http://www.patriotmagazin.com/media/008.htm
PATRIOT (Republika Srpska), broj 35, 7.oktobar, 2002.
Biljana Plavsic priznala krivicu za zlocin protiv covjecnosti, a
tuzilastvo
Tribunala povuklo ostalih sedam tacaka optuznice:
Insajder za sva vremena
Bez obzira na to kakvu ce u decembru odluku donijeti sudsko vijece
Haskog tribunala, jedno je sasvim izvjesno: Plavsiceva ni u svojstvu
haskog zatvorenika nije uspjela da smogne snage i odlucnosti da
pomogne RS i njenom narodu kako bi se utvrdila istina o ratu i ratnim
zlocinima na ovim prostorima. Bez obzira na to da li ce svjedociti u
procesima protiv Milosevica i Krajisnika, ona ce i u Banjaluci i u Hagu
ostati zapamcena kao orude u rukama medunarodnih politickih mesetara
pise: Zoran Zuza
Samo pravni i politicki laici koji ne znaju nista o politickoj prirodi
Haskog tribunala i istim takvim
optuznicama koje podize tuzilastvo tog suda, ili oni koji iz razlicitih
licnih i politickih razloga lazu sebe i
svoj narod, mogu da tvrde da sporazum Biljane Plavsic sa tuzilastvom
Tribunala predstavlja
iznenadenje. Naprotiv, priznanje krivice za jednu od ukupno osam tacaka
optuznice koja nju i Momcila
Krajisnika tereti da su, ucestvujuci u "udruzenom zlocinackom
poduhvatu", pocinili genocid, zlocin
protiv covjecnosti i krsili zakone i obicaje rata kruna je jedne
tragicne i po srpski narod i RS pogubne
politicke karijere bivse predsjednice ovog entiteta. Kako god,
svojevremeno, nije uspjela da amortizuje
politicke prijetnje, ucjene i odupre se ultimatumima svojih americkih
prijatelja, koji su preko nje i njenih
politickih satelita ispunjavali svoje interese u regionu i spirali
sopstvenu odgovornost za ratnu tragediju u
bivsoj Jugoslaviji i BiH, tako ni sada, kada je za sve sto je uradila
nagradena haskom optuznicom,
Plavsiceva nije u stanju da se, poput Slobodana Milosevica i Momcila
Krajisnika, suoci sa
iskonstruisanim optuzbama i pred svjetskom javnoscu objelodani barem
dio istine o svemu sto se
dogadalo na ovim prostorima.
Receno jezikom Zapada: Plavsicevoj je i tada i sada bila dodijeljena
uloga "insajdera" sa istim ciljem -
da se politickim i pravnim sredstvima razbije RS. I nagrada za "dobro
vladanje" bice slicna, bez obzira
na to sto Plavsiceva ocekuje drugacije: nije bila amnestirana od
tuzilastva Tribunala, nece, sigurni smo,
biti postedena ni poduze zatvorske kazne, bez obzira na sta je pristala
i sta ce u bliskoj buducnosti
uraditi.
Olbrajt: optuznicu u ladicu!
Ono sto su mnogi skloni da nazovu hrabroscu prije bi se moglo nazvati
kukaviclukom i tvrdoglavoscu.
U politickoj karijeri Biljane Plavsic tako je bilo od 30. maja 1997.
godine, kada se iza kulisa mirovne
konferencije u portugalskom gradu Sintri prvi put u cetiri oka sastala
sa tadasnjim americkim drzavnim
sekretarom Medlin Olbrajt. Jos tada je Olbrajtova predocila Plavsicevoj
da je, zajedno sa vecinom
ostalih ratnih lidera RS, optuzena za ratne zlocine i, kako se vjeruje,
ponudila da ta optuznica bude
gurnuta u ladicu u zamjenu za politicku kooperativnost predsjednice RS.
Od Sintre naovamo Plavsiceva
je krenula na put bez povratka, zbog kojeg ce u septembru 1998. godine
izgubiti predsjednicke izbore,
zbog kojeg ce se raspasti neprirodna Koalicija Sloga, a njena stranka
pasti na margine borbe za ulazak u
Parlament RS.
Optuznica mozda jeste sklonjena u ladicu, ali to nije bas svima
saopsteno: 6. maja 1998. godine
austrijske vlasti na beckom aerodromu "zadrzavaju" Plavsicevu, koja
putuje u London na poziv
tadasnjeg sefa britanske diplomatije Robina Kuka. Austrijska policija
saopstava da je Plavsiceva
"zadrzana" na osnovu naloga Haskog tribunala za hapsenje izdatog
dalekog 10. avgusta 1995. godine!
