NIN, 2701, 3.oktobar, 2002. http://www.nin.co.yu/cgi-bin/printpage?filename=/2002-10/03/25280.html Naslovna tema: Do poslednjeg glasa Kisa i prohladno vreme zamalo su zaustavili reforme u Srbiji. Na kraju mucne price o prvim fer i demokratskim izborima ispostavilo se da su u drugi krug predsednickih izbora usla dva demokratska kandidata, ali je njihov uspeh, nekim cudnim sticajem okolnosti, oznacio poslednji udarac za poluzivu vladajucu koaliciju i ozbiljno upozorenje za oba bloka izvornog DOS-a. U skladu sa pomerenim pravilima politicke igre u Srbiji, najvise uspeha zabelezio je kandidat koji nije uspeo da ude u drugi krug, ali jeste osvojio kljuceve za razresenje nove krize u Srbiji. Nakon sto su analiticari utvrdili da je zabelezio uspeh jer su njegovi biraci imali kisobrane, Seselj ima priliku da odluci da li ce Srbija dobiti predsednika ili ce izbori biti ponovljeni Kisa i prohladno vreme zamalo su zaustavile reforme u Srbiji. Na kraju mucne price o prvim fer i demokratskim izborima ispostavilo se da su u drugi krug predsednickih izbora usla dva demokratska kandidata, ali je njihov uspeh, nekim cudnim sticajem okolnosti, oznacio poslednji udarac za poluzivu vladajucu koaliciju i ozbiljno upozorenje za oba bloka izvornog DOS-a. U skladu sa pomerenim pravilima politicke igre u Srbiji, najvise uspeha zabelezio je kandidat koji nije uspeo da ude u drugi krug, ali jeste osvojio kljuceve za razresenje nove krize u Srbiji. Nakon sto su analiticari utvrdili da je zabelezio uspeh jer su njegovi biraci imali kisobrane, Seselj ima priliku da odluci da li ce Srbija dobiti predsednika ili ce izbori biti ponovljeni. Na nekom sledecem glasanju vreme bi moglo da bude jos gore. Posto su vec uzdrmane septembarskom dosadnom kisom, reforme bi mogli da razbiju decembarske vejavice ili mraz. Lose vremenske prilike predstavljale su glavno objasnjenje za skroman ucinak kandidata koji simbolizuje reforme, Miroljuba Labusa, i veliki uspeh kandidata koji olicava proslo vreme, Vojislava Seselja, zakljucili su istrazivaci javnog mnjenja. Oni su preko televizija Pink i BK nedelju dana ranije objasnjavali kako Labusu treba samo dva odsto za pobedu u prvom krugu, dok se rejting vode radikala zaustavio i poceo da stagnira na 11 odsto. Kompjuteri izbornih stabova izbacili su listu koja kaze da Kostunica ima 31, Labus 27, a Seselj 23 odsto glasova. Ono sto ima pretenzija da jednog dana postane demokratska javnost, ostalo je zbunjeno. Partija apstinenata Na izborima je, prvi put od uvodenja visestranacja, ubedljivu pobedu odnela partija apstinenata, u cemu su optimisti videli samo prvi znak da postajemo normalna zemlja u kojoj nije najvaznije ko ce biti predsednik, dok ce pesimisti govoriti o dubokoj drustvenoj krizi i vajmarskom sindromu u Srbiji. "Jedan od razloga velike apstinencije su, izgleda, nesredeni biracki spiskovi, sa kojih verovatno nisu izbrisani ljudi koji su umrli, odselili se u inostranstvo. Na slab izlazak je uticalo i to sto izbori u Srbiji prvi put nisu bili pitanje zivota i smrti jer smo za dva glavna kandidata imali politicare sa slicnim programima. Za birace, njihov duel nije bio 'ili-ili' kako su izborni stabovi zeleli to da predstave, vec 'i-i' sto se i vidi u istrazivanja u kojima cak petina Kostunicinih biraca kao alternativnog kandidata navodi Labusa i obrnuto. Potpuno nerazumljivo prljava kampanja, koja je obelezena skandaloznom pricom o trutu ili o dvojnim pasosima, samo je ubedila one koji su se kolebali izmedu njih da uopste ne glasaju", kaze Ljiljana Bacevic iz Instituta drustvenih nauka. U raspravi, koja bi se vodila van domena politicke meteorologije, moguce je postaviti nesto ozbiljnija pitanja: mogu li se reforme nastaviti ako njihov glavni propovednik, uz obilatu pomoc drzavnog aparata i medija, dobije 27 odsto glasova i kako funkcionise vlada ciji potpredsednici i clanovi podrzavaju kandidata, koji, opet, najostrije kritikuje vladu? Ili nesto jednostavnije - ko je uopste pobedio? "Kostunica i Labus su podelili biracko telo nekadasnjeg DOS-a, s tim sto sada jasno vidimo diferencijaciju na reformsko-demokratski pol okupljenog oko Vlade Srbije i nacionalno-demokratski koji personifikuje Kostunica. Treci pol nase politicke scene cine stranke bivseg rezima, ali su sada stozernu ulogu u tom bloku preuzeli Seseljevi radikali od SPS-a", kaze politicki analiticar Vladimir Goati, koji procenjuje da je lider radikala osam do deset odsto glasova dobio od biraca SPS-a, koji su poslusali poruku iz Haga. Prema njegovim recima, glavni izvor politicke nestabilnosti lezi u antisistemskom ponasanju stranaka starog rezima, koje uopste ne prihvataju