http://www.patriotmagazin.com/media/001.htm PATRIOT (Republika Srpska), broj 45, 16.decembar, 2002. Bogdan Tirnanic, clan biblioteke, u seriji tekstova za Patriot: Spoljni poslovi: Milosevicev spisak, ponovo Secas li se Prevlake, Doli Bel?! Na osnovu nasledenih birackih spiskova od bivseg rezima u Srbiji je ponovo izvrsena besramna izborna krada na osnovu falsifikovanja neposredno izrazene volje gradana. Po cemu se onda ova vlast razlikuje od Miloseviceve? Secate li se filma Rasomon? U tom starom japanskom remek-delu, snimljenom jos davne 1950. godine, nekoliko osoba iznosi potpuno razlicite verzije jednog te istog dogadaja. Reditelj filma Akira Kurosova, veliki majstor, preselio se u vecna lovista, ali je njegova vizija usla u jezik kao opsti pojam. Kada neko izgovori rasomonijada, vi odmah znate sta taj hoce da kaze. I gde cilja. Upravo se takav - rasomonski - sticajem okolnosti dogodio ovog decembra u Srbiji. On se, naravno, odnosi na minule predsednicke izbore ili, preciznije, na proslonedeljni popravni ispit u vezi s doticnom materijom. Po misljenju Republicke izborne komisije, nekih ministara i vlade u celini, ti su izbori okoncani neuspehom - predsednik ni ovog puta nije izabran - jer nije ispunjen zakonski cenzus od 50 odsto (plus jedan) izaslih na biralista. Prosto. Demokratska stranka Srbije - ciji je kandidat bio Vojislav Kostunica - tvrdi, medutim, suprotno. Cenzus je ispunjen, izbori su uspeli, te, prema tome, imamo posla sa nevidenom kradom na osnovu ocitog falsifikovanja glasacke volje gradana. Pera sa maticnim brojem 007 Ova je krada pak bila neminovna. Ona je zasnovana na stanju birackih spiskova. Ti su spiskovi nasledeni od prethodnog lopovskog rezima, te ne treba trositi reci na opisivanje njihovog zalosnog stanja. Nova (tzv. reformska) vlast za dve godine svog postojanja nije ucinila apsolutno nista na njihovom azuriranju. Po cemu se onda ona razlikuje od Milosevicevog desetogodisnjeg samodrzavlja? Resorni ministar lokalne samouprave, izvesni advokat Sabic - razume se, clan Gradanskog saveza (sest clanova, sedam drzavnih funkcija) - tvrdi da je to komplikovan posao, koji, brat-bratu, zahteva bar pet godina napornog rada. Jos bi neko, uzgred, mogao da oslepi. Sve ce, dakle, do daljeg ostati po starom, te su, bez obzira na stanje spiskova, izbori odrzani regularno jer je ispostovana vazeca zakonska regulativa. Ta tvrdnja, koja potice iz Demokratske stranke premijera Dindica, isto je kao kada bi u nekoj americkoj saveznoj drzavi gde jos postoji smrtna kazna (ili je ponovo uvedena) izvesni osumnjiceni masovni ubica zena i dece osuden na stolicu ili injekciju, bio zatim pogubljen, tacka. Onda se ispostavi da je covek nevin, ali vlast odbija da prizna gresku, jer - ispostovana je procedura, tip je pogubljen po pravilu i propisu, onako kako to zakon nalaze. Zoran Sami iz DSS-a, inace profesor matematike, kaze da je ovakva vadevina besmislena, van svake pameti. Ako je policiji potrebno manje od pola sata da proveri validnost svih 10.000 potpisa ispod necije kandidature za predsednika, onda je dve godine tranzicije vise nego dovoljno da se sporni spiskovi prociste onako kako je to, pre nekoliko godina, ucinjeno u Crnoj Gori. DSS je to i dokazao svojom pretragom elektonskog diska sa toboznjim centralnim birackim spiskom. Oko toga se takode isplela citava afera. RIK je prvo