Title: Message
Profesor Leon Kojen o rešenju kosmetskog pitanja

Spas u koncentracionoj

vladi i podeli

Ne treba očekivati da Srbi pristanu da sve njihove svetinje na Kosmetu budu spaljene, svi sunarodnici proterani, svaki trag srpskog prisustva zatrt

Premijer Srbije Vojislav Koštunica otišao je na sastanak Kontakt grupe u Brisel, gde će ponoviti zahtev za kantonizaciju Kosova i Metohije, a samo dan ranije potpredsednik Koordinacionog centra Branislav Krstić rekao je da je najbolje rešenje za krizu na KiM zapravo Kiparski model sa dva entiteta pod protektoratom OUN.

Ovo su samo neke ideje o tome kako da se razreši status Kosmeta. Ni reakcije koje poslednjih dana stižu iz sveta na kosmetske događaje nisu jedinstvene.

Na pitanje kako to tumači, profesor Filozofskog fakulteta u Beogradu Leon Kojen kaže da, uprkos razlikama koje ponegde nisu male, sve reakcije koje ovih dana stižu iz UN, Evropske unije, NATO i SAD slažu se u jednoj osnovnoj stvari- "O Kosmetu odlučujemo mi, a ne vi". To je ono što i danas, kao i tokom protekle četiri i po godine, svet nedvosmisleno poručuje Srbima.

- Mislim da i sa srpske strane, ako imamo imalo razuma i osećanja pravde, mora doći jedinstven odgovor: "Vi ćete odlučiti, ali ono što Albanci pod vašom zaštitom rade na Kosmetu od 1999. Srbija nikada neće prihvatiti. Nemojte očekivati da Srbi pristanu da sve njihove svetinje na Kosmetu budu spaljene, svi sunarodnici proterani, svaki trag srpskog prisustva zatrt - ako se na to odlučite, mir i stabilnost još dugo se neće vratiti na Balkan."

Srpski političari danas moraju uveriti velike sile da to stvarno misle, kao i da imaju civilizovanu i realističnu alternativu Rugovinom i Tačijevom nasilju. Ako to ne učine rizikuju da postanu pasivni saučesnici albanskih političara sa Kosmeta i njihovih zapadnih lobista.

Šta bi bila civilizovana i realistična alternativa?
- U ovom trenutku nije važno samo šta predlažete, nego i kako to činite. Srbija ima neku šansu da je velike sile čuju jedino ako u najkraće vreme njeni političari dođu do jedinstvenog stava i za njega dobiju podršku celog naroda.

Stav u jednoj rečenici

Samo u jednom danu, juče, mogli ste da pročitate da su DSS i premijer Koštunica za kantonizaciju, da su DS i ministar odbrane Tadić za decentralizaciju, da su u Čovićevom Koordinacionom centru za podelu po kiparskom ili bosanskom modelu. Ako već unutar vlasti imate toliko rešenja, niko u svetu nijedno od tih rešenja neće uzeti mnogo ozbiljno. Svi Albanci su za nezavisnost Kosmeta, svi međunarodni faktori do juče su bili za multietnički Kosmet bez ikakve autonomije ili kolektivnih prava za Srbe, i jedni i drugi do juče su odbijali i samu pomisao na bilo kakvu podelu pokrajine. Može li se srpski stav ovako sažeti u jednoj rečenici koju svi razumeju?

Kako doći do jedinstvenog stava?
- Jedna mogućnost je koncentraciona vlada, koja bi bila potpuno prirodna pod ovakvim okolnostima. Takva vlada bi sigurno najbrže i najlakše mogla da dobije potrebnu podršku naroda i uveri ceo svet da iza nje stoji ogromna većina Srba i svih građana Srbije. Mnogo veće zemlje od Srbije, na primer Britanija za vreme Drugog svetskog rata, pribegavale su ovom rešenju. Ako ga nikada nije hteo Slobodan Milošević, da li to znači da treba da ga odbije i demokratska Srbija? Druga mogućnost je ono što predlaže Nebojša Čović: hitna sednica Skupštine Srbije, na kojoj bi se, uz učešće nacionalnih institucija, donela rezolucija o rešenju kosmetskog problema i čitava izvršna vlast, na čelu s vladom, obavezala da tu rezoluciju sprovede u delo.