nova pravila politicke scene i zele restauraciju poretka od pre 5.oktobra. Iako vodi nakon prvog kruga, predsednik DSS-a nema previse razloga za odusevljenje, jer se u njegovom izbornom stabu ocekivala ubedljivija pobeda, a eventualni neuspeh drugog kruga mogao bi da ostavi neugodne posledice po Kostunicu. Njegovi potencijalni biraci su tokom kampanje imali izvesnih problema da odrede da li je Kostunica kandidat opozicije ili vlasti, a nekoliko procenata biraca mu je odnela zelja da razbije famu o neodlucnosti i sporosti tako sto ce poceti da govori njemu nesvojstvenim jezikom. Iz njegove kampanje se moglo videti da u trku nije usao sa velikim entuzijazmom, jer se na kandidaturu odlucio kako bi sprecio "sanstefanske pokusaje" Dindica i Dukanovica da inokosno urede odnose Beograda i Podgorice, ali i da bi sacuvao stranku, koja je sve teze podnosila sindrom velike stranke bez vlasti i akcije. Deficit optimizma Deficit u optimizmu i kratka kampanja uticali su da Kostunica osvoji manje glasova nego sto to objektivno moze. Podrska nekoliko stranaka iz DOS-a i van njega nije mu donela znacajan broj glasova, ali je tom podrskom Kostunica izasao iz neke vrste unutrasnje izolacije i stekao sansu da povede akciju na Dindicevom terenu. Nesumnjivo manje razloga za radost ima Labus, koji je u svim nastupima objasnjavao da pobeduje u prvom krugu, da bi na kraju kao uspeh oznacavao ulazak u drugi krug u kome nema previse sanse za pobedu. Iako je nastupio kao kandidat grupe gradana, Miroljub Labus je veoma jasno identifikovan kao kandidat rezima, jer je bilo prilicno tesko ubediti gradane da je neko ko u kampanji otvara fabricke pogone, isplacuje zaostale dugove penzionerima i najavljuje pojeftinjenje jestivog ulja, zapravo nezavisni kandidat koji ce pobediti politicare. Pored tih poteza, koji su neobicno podsecali na Miloseviceve izborne kampanje, uzrok Labusovog neuspeha moze se naci u izvesnom marketinskom preigravanju u kome se predsednik drzave tretirao kao retka i deficitarna roba koju gradani mogu da kupe 29. septembra. "Pa valjda izmedu predsednika i 'grand' kafe postoji neka razlika", komentarisala je jedna Labusova simpatizerka na zavrsnom mitingu dok je gledala veliku srpsku glumicu na politickoj sceni. Zavrsni miting na Trgu Republike, premijerova prica o trutu i vrednim pcelama i skandalozna propaganda ruzicastih reformskih medija, verovatno su ubedile koji procenat potencijalnih Labusovih biraca da na dan izbora ostanu kod kuce. Dobra vest za oca ekonomskih reformi je sto je kampanjom otvorio mogucnost da na narednim parlamentarnim izborima G-17 plus uzme znatan deo Dindicevih glasaca. Glavni dobitnik spora na razvalinama dosovske koalicije je, bez sumnje, lider radikala jer je uspeo da napravi neku vrstu milosevicevskog dos-a i mobilise veliki broj simpatizera pokojne crveno-crne koalicije da glasaju upravo za njega, a ne za Zivojinovica, Ivkovica ili Pelevica. Seselj je obisao citavu Srbiju, imao veoma jednostavnu izbornu poruku (unisticu mafiju i sprecicu komadanje Srbije), a njegovi aktivisti su na gotovo svakoj raskrsnici, ogradi ili provincijskoj kafani u Srbiji rukom ispisali marketinski nesofisticiranu ali efikasnu parolu - "Seselja za predsednika". Evropsko jedinstvo Njegovi plakati osvanuli su cak i u Pristini. Ono sto ce ostati kao nerazjasnjeni fenomen, jeste ponasanje politicke i medijske elite, koja se tokom kampanje obracunavala sa umerenim nacionalizmom Kostunice, dok je sa izvesnom tolerancijom gledala na Seseljev pravi nacionalizam. Zasto su izjave o mafijaskoj vladi Zorana Dindica napunjenoj izdajnicima svih vrsta ostale bez ikakvih reagovanja i medijskih akcija vlade, a Kostunicina izjava o ekspertima u tranzitu "iz nekih Bolivija" bila glavni predmet izborne rasprave ? Od odgovora na to pitanje verovatno ce zavisiti stabilnost ostatka dosovske koalicije. Politicki eksperti uglavnom ukazuju da su stranke dosovske koalicije zadrzale ubedljivu dominaciju iz decembra 2000.godine (kada je DOS osvojio 64 odsto glasova na izborima), jer su i na ovim izborima Kostunica i Labus osvojili skoro 60 odsto glasova. Ako se njima pridoda novi branitelj reformskog kursa, general Nebojsa Pavkovic, koji je doskoro u demokratskoj javnosti nepravedno optuzivan za navodnu bliskost sa Milosevicevim rezimom, onda je DOS uspeo da u potpunosti sacuva pozicije. Iako su tokom kampanje Labusovi saradnici i lideri ostatka DOS-a objasnjavali da njihov predsednik vodi u ubrzane reforme, Evropu i buducnost, a Kostunica u glib, izolaciju i proslost, posle izbora su isti ljudi zadovoljno konstatovali da je evropska, demokratska opcija ubedljivo