznjavanja neposrednih organizatora ovog masovnog zlocina, vec dugorocna i mnogo opseznija vojna operacija protiv drzava optuzenih da teroristima pruzaju utociste, zastitu i omogucavaju obuku. Na udaru bi se, tako, pored Avganistana mogli naci Alzir, Jemen, Sudan, pa cak i Pakistan. Amerika se, dakle, latila maca u trenutku kad pojedine trezvenije glave upozoravaju da na horizontu i nema dobrog izbora. Logika jedine preostale sile tera SAD da pokaze velesilske zube. Pitanje je, medjutim, sta posle toga. Istina o nekoj unutaramerickoj sizmi i ne moze biti reci, imajuci u vidu da vise od 80 odsto Amerikanaca podrzava energicnu vojnu akciju protiv odgovornih za teroristicke napade. Predsednik Bus porucuje da niko ne treba da gaji nikakve iluzije, da je Amerika jaka i odlucna da zbrise teroriste sa lica zemlje. Paradoks je, medjutim, u tome sto vojna akcija, ma koliko tona bombi baceno, nece moci da vrati Amerikancima osecanja apsolutne neranjivosti, nedodirljivosti, mira i bezbednosti, bez obzira sta se desavalo na drugim krajevima planete. Naprotiv, za to je potrebna mnogo efikasnija terapija. Svako ko iole poznaje, recimo, Avganistan i njegovu istoriju zna koliko je na ovim prostorima ograniceno dejstvo oruzja i vojne sile. Pogresne procene, svetske sile su osetile na svojoj kozi u nekoliko navrata. Britanci dva puta, kad su krenuli u osvajacke pohode proveli su se kao bosi po trnju. U bespucima i vrletima Avganistana zaglavila se i sovjetska vojna masinerija i ostavila za sobom 13.000 mrtvih vojnika. Pogresna procena i strah od sirenja sovjetskog uticaja u juznoj Aziji odvela je Ameriku na stranputicu: preko podrske avganistanskim mudzahedinima do stvaranja tako militantnih pokreta poput talibana ili terorista tipa Osame bin Ladena. Bivsi saveznici postali su sada najljuci neprijatelji, kao sto bi bilo pogresno pomisliti da talibani masu samo praznom puskom kad prete osvetom, ukoliko SAD napadnu njihovu zemlju. Nema, konacno, dileme da Amerika ima dovoljno vatrene moci da poravna jedan Jemen, Alzir ili Sudan. Dosadasnja iskustva pokazuju da ce na zgaristu i rusevinama, nici po pravilu nova armija fanatika, jos militantnija, jos vise ogrezla u mrznju i ogorcenje. Tesko da bi se ista moglo prigovoriti opstoj saglasnosti da se globalni terorizam moze obuzdati, ako ne i iskorenuti u potpunosti, samo globalnom saradnjom. I ranije je, doduse, bilo zaklinjanja u zajednicku borbu protiv terorizma, ali je sve uglavnom ostajalo samo na zakletvama, mahom zbog postojanja dvostrukih standarda, razlicitih politickih i ideoloskih interesa, sto se manifestovalo u neslaganju oko toga ko su zaista teroristi. U tom kotekstu pravac razmisljanja bi trebalo, mozda, traziti u konstataciji Stefana Valta, profesora medjunarodne politke na Harvardu, da je "Amerika sama kriva za razocaranje, ako je mislila da njene akcije u svetu nece imati dejstvo na vlasitu zemlju". Ili, pak, konstataciji Calmera Dzonsona, politikologa sa Berkli univerziteta, da u medjunarodnoj saradnji mora biti mnogo manje policijskog posla i NATO operacija, a vise dobre i efikasne diplomatije. Nista manje, cini se, i odricanja od manira po kojim su Kurdi sto se bore protiv Sadama Huseina borci za slobodu, a oni koji ratuju protiv Ankare - najobicniji teroristi. "Politika", 17. septembar 2001. Kriminal preko interneta U poslednjih nekoliko godina Jugosloveni umesni u rukovanju kompjuterima izvrsili su veliki broj krivicnih dela preko Interneta, neki iz koristoljublja, a neki u uverenju da je napad na neki zapadnoevropski ili americki veb-sajt patriotski cin, ali, cini se da ce cak i oni koji su hakerisanje dozivljavali kao igru vrlo brzo odgovarati. Izvor agencije Beta u Saveznom ministarstvu unutrasnjih poslova potvrdio je da su iz inostranstva poceli da stizu zahtevi za kaznjavanje onih koji su vrsili prevaru na Internetu zloupotrebljavajuci brojeve tudjih kreditnih kartica. Betin sagovornik blizak Upravi savezne kriminalisticke policije je, medjutim, naglasio da do sada ipak jos nije bilo znacajnijih kontakata sa stranim policijama po ovom pitanju. Sadasnji Krivicni zakon Srbije ne predvidja nikakve sankcije za "kompjuterski kriminal", koji se rigorozno kaznjava u svim industrijski razvijenim