Skandal je, medutim, izbjegnut brzom intervencijom Vasingtona i
Londona, nakon koje Tribunal
"odlucno demantuje" da postoji bilo kakva optuznica ili nalog za
hapsenje predsjednice RS. Tada je jos
bila potrebna.
Miler: optuznica iz ladice!
Pocetkom decembra 2000. godine, kada je Plavsiceva, voljom naroda,
izgubila ne samo vlast vec i bilo
kakav uticaj u RS, pocelo je da se suska o iz ladice izvadenoj i
otpecacenoj optuznici, o kojoj bivsu
predsjednicu krajem decembra iste godine u njenom stanu u Banjaluci
obavjestava tadasnji americki
ambasador Tomas Miler. Nakon tog razgovora Plavsiceva bozicne praznike
provodi u Beogradu s
porodicom, a potom, na dan kada je RS slavila 9. godisnjicu postojanja,
o svetom Stefanu, 9. januara
2001. putuje u Hag, gdje se dobrovoljno predaje Tribunalu.
Sve dok nije objavljen sadrzaj optuznice, zapadni mediji, pokusavajuci
da opravdaju, najblaze receno,
dvolicnu politiku svojih lidera, pisali su da ce Plavsiceva u Hagu
imati status svjedoka optuzbe u
procesima protiv Slobodana Milosevica i Momcila Krajisnika. Kada su,
medutim, procitane optuzbe,
bilo je jasno da zapadni licemjeri Plavsicevu nece tretirati nimalo
drugacije od njenih politickih
neprijatelja. Bivsa predsjednica RS odbila je da prizna krivicu, sto je
dodatno pogorsalo njenu situaciju:
prebacena je u zidine zatvora u Seveningenu, a u haskoj sudnici, uprkos
ostrom protivljenju njene
odbrane, donesena je odluka da joj se sudi zajedno sa Krajisnikom.
Njene najruznije nocne more bile su
pretvorene u stvarnost.
Poslije nepunih osam mjeseci provedenih u haskoj pritvorskoj jedinici,
Plavsicevoj je odobreno da se
brani sa slobode, ali tek nakon cvrstih garancija zvanicnog Beograda, u
koji se vraca 6. oktobra prosle
godine. U meduvremenu, i tuzilastvo i sudsko vijece otezu sa pocetkom
procesa, iako je Krajisnik u
pritvoru od 3. aprila 2000. godine. I Karla del Ponte je ruzno sanjala:
njene nocne more bili su Radovan
Karadzic i Ratko Mladic.
Obje strane za sporazum
Nije lako utvrditi sta je izazvalo sklapanje sporazuma izmedu
tuzilastva i Plavsiceve, kao ni to ko je
kome prvi ponudio sporazum, buduci da su za to obje strane imale svoje
razloge. Svoj kljucni razlog
Del Ponteova je navela na pocetku sudenja Milosevicu za Hrvatsku i BiH:
bez insajdera koji bi bili
spremni da "igraju" po notama tuzilastva, gotovo su nikakve sanse da se
dokaze veza bivseg
jugoslovenskog predsjednika sa ratnim dogadajima, a pogotovo sa
zlocinima pocinjenim u BiH. No, da
bi Plavsiceva svjedocila, bilo je potrebno sto prije okoncati njen
slucaj, sto ce se, kako je najavljeno, i
desiti sredinom decembra, kada ce sudsko vijece izreci presudu bivsoj
predsjednici RS.
Drugi razlog jeste cinjenica da je Plavsiceva pocela da pobolijeva:
kada je nedavno zbog slijepog crijeva
morala da posjeti ljekare, Del Ponteova je digla uzbunu. Izvori bliski
Tribunalu tvrde da je glavni
tuzilac, koja nikada nije previse vjerovala garancijama Beograda,
sumnjala da je neko pokusao da otruje
Plavsicevu.
S druge strane, izvor blizak bivsoj predsjednici RS potvrdio je
Patriotu da Plavsiceva ni fizicki, a
pogotovo psihicki nije spremna na dugotrajan haski proces, nakon kojeg
bi ionako bila osudena jer je,
tvrdi taj izvor, s obzirom na politicki karakter suda, tesko i
zamisliti da bi i Plavsiceva i Krajisnik, bez
obzira na dokaze koje bi izveli, mogli biti oslobodeni od optuzbi za
koje se terete.