pobedila snage iz proslosti. Jedina nevolja je sto je Kostunicina stranka iskljucena iz vladajuce koalicije, a poslanici DSS-a iz parlamenta, zbog cega Kostunica i DSS ne vole da budu svrstavani u isti blok sa Dindicem. Ukoliko Kostunica pobedi, treba ocekivati nove pritiske na vladu koja bi tesko mogla da odbaci plan o usvajanju Ustava i raspisivanju novih izbora. Prema izvorima NIN-a, osim stranaka koje su podrzale Kostunicinu kandidaturu, jos dve stranke zainteresovane su za saradnju sa DSS-om, ali glavnu prepreku vide u nespremnosti Kostunice da im ponudi zajednicki nastup na vanrednim izborima. U finisu izborne kampanje je obznanjeno da ce DOS formirati novu poslanicku grupu u kojoj ce biti sve stranke koje nisu podrzale Kostunicu, ukljucujuci i one koje su ranije formirale posebne poslanicke klubove. Jedna od stranaka, SDP, najavila je da ce verovatno formirati sopstvenu poslanicku grupu, a lider vojvodanskih reformista Miodrag Isakov najavio je formiranje treceg bloka u kome bi bili Micunovic, Covic, Rasim Ljajic i jos neke stranke. U tom parlamentarnom kermesu najavljuje se mogucnost otvaranja nove rasprave o oduzetim mandatima DSS-u na Predsednistvu DOS-a, jer ni prorocice iz Delfa ne umeju da kazu koliko zapravo poslanika ima Skupstina. Ali cak i kada bi u Skupstini vladali idilicni odnosi, rezultati izbora ukazuju da je ostatak DOS-a izgubio vecinu van Skupstine, odnosno da vlada uziva vecinsko poverenje samo kod onih gradana sa poslanickom legitimacijom. Ostaje nejasno kako ce se reforme sprovoditi ako nemaju podrsku onih na koje se odnose. Jedan od funkcionera reformskog dela DOS-a kaze da se priprema sporazum prema kojem bi DSS-u bili vraceni mandati i bio ponuden povratak u vladu, ali da sumnja da ce takav kompromis Kostunica prihvatiti. Pozicija lidera DSS-a dramaticno zavisi od toga da li ce izbori uspeti, ali ni Dindic nece imati razloge za zadovoljstvo ukoliko 13.oktobra Srbija ne bi dobila predsednika. Jedini dobitnici mogli bi da budu Milosevic i njegov omiljeni opozicionar. Iako izborni propisi ostavljaju dovoljno prostora za kreativna tumacenja, novi predsednicki izbori morali bi da budu raspisani 15 dana nakon eventualnog neuspeha ovih izbora. Na njima bi liberalna javnost mogla ponovo da se iznenadi novim usponom snaga iz proslosti, i slabljenjem demokratskih kandidata. "To postoji kao mogucnost, ali mislim da bi kandidati iz sva tri bloka zabelezili slabije rezultate, dok bi se apstinencija biraca samo pojacala", ocenjuje Goati. Da je Seselj dostigao svoj zenit, misli i Ljiljana Bacevic, koja procenjuje da bi, uz dalju podrsku Milosevica, mogao najvise da dobije 25 odsto glasova. "Pod uslovom da se nastavi proces slabljenja SPS-a, jer od drugih partija Seselj ne moze da preuzima birace." Predsednik Demohriscanske stranke Srbije i ministar pravde u Dindicevom kabinetu Vladan Batic najavio je da ce ta stranka pozvati birace na bojkot, sto je verovatno prvi slucaj u savremenoj istoriji da stranka iz vladajuce koalicije bojkotuje izbore. Jos cudnije je sto to cini stranka koja je imala predsednickog kandidata, doktorku Nadu Kostic, koja je odustala od izborne trke pre njenog pocetka. Saradnici Kostunice veruju da Baticev potez, kao i u slucaju akcije za samostalnu Srbiju, odrazava ono sto bi premijer zeleo, ali se ne usuduje da javno kaze zbog negativnih reakcija medunarodne zajednice. Izborni stab Miroljuba Labusa, takode, nije odusevljen doprinosom svojih prijatelja iz vlade, a novinarima od poverenja salju se lamenti nad tihim bojkotom koji sprovode aktivisti DS po provinciji. Tesko je, medutim, zamisliti da bi neki drugi kandidat Dindicevog bloka na ponovljenim izborima mogao da zabelezi bolji rezultat od Labusa, jer je on zaista bio najbolji kandidat za ostatak DOS-a. Ali nije za ostatak Srbije. BATIC BACEVIC Deset na jednog Labus je napravio veliki uspeh jer je u ovoj kampanji deset kandidata vodilo borbu protiv njega. Tako je glasio jedan od najpopularnijih lajtmotiva u postizbornim obracanjima lidera reformskih snaga, na koje su predstavnici DSS-a odgovarali da je i protiv Kostunice u proteklih godinu i po dana kampanju vodilo 17 lidera DOS-a i mediji pod njihovom kontrolom. Istrazivanje Stratedzik marketinga, medutim, ukazuje da je na televizijama objavljen 271 prilog sa negativnom konotacijom o Kostunici, 46 negativnih priloga o Labusu i 25 o Seselju. Prema istom izvoru, o Kostunici je bio 41 pozitivan prilog, dok su TV-stanice emitovale 42 pozitivna priloga o Labusu. Ako bi vazila konstatacija da su se na Labusa namerila desetorica, onda bi verovatno rezultati istrazivanja bili dramaticno