drzavama sveta, ali predvidja kazne za prevaru. Postoje, medjutim, nagovestaji da bi novi Krivicni zakon, koji je u pripremi, mogao predvidjati i kazne za "kompjuterski kriminal". "Blic", 17. septembar 2001. Pise Milorad Pavlovic Intervju: Marko Nastic Disk dzokej Marko Nastic, sa najvecim brojem "bukinga" u inostranstvu (kad je rec o domacoj tehno sceni), lista omote ploca bukvalno kao masina za brojanje novca, ukoliko kofer nije maksimalno popunjen. Ako jeste, njegove ruke vade ploce uvis, svakih pet milimetara. Nalik dzuboksu, odabira neku, razvlaci u vazduhu, kao harmoniku, omot jednom, a u drugoj ruci bljesne crni, okrugli vinil. Volsebnom brzinom ploca je na gramofonu a rucica s iglom na njoj. Pravi DJ ima "laku ruku" koja manipulise iskljucivo plocama! Marko Nastic zapoceo je svoj (tehno)zivot sa sesnaest kao "kompetentni prodavac" u jedinoj prodavnici gde su polovinom devedesetih mogle da se kupe, tehnoloski "prevazidjene",-ploce. Kako je izgledala Laletova "Happy people shop"? - Nalazi se u Bloku 70. Nisam iz geta, tamo sam odlazio da radim. Polovinom devedesetih, dolazili su ljudi na druzenje i "miksovanje". Tamo su bila dva jedina "javna gramofona" u gradu. Kao i najveci deo moje generacije, nisam imao gramofon. Da li je i za vas didzej kultura zasnovana na manipulaciji ili miksu, iskljucivo ploca? - Standard je vinil! To je najbolja stvar. Moze nekome da izgleda prevazidjeno ali osim sto poskupljuje nas posao ploce ga i postavljaju na trziste. Nekako je bolja atmosfera s plocama. One su zgodne za manipulaciju. Sada se pojavio na trzistu "fajnelskrec", softver koji omogucava da se miksuje putem MP3. Nosis leptop i uz softver dobijes dve kodirane ploce. Pustas sa MP3 a imas dekoder na ploci... Znaci rodjen je i tehno-plejbek? - Otprilike. I meni to izgleda kao plejbek. Ali to je i izvesna buducnost, mada je softver jos skup, negde oko dve hiljade dolara... Da li rejv industriju finansira lobi proizvodjaca ploca? - DJ kultura odrzava industriju ploca. Maltene, jedino disk dzokeji kupuju ploce, ali, mada ih samo u Engleskoj ima blizu tristotine hiljada, ne proda se vise od petnaest hiljada primeraka. Ako je rokenrol postavio temu slobode pojedinca na dnevni red u proslom veku, postoji misljenje kako je tehno idealan za rezime dvadeset prvog?Ipak, poznato je kako ste zajedno sa Dejanom Milicevicem, kao "Teenage Tehno Punks", uradili didzej verziju turneje "Nije ljudski cutati". - Tehno mozda nije "opasan" po drustvo ali moze biti poguban za samog DJ-a. Gubis sluh! Ja nisam koristio cepove za usi i to je sada mali problem. Stereotip je i rasireno uverenje kako su rejv kultura i droge u blizoj vezi nego u rokenrolu. Na rokenrol zabavama mozda i ima vise dopa. Ovde se misli na esid kulturu, ciji je komercijalno izdanje, "ekstazi", preplavilo rejv populaciju! - Svuda je tako, ljudi traze nekakav izlaz iz svojih egzistencijalnih situacija. A to je definitivno - klub. Tokom nedelje rade a vikendom se "opustaju". Mada na Zapadu sve nekako izgleda kontrolisanije...Na Balkanu kad odes u klub mozes da vidis ljude "na haju". To je cesto poza ali i posledica loseg zivota u kontinuitetu. Nedostaju fanzini i bilteni koji bi upoznavali mlade sa stetnim uticajem droge. Kod nas na Balkanu, u Sloveniji, Hrvatskoj, Makedoniji...droga je prisutna. Ali ovde ljudi i ne znaju sta uzimaju! Svuda gde sam van Jugoslavije nastupao ljudi su krajnje opusteni, zabava ima pocetak i kraj. Kod nas ljudi vole cvrsci zvuk, neku agresiju koja, valjda, odgovara agresiji koju su preziveli. Zato mi je ta ekstazi slika malo hevi. Mnogi smatraju rejv vremenski ogranicenom zonom u kojoj ne vaze drustveni zakoni i norme ako su u suprotnosti sa hipi idealima kao sto su ljubav, mir ili jedinstvo odnosno crnackim "rispekt idealom". - Da, ali ovo je i biznis. Gostovao sam u mnogo evropskih klubova, uskoro idem u London, pa u Cesku... Tehno se siri, vrti se krug. Radim bit miksing koji sam poceo sa dva, pa prosirio na tri gramofona...Tako je svuda u svetu. U to je investiran novac i normalno da svako ocekuje da se ulozeno vrati. Medjutim, kod nas je to od samog starta krenulo kao andergraund. Didzeji su zapravo producenti! Produciraju muziku, tako se promovisu i raste im