odbila da privremeno otudi disk, onda ga je ipak ustupila DSS-u, pa ga oduzela, da bi, tek na inicijativu evropskih cinovnika, dopustila konacnu proveru. Sve je to trajalo manje od nedelju dana. Ili je trajalo duze? RIK pokusava da ospori iznete dokaze tvrdnjom da je clan DSS-a Nebojsa Bakavac, jedan bezobrazan mladic, jos pre mnogo dana otisao sa diskom u toalet, gde se zadrzao duze vreme u cilju njegovog prepisivanja. Kako ga je prepisao? Je l' na toalet papiru? Bilo kako bilo, taj Bakavac je u ime svoje stranke dosao do zakljucka da se medu licima koja imaju pravo glasa nalazi preko 830.000 onih koji to pravo ne zasluzuju, dakle - fantoma. Mrtvi ovog puta nisu uzimani u obzir. Ali, ima onih koji su, na osnovu falsifikovanih licnih karata, upisani i svih 11 puta. Nije beznacajna ni kolicina osoba sa neispravnim maticnim brojem, koji, od prilike do prilike, ima vise ili manje propisanih trinaest cifara. Otkriven je jedan ciji je broj 007. Samo sto se ne zove Dzejms Bond. Ili - ima i takvih slucajeva - taj broj sadrzi trinaest nula. U jednom malom gradu vecina stanovnika je rodena 1. januara. Nekima nedostaje oznaka pola. Nepostojecih adresa je bezbroj. Cak ni Srpska pravoslavna crkva nije bila postedena glupavih poziva. Kao sto nije izuzetak da se neko na spisku vodi kao Pera. Sve to treba izbaciti, pa, ako se dogodi neka greska, tu je policija, sudije su i ovako besposlene. Ministar Sabic u razgovoru sa Samijem na TV Politika tvrdi da je to bilo nehumano. Jer se, bez obzira na neke administrativne greske i propuste - o neispravnim pisacim masinama da i ne govorimo - radi o zivim, postojecim ljudima cija prava ne smeju biti dovedena u pitanje. Ako je za Sabica postojeca osoba Pera roden 57. dana 36. meseca 743. godine, onda je taj ministar za bolnicu. Cak i u slucaju da je rec o fatalnom propustu nekog provincijskog cate. Zasto ga nije smenio? Ili predlozio da se taj smesti u azil? Tehnika samozvanog vladanja Sve u svemu, trenutno stanje u vezi s minulim predsednickim izborima jeste najpre dokaz manihejizma postojece (demokratske) vlasti. Ona otvoreno ispoljava ambiciju da bude jedini gospodar zivota i smrti u Srbiji. Ispada da je vecina ministara, ukljucujuci tu i one rodene u Francuskoj, nekada bila clan ideoloskih komisija pocivseg SK. Njihov lider - premijer Zoran Dindic - nije mnogo uzbuden; naprotiv - hladan je k'o spricer. On pristaje da se pitanje poverenja njegovoj vladi postavi bilo kog trenutka. Jer, kaze poslovicni Kiza, svako ko je u januaru 2001. godine glasao za postojecu vladu, ima pravo da sada zatrazi njen opoziv. Ocito je da on cilja na DSS. No, on takode zna da bi inicijativa te stranke mogla da prode u Parlamentu samo uz podrsku radikala i socijalista. DSS tako daleko ipak nece ici. Ali Dindic hoce. On, naime, tvrdi da je Vlada obezbedila skupstinsku vecinu za komotno usvajanje zakona o zavrsnom racunu i budzetu. Kako? Tako sto je utanacila da otcepljeni socijalisti Baneta Ivkovica tog dana ne dodu na zasedanje, morali nesto kod lekara, a da poslanici Nove Srbije, koja se pocetkom meseca otvoreno svrstala na Kostunicinu stranu, glasaju za pomenute zakone. Dok ovo pisem (petak, rano jutro), glasanje jos nije obavljeno, ali kada Patriot dospe u ruke citalaca, sve ce biti jasno. U tom slucaju - pod uslovom da je Dindic u pravu - politicka karijera Velje Ilica je