drugaciji. Zanimljivo je da je general Pavkovic imao vise priloga (292), od kandidata SPS-a Bate Zivojinovica (261), SPO-a Vuka Draskovica (227) i SSJ-a Borislava Pelevica (225). General je, inace, poslednjeg dana kampanje pozvao birace da ne glasaju za kandidate "koji bacaju klipove u tockove reformi". Labus, dakle, nije bio jedini reformista. Neobavestena komisija Predstavnici OEBS-a dali su prelaznu ocenu predsednickim izborima, ali su upozorili da postoji niz manjkavosti u izbornom zakonodavstvu koje je brizljivo sacuvano iz Milosevicevog perioda. Kao jednu do najspornijih odredbi navode obavezu da na drugi krug izbora izade 50 odsto biraca, "koja moze da dovede do niza ponovljenih izbora koji nece dati rezultate", kao i nejasnoce u vezi sa birackim spiskovima. Socijaldemokratska partija je vec najavila da ce predloziti hitnu promenu izbornog zakona u slucaju neuspeha predsednickih izbora, ali ozbiljniji pravnici upozoravaju da se to ne moze uciniti dok se ne zavrsi izborni proces, odnosno ne izabere predsednik. Strane novinare je prilicno zbunila izvesna lezernost najviseg zvanicnog izbornog tela, koje im je pruzalo znatno manje informacija o izborima od taksista, kelnera ili recepcionara. I dok su predstavnici Centra za slobodne izbore i demokratiju (CESID) vec saopstavali precizne podatke o izlaznosti, Republicka izborna komisija (RIK) saopstila je u nedelju uvece da je na izbore izaslo "izmedu 50 i 60 odsto". Desetak sati nakon sto je Miroljub Labus najavio da ce pokusati da nadoknadi prednost Kostunice iz prvog kruga, a analiticari pred sobom imali konacne nezvanicne rezultate, RIK je saopstio da Labus vodi ispred Kostunice! Do rezultata koje su CESID i izborni stabovi imali u nedelju u ponoc, RIK je uspeo da dode u utorak po podne. ********** http://www.nin.co.yu/cgi-bin/printpage?filename=/2002-10/03/25276.html POLITIKA: Za sta smo se borili Istorijat DOS-a je prica kako je doslo do toga da se pripadnici dve slicne opcije tako brutalno okrenu jedni protiv drugih Mozda bi Zdravko Milivojevic iz Pozarevca i dalje svoju decu ostavio Vojislavu Kostunici na cuvanje, kako je to rekao reporteru NIN-a u predvecerje izbora 2000. godine, objasnjavajuci zasto ce da glasa za potonjeg predsednika SRJ. Ali, zaista interesantno bi bilo saznati da li se vozac iz Loznice pomirio sa svojim bratom sa kojim se, kako rece, posvadao jer je taj za Kostunicu rekao "da nije neka cvecka". APSTINENTI: Biraci su, govore o tome analiticari ali i neki politicari, kaznili (prvobitni) DOS odzivom na biralista koji je slab s obzirom na to da ukazuje kako je tesko da ce u drugom krugu biti dostignut trazeni natpolovicni izlazak biraca. Ta kazna je posredna, a na neki nacin posredna je i ona koja je zadesila Vojislava Kostunicu kojem je, bez obzira na vodstvo u prvom krugu, republicki premijer i arhiprotivnik Zoran Dindic dijagnostifikovao neuspeh jer je Kostunica za dve godine izgubio preko polovine biraca. Dindic je, inace, visoku izbornu apstinenciju objasnio negativnom kampanjom koju su vodili neki politicari, ne misleci, ocito, pri tome ni na sebe ni na Miroljuba Labusa. Mozda je to bio trenutak da pojasni svoju basnu od proslog cetvrtka, ispricanu na Labusovom mitingu, i kaze da kada je govorio o trutu, nije mislio na Vojislava Kostunicu. Da ne govorimo da je bilo i manje ezopovskih zaoka na racun aktuelnog saveznog predsednika. TRAJANJE: Premijer, inace, nosi na sebi prokletstvo cetrdeset i pet poslanika DSS-a kojima je Skupstina oduzela mandate. Tesko da je, u ocima biraca, taj dogadaj povecao rejting koalicije za brze promene, koju premijer predvodi. Sve se to ne bi dogodilo da se Zoran Cindic drzao onoga sto je rekao krajem 2000. godine - da DOS treba da postoji najkasnije do sredine iduce godine. A da se sa nedugim zivotom ove koalicije racunalo, svedoci izjava Gorana Vesica, funkcionera DS, iz istog vremena, da "DOS nema mandat da vlada, ima mandat da uvede promene i posle tih promena moraju da se raspisu prvi pravi slobodni izbori na kojima ce ucestvovati same stranke". RELIKTI SLOBIZMA: Razilazenja izmedu stranke Vojislava Kostunice i vecine u DOS-u, ako ne i celog DOS-a, postalo je vidljivo vrlo brzo nakon petog oktobra. Vec petog novembra, naime, stampa je prenela saopstenje iz "kabineta" (kasnije ce postati slavan kao mozda nijedan kabinet u srpskoj istoriji): "Brzopleto skidanje ljudi sa celnih pozicija u policiji i vojsci nesumnjivo je protivno drzavnim interesima, jer neminovno vodi do destabilizacije drzave i institucija..." Smisao ovih reci bio je da se iza njih zaklone pre svih Nebojsa Pavkovic i Radomir Markovic, kao dva prezitka Milosevicevog