Cetvrti i posljednji razlog zbog kojeg je Plavsiceva prihvatila nagodbu
takode je psihicke naravi: ona se
nikada nije mogla pomiriti da sa Krajisnikom sjedi na istoj
optuzenickoj klupi. Zbog njenog poznatog
tvrdoglavo-neprijateljskog odnosa prema Krajisniku tesko je povjerovati
u tvrdnje tuzilastva da
Plavsiceva nece svjedociti protiv bivseg predsjednika Narodne skupstine
RS i srpskog clana
Predsjednistva BiH, iako mu je, po procjenama nekih pravnih eksperata,
maksimalno otezala situaciju
vec i samim priznanjem krivice za dio optuznice koji se odnosi na
progone na politickim, vjerskim i
rasnim osnovama, koji su u tuzbi okvalifikovani kao zlocin protiv
covjecnosti.
Sta je "priznala" Plavsiceva
Odmah nakon sto je putem video-veze sa sudnicom Tribunala Plavsiceva
ispunila svoj dio sporazuma i
priznala krivicu, portparol tuzilastva Florans Artman slavodobitno je
izjavila da je bivsa predsjednica RS
prvi visoki funkcioner tog entiteta koji je priznao krivicu.
Zadovoljstvo nije krio ni predstavnik
Tribunala u Sarajevu Refik Hodzic, koji je ocijenio da ce, nakon
priznanja Plavsiceve, ostali optuzeni
tesko moci dokazati svoju nevinost. Istovremeno, Slobodan Zecevic,
advokat generala Momira Talica, i
Igor Pantelic izrazili su zabrinutost zbog ovakvog razvoja situacije i
najavili da ce obaviti hitne
konsultacije sa svojim klijentima i u Haskom tribunalu.
Ako pogledamo "izmijenjenu konsolidovanu optuznicu" protiv Biljane
Plavsic i Momcila Krajisnika,
koju je Karla del Ponte predala sudu tek u martu ove godine, vidjecemo
da se u njenom prvom dijelu
bivsi srpski lideri (i ne samo oni) tretiraju kao ucesnici "udruzenog
zlocinackog poduhvata" na
prostorima bivse Jugoslavije. "Momcilo Krajisnik i Biljana Plavsic su
djelovali u dogovoru s drugim
clanovima udruzenog zlocinackog poduhvata, ukljucujuci Radovana
Karadzica i Nikolu Koljevica.
Medu ostalim clanovima udruzenog zlocinackog poduhvata bili su:
Slobodan Milosevic, Zeljko
Raznatovic (zvani Arkan), general Ratko Mladic, general Momir Talic,
Radoslav Brdanin, te drugi
clanovi rukovodstva bosanskih Srba na republickom, regionalnom i
opstinskom nivou; clanovi
rukovodstva SDS-a na republickom, regionalnom i opstinskom nivou;
pripadnici Jugoslovenske narodne
armije, Vojske Jugoslavije, Vojske Srpske Republike Bosne i
Hercegovine, kasnije Vojske Republike
Srpske, Teritorijalne odbrane bosanskih Srba, policije bosanskih Srba,
te pripadnici srbijanskih i
bosansko-srpskih paravojnih snaga i dobrovoljackih jedinica, te vojne i
politicke licnosti iz
(Socijalisticke) Federativne Republike Jugoslavije, Republike Srbije i
Republike Crne Gore", navodi se u
optuznici. Na osnovu ove i drugih do sada podignutih optuznica, te
svega sto je tuzilastvo iznijelo na
pocetku sudenja Milosevicu za Hrvatsku i BiH, nije tesko izvesti
zakljucak da tuzilastvo Tribunala ima
namjeru da prekroji istoriju i krivicu za ratove na prostorima bivse
Jugoslavije pripise samo srpskoj
strani. Neustavno otcjepljenje Slovenije, Hrvatske i BiH u svim
optuznicama tretira se kao pravo naroda
na samoopredjeljenje i kao normalna stvar, buduci da se u svim
dokumentima Tribunala eksplicitno
navodi kad je koja od bivsih jugoslovenskih republika priznata od
zapadnih zemalja. Od tog datuma,
bez obzira na Ustavom bivse SFRJ garantovano pravo srpskog naroda da
ostane u Jugoslaviji, srpska
rukovodstva u SRJ i RS imaju tretman svojevrsnih "zavjerenika" ili
"pobunjenika protiv suverenih
drzava nastalih raspadom bivse Jugoslavije s ciljem stvaranja velike
Srbije". Upravo zato Milosevic od
pocetka sudenja ne priznaje Haski tribunal, a pogotovo optuznice koje
su protiv njega podignute.