nadalje pod velikim znakom pitanja, jer je, pre samo nekoliko dana, u jednoj televizijskoj debati sa dvojicom sumnjivih muskaraca, gradonacelnik Cacka taj budzet oznacio kao cisto dubre. No, ostavimo se te price. Pitanje je: zasto Srbija (jos) nema novog predsednika? Oni koji su zagovarali bojkot, sada tvrde da je to zato sto su predizborne kampanje trojice kandidata bile lose. A kampanja Dzordza Busa je bila odlicna? Ima on rodenog brata. U politici je marketing sumnjiva rabota. Narocito kada se radi o ljudima koji su na drustvenoj sceni vec duze od deset godina. Sta bi oni novo mogli da istaknu u reklami za samog sebe? Izgleda da je bas to presudilo: izbori su propali zato sto nije ponudena jasna gradanska opcija. To kaze buduca predsednica Srbije (po sluzbenoj duznosti) Natasa Micic - razume se, clanica Gradanskog saveza (sest clanova, sedam drzavnih funkcija) - koja je u Parlament usla na jedvite jade, kao 163. na listi DOS-a, onda glasala za samu sebe da bi se domogla mesta parlamentarnog spikera, i govori jezik za koji se tesko moze reci da je srpski. Gradanski sigurno nije. Elem, Kostunica, Seselj, Pelevic - sve je to jedan isti nacionalizam preko nisana kalasnjikova. Zdravoj pameti je tesko da poveruje kako covek koji se beskompromisno zalaze za pravnu drzavu i postovanje zakona - Vojislav Kostunica - moze biti zadrti nacionalista. Kostunica jeste Srbin, nema mu druge. Da li je to poseban greh? A Jozefu Kasi, koji mu taj greh spocitava, nista ne fali sto je Madar koji otvoreno trazi personalnu autonomiju za svoje sunarodnike i podrzava Paniceve nebuloze o Vojvodini kao sastavnom delu jedne strane drzave. Postoji jos nesto, nimalo beznacajno. Kostunica, koji je formalni predsednik formalne (nepostojece) drzave, nije ucestvovao u ratovima na teritorijama bivsih jugoslovenskih republika. Pelevic jeste. Nije poznato da li se tamo, u okolini Erduta, susreo sa Nenadom Cankom. Svejedno - videli smo sta je od toga ispalo. Ispala je korist po holandski turizam. Takode: jos od vremena kada je, pocetkom sedamdesetih godina proslog veka, izbacen sa Pravnog fakulteta jer se, sa nekolicinom drugih nastavnika, pobunio protiv donosenja tadasnjih ustavnih amandmana, istih onih koji su konacno doveli do raspada velike Jugoslavije, stanovnik beogradske ulice Gospodara Jevrema, ima neukaljani disidentski, odnosno opozicioni staz. Hocu da kazem - nikad nije participirao u vlasti. Seselj jeste. Rezultat njegove vladavine u dilu sa Milosevicem, Mirom Markovic, Marjanovicem, Milovanom Bojicem i Goranom Maticem zvao se 5. oktobar. To je bila jedna revolucija, poslednja u XX veku. Samo sto je to, u meduvremenu, propalo. Zna se i krivac, jedan bivsi nemacki student. Otuda Seselj zivi u iluziji da se njegovo vreme vratilo. Kako pise beogradsko Vreme, nakon radikalskog predizbornog mitinga u Beogradu, ulice u okolini Trga slobode orile su se od uglazbljenog novokomponovanog ispranog mozga: "Zapevajmo, braco, najgore je proslo, nasih pet minuta ponovo je doslo!" Malo morgen! Tako se kaze u Seveningenu. Onda su svi Srbi seli u autobuse, presli Savu i medusobno se gotovo do smrti izgazili na otvaranju ovdasnje filijale slovenackog Merkatora. I to je Srbija. Ali - ipak - cemu sve to. Zna Srbija. Znam i ja. Secas li se Prevlake, Doli Bel?! Serbian News Network - SNN [EMAIL PROTECTED] http://www.antic.org/