sistema cije "glave" je trazio veliki deo nove demokratske javnosti. Mozda je fama, a mozda i nije, da je Radomir Markovic upravo u tom periodu uklonio tragove svoje krivice i uopste mnogih krivica pocinjenih u vreme Slobodana Milosevica, pa kada danas opozicionari iz DSS-a optuzuju srpske vlasti da nisu nista ucinile za rasvetljavanje zlocina iz tog vremena, ovi im mogu tutnuti pod nos ovo predsednikovo saopstenje. Jos gora stvar se, znamo, desila sa Nebojsom Pavkovicem. Ispostavilo se da je, osim "stabilnosti institucija", Kostunica imao i druge razloge da zadrzi Pavkovica, on zna koje, kao sto svakako zna koje je razloge imao onog junskog dana kada je, bas tada i bas tako, odlucio da Pavkovica smeni. DIPLOMATIJA: Ipak, svakako ne najvaznije ali hronoloski prvo odustajanje od proklamovanih petooktobarskih parola izveo je Milan St. Protic. Ovaj politicar, kao reklamirani Beogradanin, posle svega nekoliko meseci na celu glavnog grada, video je da to nije za njega i otisao da bude ambasador u Vasingtonu, gde, znamo, takode nije bio dugog veka posto je smenjen odlukom saveznog predsednika, kojem to nije oprostio i o kojem ce, u narednih godinu i po, govoriti sve najgore. Svakako se osecao grdno izneverenim, jer, govorio je, "moj pristanak da ucestvujem u izborima za grad ima svoj motiv samo u tome sto ja zelim da pomognem da pobedi nas predsednicki kandidat Vojislav Kostunica". Danas testamentarno (u smislu neizvrsenog testamenta) zvuce njegove tadasnje reci: "Posto nas vezuju ogromni ciljevi i obaveze koje mi pred gradanima preuzimamo, onda ce DOS opstati, ne verujem da ce se dogoditi da neko iz njega izide." USTAV: Da bi se osecao neostvareno kao politicar ako izneveri ogromne ciljeve, a to je pre svega novi ustav Srbije, izjavljivao je i Zoran Dindic. Uprkos optuzbama i sumnjicenjima, odnos prema zajednici sa Crnom Gorom je verovatno jedina stvar u kojoj je citav DOS, sa DSS-om, uspeo da zadrzi koliko-toliko koordinisan odnos, i tome imamo da zahvalimo sto jos postoje sanse da ustavna povelja bude usvojena i ta stvar dovrsena. HAG: Ako se preskoce mrstenja oko (neocekivanog) insistiranja DSS-a da republicki ministar za zdravstvo bude Obren Joksimovic, prvo veliko razilazenje dogodilo se prilikom hapsenja a narocito prilikom izrucenja Slobodana Milosevica u Hag. DOS i srpska vlada su to obavili pozivajuci se na pragmaticne razloge i bez dalje diskusije, dok je Vojislav Kostunica - iako se prethodno u okviru DOS-a saglasio - pozivao na formalne nedostatke tog postupka, u cemu je podrzan i u Saveznoj skupstini. Tako je citav teret saradnje sa Haskim sudom pao na Dindica, neocekivano. Prilikom inauguracije vlade, januara 2001. godine, Zoran Dindic je, odgovarajuci na pitanje o saradnji sa Haskim sudom, odgovorio da republicka vlada za to "na srecu, nije nadlezna". Dindic i njegovi nisu vise davali ocene o valjanosti Haskog suda, iako su o tome imali misljenje: Zoran Zivkovic, tada vec savezni ministar unutrasnjih poslova, izrekao je da taj sud "nije samo pravna institucija, cak nije ni pretezno pravna institucija". TELEVIZIJE: Jedan od kurioziteta, koji se svakako nije mogao pretpostaviti sestog oktobra, jeste to da ce TV Pink forsirati sukob sa TV B92. Pink svakako ima pravo na svoje novo politicko utociste u okrilju DS, pa i na to da se u tom utocistu oseca sigurno, ali ako je do obracuna sa B92, onda tu neki drugi svakako da imaju veliki prioritet u odnosu na televiziju Zeljka Mitrovica. AFERE: Ono po cemu ce period vlasti DOS-a ostati upamcen, jesu afere. Prva od njih bila je afera u vezi s ubistvom Momira Gavrilovica, kada je je kabinet predsednika Vojislava Kostunice jednim dnevnim novinama doturio informaciju da je dan uoci smrti boravio u kabinetu predsednika i dostavio podatke o korupciji unutar Dindiceve vlade i njene veze sa organizovanim kriminalom. Posto je ovakav poredak stvari implicirao da je mozda i sama vlada imala interesa da ukloni Gavrilovica, reagovala je energicno i ispostavilo se da, osim okolnosti da je Gavrilovic uistinu posetio Kostunicin kabinet (Kostunica je bio na putu), sve drugo je rekla-kazala. Bila je to prava bumerang-afera koja je nastetila svima. Sledeci slucaj zbio se prilikom pobune "crvenih beretki", koje su odbile da budu koriscene u hapsenjima onih koje trazi Haski tribunal. DSS je podrzao "crvene beretke", a republicka vlada, koja se osetila i fizicki ugrozena, ne mogavsi da se osloni na "Kostunicinu" vojsku, bila je primorana da mobilise SAJ da obezbeduje premijera i ministre. Tih dana jedne nedeljne novine ce objaviti toboznji spisak srpskih policajaca koje trazi Haski sud, a republicka