Upravo stoga se trudi da svijetu, a ne haskim tuziocima i sudijama,
saopsti onaj dio istine kojeg nije bilo
u medijskim izvjestajima narucenim i placenim u Vasingtonu, Bonu,
Londonu, Zagrebu i Sarajevu.
U ovakvom "tretmanu istorije" i srpskih lidera lezi i odgovor zbog cega
Haski tribunal jos uvijek nije
podigao optuznicu protiv bilo kog bosnjackog lidera iz BiH. Postoji li
bilo koji bosnjacki ili hrvatski ratni
lider u ovoj zemlji koji ne bi mogao biti optuzen za sirenje straha od
druga dva naroda medu
pripadnicima svog naroda? Zar nisu komandovali svojim jedinicama i
propustili da kazne zlocine i
zlocince, zar nisu naoruzavali pripadnike svog naroda, zar nisu trazili
pomoc Vojske Hrvatske i/ili
dobrovoljackih odreda iz Hrvatske, Sandzaka ili islamskih zemalja, zar
nisu uskracivali informacije o
zlocinima koje su pocinile jedinice pod njihovom komandom?
Priznanje umjesto istine
Na pitanje o posljedicama poteza Biljane Plavsic dobili smo razlicite
odgovore. Prvi advokat Plavsiceve
Krstan Simic u izjavi za Patriot tvrdi da se u Hagu svaki slucaj
tretira posebno, odnosno da priznanje
Plavsiceve nece uticati na sudenje Krajisniku i drugim optuzenicima
srpske nacionalnosti. "Njihov
koncept sudenja ne polazi od toga da se utvrdi potpuna istina, vec od
toga da li je tuzilastvo uspjelo da
odradi svoj dio posla ili ne. Ako se Biljana Plavsic osjeca odgovornom
i ako je dala izjavu pri cistoj
svijesti, onda se njih ne tice to da li je ona nevina. Stoga ce
tuzilastvo u slucaju protiv Krajisnika morati
da sprovede cijeli postupak i dokaze navode iz optuznice", istice Simic
i dodaje da u cijeloj prici moze
biti korisna cinjenica da je Plavsicevoj skinuta optuznica za genocid.
Sasvim drugacije misljenje ima Sinisa Dordevic, savjetnik premijera RS
za odnose sa Hasim tribunalom,
koji za nas list ocjenjuje da ce tuzilastvo koristiti priznanje
Plavsiceve u procesima protiv Milosevica i
Krajisnika. "Kako je rijec o gotovo istoj optuznici, ono sto je
Plavsiceva priznala tuzilastvo ce tretirati
kao dokazanu stvar i nece se na to vise osvrtati. Istina, RS ne moze
biti osudena, ali se, zbog tog
sistema koji tuzilastvo pokusava da uveze, mogu politicki
diskvalifikovati oni koji su bili ovlasteni da u
ime naroda donose odluke za vrijeme rata i nakon njega", istice
Dordevic. On dodaje da je prava steta
sto i odbrana Biljane Plavsic nije iskoristila mogucnost da rusi opste
postavke optuznice. "Mislim da
postoji neka vrsta nagodbe sa Plavsicevom jer zbog cega isto ovo nije
uradila i prije godinu dana, ako
stvarno smatra da je kriva", upozorava Dordevic i dodaje da ce se vise
znati nakon sto sudsko vijece u
decembru izrekne presudu.
Bez obzira na to kakvu ce odluku donijeti sudsko vijece Haskog
tribunala, kome, nimalo slucajno, kao i
na sudenju Milosevicu predsjedava sudija Mej, jedno je sasvim izvjesno:
Plavsiceva ni u svojstvu
haskog zatvorenika nije uspjela da smogne snage i odlucnosti da pomogne
RS i njenom narodu kako bi
se utvrdila istina o ratu i ratnim zlocinima na ovim prostorima. Bez
obzira na to da li ce svjedociti u
procesima protiv Milosevica i Krajisnika, ona ce i u Banjaluci i u Hagu
ostati zapamcena kao orude u
rukama medunarodnih politickih mesetara. Ili, kako bi oni sami rekli,
srpski insajder za sva vremena.
Srpska Informativna Mreza
[EMAIL PROTECTED]
http://www.antic.org/