cena. Posle raznih andergraund mesta po gradu rejv je odrzan i u basti Centra "Sava". Da li je to samo letnji, sezonski privid da tehno scena preuzima primat na estradi? - Mislim da je to samo privid. Folk scena ne moze tako lako da se demontira. Ljudi to slusaju i vole...Tehno je ovde ipak andergraund. Cene za Centar "Sava" bile su malo vise, jer je rec o ekskluzivnom prostoru. Mislim da je svako ko je usao u WC u Centru "Sava" rekao: "Vauuuu!". BBC NEWS, 16 septembar 2001 Analiza - Uloga Pakistana u americkim planovima Pise Susannah Price iz Islamabada U osvit napada koji su se desili u utorak, prve potvrde da je Pakistan pristao na sve zahteve SAD za saradnju stigli su od americkog drzavnog sekretara Colina Powella. Pakistanski kabinet i Nacionalno Vece za Bezbednost odrzali su cetvorocasovni sastanak kako bi detaljno razmotrili kakvu pomoc bi trebalo pruziti Sjedinjenim Drzavama. Oni su razmatrali preporuke koje su vojni komandanti izneli tokom razgovora u petak. Predsednik Bush je naveo saudijskog disidenta Osamu Bin Ladena kao glavnog osumnjicenog za napade na Vasington i Njujork. On se krije u Avganistanu koji se izgleda biti jedna od prvih meta ukoliko dodje do odmazde. Analiticari veruju da Sjedinjene Drzave racunaju na obavestajnu sluzbu Pakistana u sukobu sa Osama Bin Ladenom i njegovim domacinima, Talibanima. Manje je jasno koliki je obim vojne saradnje koja se zahteva. Unutarnja razmimoilazenja Najverovatnije ce se traziti dozvola za koriscenje pakistanskog vazdusnog prostora prilikom napada. Ipak, vecina u Pakistanu veruje da je malo verovatno da ce Amerikancima biti dozvljeno da ovde stacioniraju trupe, a Pakistan je izjavio da njegovi vojnici nece biti ukljuceni u operacije. Pakistanski zvanicnici potvrdili su da se Islamabad slozio sa zahtevom u nacelu, ali da je trazio dodatne detalje i raspravu. Ali cinjenica da je pakistanski ministar spoljnih poslova Abdul Sattar odbio da makar potvrdi ove navode na svojoj konferenciji za stampu u Islamabadu, ukazuje na porast zabrinutosti u Pakistanu zbog unutrasnjih razmimoilazenja. G. Sattar je govorio vrlo uopsteno o vladinom sastanku, rekavsi samo da su clanovi kabineta u procesu diskusije. On je takodje izjavio da ce predsednik Pakistana, general Pervez Musharraf, u narednih nekoliko dana odrzati razgovore sa politicarima i verskim vodjama. Ovo ce biti vazan element za stvaranje konsenzusa u zemlji. Male demonstracije Iako kao vojni poglavar, general Musharraf ne mora da strahuje od politicke opozicije, on ce traziti maksimalnu mogucu podrsku za svoju politiku podrske Americi. Tek nakon konsultacija se ocekuje da general Musharraf objavi vise detalja. Bilo je malo protivljenja u reakciji na udaljavanje Pakistana od njegovih starih saveznika Talibana, iako su privatno mnogi obicni ljudi izrazili zabrinutost. Religijski ekstremisti su ocigledno pod pritiskom da se uzdrzaju od kritikovanja vlade. Ipak, u petak su odrzane jedne male demonstracije kada se nekoliko stotina ljudi okupilo kako bi izrazilo protest protiv poteza pakistanskih vlasti u pravcu SAD. Oni su tada upozorili da napad na Avganistan vide kao napad na Islam. Veze sa Talibanima Talibani su razgnevljeni jer je njihov glavni saveznik Pakistan izgleda promenio stranu. Njihova pretnja objavom rata susednim zemljama koje budu pruzile vojnu pomoc Sjedinjenim Drzavama moze zvucati kao retorika, ali bi mogla i da posluzi njihovim pristalicama u Pakistanu kao signal za protest. Pakistan ocito pokusava da ucini sve da bi se to izbeglo - da ironija bude veca, ministar spoljnih poslova govorio je o dugogodisnjoj pakistanskoj podrsci Avganistanu, posebno u njegovoj borbi protiv strane intervencije. On se takodje osvrnuo na medjusobne kulturne veze i naglasio da je Pakistan bio jedna od samo tri zemlje koje su podrzavale Talibane. Pakistan pokusava da odgovori na kritike i cinjenicom da on u operaciji nece delovat sam. Ministar spoljnih poslova u nekoliko navrata je ukazao na rezolucije Ujedinjenih Nacija kojom se poziva na medjunarodnu saradnju kako bi se odgovorni za napade priveli pred lice pravde. Vlada takodje obavlja bliske konsultacije sa Kinom, a specijalni izaslanik iz Saudijske Arabije nalazi se u Pakistanu zbog dogovora.