vlada ce optuziti DSS za politicku sabotazu, sa ciljem da republicku policiju odvrati od lojalnosti vladi. Gotovo da je u zaborav pao slucaj seksi-afere funkcionera DSS-a i tada aktuelnog predsednika Skupstine Dragana Marsicanina. Po prirodi stvari, i samom Marsicaninu je odgovaralo da se ta prasina sto pre slegne. Medutim, ovaj slucaj je obelodanio da je neko, ko ocito nije novinar, uhodio predsednika srpske skupstine, o tome sacinio beleske i nekoliko meseci docnije, kada je procenio da je podesno, te beleske dostavio novinama. Funkcioneri DOS-a, koji ponekad imaju tu manu ili vrlinu da se neformalno pohvale svojim uspelim nevaljalstvima, ispricali su i da je doticna zenska osoba iz afere sa Marsicaninom na isti nacin koriscena i u vreme prethodne vlasti, kako bi se ucvrstila lojalnost jednog funkcionera koji je vec tada bio sklon raznim samoinicijativama. Usledice "afera Delimustafic", nejasna i bez veceg odjeka u javnosti, a zatim spijunska "afera Perisic" koja je, osima saznanja o sumnjivim kontaktima penzionisanog generala, ukazala na vrlo jasnu politicko-obavestajnu spregu izmedu Kostunicinog kabineta i dela vojne obavestajne sluzbe. Slucaj generala Pavkovica zapravo je samo nastavak te price. OPCIJE: I tako je zla krv izmedu DSS-a i DS dobila takve razmere da se moglo racunati i sa ukljucivanjem policije i vojske u njihov spor. Danas, pak, posle izbora, umerene analize se bave pitanjem kako je doslo do toga da se pripadnici dve u osnovi bliske opcije tako brutalno okrenu jedni protiv drugih, u cemu ih, na srecu, biraci nisu sledili. Opcije su bliske ali se ljudi ne trpe. Kako je to rekao Zoran Dindic, ko misli da je prijateljski razvod moguc, taj ne razume filozofiju braka. Mozda ce se vremenom pokazati kako, zbog "bracne filozofije", te opcije i nisu toliko bliske koliko dobronamerni danas zele da vide. SRBOLJUB BOGDANOVIC Mitovi su robija Kada se bilo koje drustvo oslobada dugogodisnjeg autoritarnog rezima, to psiholoski podseca na izlazak osudenika iz zatvora. Prvih dana euforija i osecanje nerealnosti onoga sto se desava, a posle toga - beskrajne teskoce da bi se normalni zivot opet uspostavio. Mnogo vremena je izgubljeno, sve moguce poslovne i licne veze pokidane, teskoce na svakom koraku. Ponekad se cak ucini da je teze biti na slobodi nego u zatvoru, gde uprkos robijanju, egzistencijalnoj mizeriji i tako dalje, postoji bar izvesna sigurnost: da covek bar nece umreti od gladi. I sto je najvaznije - nema potrebe svakog trenutka da resava slobodnom voljom bezbroj problema od kojih zivot zavisi. Sloboda ni u kom slucaju nije laka. Odgovornost svakoga u slobodnim uslovima je cesto preteska za mnoge slabe ljude, i neretko se paradoksalno desava da bivsi osudenici pocinju da zale za "sigurnoscu" koju su imali u zatvoru. Nekako tako se desava sa celim drustvom. Zato se i smatra da su najvaznije prve velike promene, prvi izbori posle pada nedemokratskog rezima, a taj pad se cesto desava na onaj nacin kako se to desilo u Srbiji u oktobru 2000. godine: koalicija svih mogucih opozicionih snaga, masovni pokret, kompromisi sa nekim vaznim delovima prethodnog rezima. To je tek prvi, mada odlucni korak. Tek posle toga, prilikom raspada pobednicke koalicije, na prvim odlucujucim izborima resava se u kojem pravcu ce krenuti drustvo: ka daljim teskocama i iskusenjima slobodnog zivota, ili ka "sigurnosti" i dusevnom "miru" robije. Ono sto je u zivotu pojedinca fizicka nesloboda, to jest zatvorske zidine, u zivotu drustva je robovanje mitovima, bez kojih ne moze opstati nijedan nedemokratski rezim. Reforme u najsirem smislu ruse zatvorske zidove i vode daljem oslobadanju drustva, te ranije ili kasnije smislenom, bogatom i punom zivotu. Ali povratak u neslobodu je laksi. Povratak mitovima na koje smo godinama navikavali sablaznjivo privlaci u poredenju sa iskusenjima slobode i neophodnosti promene ne samo svakodnevnog zivota, vec i prihvatanju novih istina i otkrivanju, kako se to iznenada shvata, nepoznate proslosti. To je ta vecna dilema postautoritarnih drustava. Eto, to je, cini mi se, danasnji trenutak postdosovske Srbije. MIHAJLO MIHAJLOV Raspad monopola - Karl Poper kaze da nam nisu toliko potrebni dobri ljudi, koliko su nam potrebne dobre institucije. Dobre, sto znaci demokratske. Tamo gde takvih institucija nema, brzo se uspostavlja politicki monopol grupe stranaka, jedne stranke, ili - najcesci slucaj - jednog coveka. Istorija DOS-a to samo potvrduje. Na izborima pre dve godine, a potom i na ulici, pao je Slobodan Milosevic, ali nije pao rezim politickog monopola. Nisu gradani Srbije dali svoj glas za onakvu raspodelu politicke