Kako gledate na dva glavna rešenja koja se pominju u domaćoj javnosti - kantonizacija odnosno decentralizacija ili, naprotiv, neki oblik podele Kosmeta na srpski i albanski deo?
- Po mom mišljenju, prvi tip rešenja je imao neku šansu pre 1999. godine, kada je uostalom Dušan Bataković i predlagao kantonizaciju Kosmeta. Danas, kada je većina Srba koji su živeli u pokrajini pre 1999. proterana i nema nikakvih uslova za povratak, kada je srpska imovina najvećim delom opljačkana ili uništena, kada je nestalo 140 srpskih crkava i manastira, kada je u pokrajini dobrim delom već zatrt svaki trag srpskog prisustva, šta bi značila kantonizacija ili decentralizacija? To su rešenja koja, po prirodi stvari, polaze od današnjeg ili bar jučerašnjeg stanja, pa bi se njima samo ozakonili etničko čišćenje i kulturni genocid koji se sprovode nad Srbima od dolaska međunarodnih snaga na Kosmet.

Kako bi izgledali ti srpski kantoni? Ako bi u njima postojala srpska većina, to bi sa izuzetkom severnog vrška pokrajine bile minijaturne teritorije, prava geta, koja ne bi imala nikakvih izgleda da funkcionišu kao normalne ekonomske i socijalne celine. Ako bi, naprotiv, srpski kantoni bili veće celine, formirane prema etničkoj slici od pre pet ili 10 godina, ubedljiva većina stanovništva danas bi i u njima bila albanska, i teško je videti kako bi tu Srbi išta lakše i podnošljivije živeli nego drugde u pokrajini. Drugim rečima, kantonizacija i decentralizacija nisu više realistična politička rešenja za Kosmet.

Po Vama, ostaje samo podela?
- Nažalost, da. Ako nećemo da izgubimo sve, mislim da Srbija teška srca danas mora pristati na podelu Kosmeta. U toj podeli, Srbija bi pre svega morala vratiti pod svoj puni suverenitet Pećku patrijaršiju, Gračanicu, Visoke Dečane i makar ruševine srpskih crkava i manastira u Prizrenu. Bezbednost tih svetih mesta i slobodan prolaz do njih morale bi trajno da obezbeđuju, zajedno sa našima, međunarodne vojne snage: to je jedini način da se spasu od sigurnog uništenja ovi veliki spomenici koji nisu ni samo srpski, ni samo pravoslavni, već predstavljaju duhovno dobro čitavog hrišćanskog sveta. Kada je reč o drugome, jasno je da se teritorijalna podela ne bi mogla vršiti kako verovatno zamišljaju albanski lobisti na Zapadu koji o njoj počinju da govore prema etničkoj slici od danas ili od juče.

Takva podela bila bi samo nagrada Albancima za etničko čišćenje, i na nju Srbi ne bi smeli da pristanu. I pravni status eventualne podele (dva entiteta po bosanskom ili nekom sličnom modelu sa srpskim suverenitetom, dva takva entiteta pod trajnim međunarodnim protektoratom a sa formalnim suverenitetom Srbije, pripajanje srpskog dela Srbiji i secesija albanskog dela, itd), i način na koji bi se do nje došlo suviše su složena i osetljiva pitanja da bi se o njima moglo govoriti u ovakvom razgovoru. U ovom trenutku to nije ni potrebno.

Ono što javnost s pravom očekuje od političkih stranaka i njihovih lidera, to je da bez odlaganja formulišu zajedničko rešenje za Kosmet i počnu da rade na njegovom sprovođenju, ostavljajući po strani u ovom presudnom trenutku svoje stranačke razmirice i lična rivalstva.

O. Nikolić


http://www.glas-javnosti.co.yu/


Yahoo! Groups Sponsor
ADVERTISEMENT
click here


Yahoo! Groups Links

Одговори путем е-поште