moci kakva je potom usledila. Za to da neke stranke koje same ne bi presle ni izborni cenzus dobijaju tolike uticajne polozaje, a ni za to da se iz Skupstine izbacuju poslanici one stranke sa imenom cijeg predsednika se na vec pomenute izbore izlazilo. Raspad DOS-a moze stoga imati povoljne posledice po politicki zivot zemlje. Time se narusava ponovo uspostavljeni rezim politickog monopola i priprema psiholosko tle za neke druge izbore posle kojih ce se raspodela moci obaviti u saglasnosti sa istinskom izbornom voljom gradana. A to ce sa svoje strane pomoci da najzad dobijemo demokratske institucije koje ovde ne postoje vec vise od pet decenija. NIKOLA MILOSEVIC Promasena precica Uspesni pojedinacni potezi na ekonomskom i socijalnom planu u proteklom dvogodisnjem periodu nisu dovoljni za ukupnu pozitivnu ocenu o ostvarenim rezultatima i privredivanju, standardu zivota i napretku reformi. Istorijska je odgovornost DOS-a sto nismo iskoristili realnu sansu da se u kratkom roku, precicom, nademo na visem mestu medu zemljama u tranziciji, a ne da smo jos na zacelju. Pre svega, reforme nisu kompetentno i na celovit nacin osmisljene. Ekonomski program DOS-a ostao je u mnogim delovima na nivou predizbornih politickih proklamacija umesto da se pretoci u celovit i detaljan plan reformi i tranzicije. Ocigledno da savetnicima, kao sto je G 17 Institut, nedostaje neophodno profesionalno iskustvo i poznavanje pravog stanja u privredi. Izostalo je konzistentno sprovodenje zamisljenih reformi zbog nepostojanja neophodne koordinacije izmedu republicke i savezne vlade i NBJ, kao i njihovih razlicitih inostranih savetnika. Na taj nacin su pojedini, nesporno dobri rezultati - makroekonomska stabilnost, posebno na podrucju cena, privatizacija, poboljsanja u poreskom sistemu i u oblasti socijalne sigurnosti - ostali ogoljeni i nedoreceni. Najzad, efikasna implementacija proklamovane ekonomske i reformske politike izostala je i zbog nepotrebne eliminacije velikog broja strucnih ljudi iz privrede i drzavnog aparata. To su glavni razlozi zasto je realni napredak od 5. oktobra 2000. godine placen nepotrebno visokom cenom u vidu stagnacije proizvodnje i porasta nezaposlenosti, sporog dolaska inostranog kapitala i zastoja u regulisanju nasih dugova kao sto je to slucaj sa Londonskim klubom, sto nasoj zemlji, uzgred budi receno, nanosi direktnu stetu od oko milijardu dolara. DANKO DUNIC Evropski ili atlantski put Posto sam u Francuskoj specijalizovala antropolosku psihijatriju, stvarnost posmatram kroz taj dvogled i u tom smislu i govorim o fenomenu nacionalnog. Ne verujem u potpuno laicka drustva, smatram da su u svako "laicko" drustvo uzidani dublji konfesionalni sadrzaji,koji deluju nesvesno i uzrocno. Tamo gde su dominantne kalvinisticko-judaisticke vrednosti, oblik kapitalisticke kompetitivnosti je najizrazeniji. Za razliku od toga, katolicka Francuska je izuzetno "socijalna" zemlja. Srbija u periodu tranzicije treba da sacuva najbolje iz svoje pravoslavne tradicije, u kojoj su pomoc i deoba (pored takmicenja) veoma vazni. Verujem u UNIVERZALNO koje postoji u razlicitostima, ali ne u REDUKCIONISTICKO koje sve svodi na jedan oblik zivota. Ovo govorim, jer je to STAV EVROPE, ali sa moralnim pravom nekoga ko je ziveo i u Evropi i u Americi. Srbija posle DOS-a ima dva puta: meksi evropski ili tvrdi atlantski. Ako pode prvim putem, bice politicki kriticnija, relativno obrazovana i imace kapitalizam i socijalizam istovremeno, uz eventualnu, mogucu politicku neutralnost jednoga dana. Sizofrena crta koja je u nasem sklopu veoma snazna, stisace se, jer Evropa u celini ne insistira na duhovnom poravnavanju. Takode, proces mediokretizacije stanovnistva koji je redovna pojava povisenja finansijskog standarda, bice blazi. Ako krene atlantskim putem, favorizovace bankarsku i finansijsku elitu, dok ce prosek KVALITETA zivota bez obzira na finansijski standard, za vecinu ostati veoma nizak. I naravno, stalno ce ratovati na tudim teritorijama. Ozbiljnu politicku scenu ce posle DOS-a, kao i u Evropi, voditi dve ili tri velike stranke, s realnom birackom snagom. Tri stranke ce se legitimno boriti na politickoj sceni, umesto da se dvadesetak stranaka licemerno "slazu", jer ih ujedinjuje jedino giljotina proslosti. Za nas "Srbe rasejanja", Srbija posle DOS-a jeste Srbija s boljom spoljnom politikom i diplomatijom, jer ce tada, kao i u Evropi, zemlju predstavljati ljudi iz stranaka koje su u narodu najrealnije zastupljene. Srbija posle DOS-a je za nas, dijasporu, Srbija koja ce se lakse dogovoriti o nasem pravu glasa, a nece kao sada, milionima ljudi u svetu koji imaju vazece pasose, dati odgovor da medu dvadeset stranaka "nema konsenzusa". Srbija posle DOS-a je kraj mitomanije i revolucionarnih zasluga, a moguci pocetak prave i postene politicke vrteske. MILA ALECKOVIC-NIKOLIC Gubitak identiteta - Promene koje je DOS nameravao da ostvari u Srbiji nisu bile inovativnog vec restaurativnog tipa. To nije bio projekat stvaranja relativno novog modernog drustva, na primer, prelaza ka socijaldemokratskoj civilizaciji severnoevropskog tipa sa modernom proizvodnjom, svojinski mesovitom privredom, demokratskim institucijama i visokim nivoom socijalne zastite. To je bio projekat prinudnog vracanja drustvu kakvo je na ovim prostorima postojalo pre vise od jednog veka. Posle dve godine proizvodnja je u beznadeznoj stagnaciji, ali se vlada tako ponasa kao da to uopste nije njena briga (upravo kao u 19. veku). Umesto da sacuva velike sisteme i da podstice razlicite svojinske odnose u zavisnosti od karaktera privredne delatnosti, DOS je, suprotno ekonomskoj politici razvijenih zapadnih zemalja, ideoloski ostrasceno sprovodio prinudnu privatizaciju, prodavao strancima nasa najbolja preduzeca ispod njihove vrednosti i brzo povecavao mase nezaposlenih i ozlojadenih gradana. Umesto demokratizacije doziveli smo vrlo autoritarno ponasanje vlade koja se postavila nad Narodnom skupstinom i koja cesto vlada na osnovu uredaba, jer su zakoni, navodno "losi". Iz Narodne skupstine se izbacuju citave stranke i preuzimaju njihovi mandati. Takva "demokratija" je u Evropi nepoznata. Tom jednoumlju odgovara kontrola nad medijima kakva nije dozivljena ni za vreme prethodnog rezima. Korupcija je porasla, nivo socijalne zastite drasticno opao. U kulturi ocigledan je proces denacionalizacije i pokusaj da se promeni identitet srpskog naroda, pre svega, da se duh slobode i nezavisnosti zameni duhom poslusnosti i podanistva. DOS smatra da je bar na medunarodnom planu postigao znatne uspehe. Nasa drzava je zaista poboljsala svoj status u medunarodnoj zajednici. Ali cena koja je za to placena je previsoka. Gubeci identitet, Srbija je u opasnosti da izgubi svoju buducnost. MIHAILO MARKOVIC Niska cena zaokreta Secam se vremena kad su nasi ekonomisti sa svojim jugoslovenskim kolegama pokusavali da kreiraju program ekonomskog oporavka. Situacija se cinila beznadeznom. Inostrani dug je bio veci od bruto drustvenog proizvoda (GDP) zemlje (krajem 2001. bio je oko 140 odsto GDP); banke su bile u ocajnom stanju; industrija i preduzeca totalno ruinirana; nezaposlenost visoka... Kad danas pogledate privredu ove zemlje, morate priznati da je doslo do izuzetnog preokreta. Zemlja je dobila svoje mesto u kancelarijama evropskih privrednika i oni su primetili kakav je ekonomski napredak ucinjen. To je jedan od uspeha: povratak u medunarodne poslovne krugove. Drugi uspeh je obimna reforma trgovinskog rezima, koji je liberalizovan. Uz siroku liberalizaciju cena, to je suocilo ovdasnje poslovne ljude sa realnim svetom. Od toga se nije moglo pobeci. Na duzi rok je to usluga, jer se sada zna gde valja ulagati i ne mora se racunati na posebne privilegije i posebne usluge. Tu je i reforma republickog budzeta, procesa njegovog donosenja, utvrdivanja visine poreza, njihovog sakupljanja, nacina trosenja i kontrolisanja. Tehnicki je to prilicno komplikovana prica, ali je dovoljno reci da se prvi put posle niza godina budzet finansira iz neinflatornih izvora (ako teramo mak na konac, on i dalje nije izbalansiran) a njegovo izvrsenje se ispravno prati. No, mi jos ne znamo koliko je taj budzet odrziv. Uspeh, naime, ne mora biti trajan, jer politicari olake ruke opet mogu da dovedu do budzetske potrosnje mimo ekonomskih rezona! Jedno od kljucnih dostignuca, koje je moguce odrzati, odnosi se na finansijski sektor. Zatvaranje cetiri banke u Srbiji i otvaranje vrata za ulazak stranih banaka dovelo je do neverovatnog zaokreta u bankarstvu uz rekordno nisku cenu koju je zemlja pri tome platila. Puno napora i rada je ulozeno u privatizaciju, ali ce se, na naki nacin, o tome tek donositi sudovi jer vecina tih poslova jos nije dovedena do kraja. No, dodajte tome pristojan napredak u reformi socijalnog sektora (recimo, penzionog sistema, sistema socijalne zastite i obrazovanja) i zacetak modernizacije zdravstvenog sistema i ja, onda, mislim da je to naslede za buducnost koje ima smisla i istinsko je. Uzgred, moram reci da sadasnja vlada nikada nije prihvatila predloge Svetske banke, a uveren sam ni Evropske banke i drugih, bez cvrstog uverenja da je predlozena politika u interesu Srbije i njenih gradana. RORI O'SALIVEN Serbian News Network - SNN [EMAIL PROTECTED] http://www.antic.org/
