|
|
| Gotovina igra na
američku kartu |
|
|
 General Ante
Gotovina najbolje zna zašto je uskrsnuo u javnosti i zašto je iznenada
ponudio da će se suočiti s predstavnicima Haškog suda ako ga iz optuženika
pretvore u osumnjičenika. To vjerojatno zna i njegova supruga Dunja
Zloić koja se smjestila u prvi red pred Papu na velikom skupu vjernika
u Zadru. Zašto se Gotovina pojavio, vjerojatno razumiju i ljudi na visokim dužnostima: glavna haška tužiteljica, hrvatski premijer Ivica Račan, a osobito predsjednik Stjepan Mesić koji je iznenada okrenuo ploču, pronašao u svom uredu dokumente koji idu u prilog generalu i odmah pisao Carli del Ponte da mu izmijeni optužnicu ili da mu je ukine. Nije slučajno da je Gotovina osvanuo u javnosti samo tri tjedna prije nego što Hrvatska mora odgovoriti SAD-u hoće li potpisati bilateralni sporazum o neizručivanju američkih vojnika novom Haškom sudu. To se može dovesti u vezu s američkim interesima. Amerikancima je stalo do toga da Hrvatska potpiše sporni sporazum. Naša država to zasad ne želi. Zamjenik ministra vanjskih poslova Ivan Šimonović jasno je dao do znanja kako Hrvatska u svemu tome nema stava »za ili protiv«, nego ima samo pregovaračke pozicije. Prevedeno na običniji jezik, Hrvatska je spremna i trgovati. Šimonović je prekjučer ponovio da Hrvatska neće potpisati sporazum u sadašnjem obliku, ali nije zatvorio mogućnost da se to jednom ipak dogodi. To se može dogoditi do kraja ove godine, ili do kraja 2004., kada stari Haški sud završava sve istrage. Jesu li Amerikanci ovih dana, izravno ili neizravno, ponudili Hrvatskoj da će svojim golemim utjecajem na Carlu del Ponte ishoditi skidanje optužbi s Gotovine? Ako je tako, hoće li Haški sud popustiti – s obzirom na to da dvije petine novca kojeg troši dolaze iz američkog proračuna? Bi li taj američki korak »dobre volje« u Haagu olakšao Hrvatskoj da potpiše sporazum – pogotovo ako EU do kraja lipnja pod američkim pritiskom dodatno olabavi protivljenje bilateralnim sporazumima sa SAD-om? Na ta pitanja odgovor će donijeti vrijeme. Međutim, neovisno o spornom sporazumu, Amerikanci imaju dodatnih razloga angažirati se u korist Gotovine. Suđenje tom generalu neće biti nezgodno samo za Hrvatsku, nego i za SAD. Stožer generala Gotovine tijekom operacije Oluje bio na izravnoj vezi i s vojnom bazom u Šepurinama kod Zadra. U toj bazi nalazilo se oko 40 američkih obavještajaca koji su bili na vezi s Pentagonom. Prema informacijama iz američkih medija, Washington je dao zeleno svjetlo za akciju Oluja ne samo radi oslobađanja hrvatskog teritorija, nego i Bihaćkog džepa, kojem je u ljeto 1995. prijetila sudbina Srebrenice. Kad je Miomir Žužul, izaslanik predsjednika Franje Tuđmana, u srpnju 1995. doputovao u Washington i suočio ga s idejom o pokretanju Oluje, taj hrvatski korak navodno su podržali državni podtajnik Peter Tarnoff, pomoćnik tajnika Richard Holbrooke i pregovarač za Balkan Robert Frasure. Amerikanci su sofisticiranom tehnikom i ljudima pomogli uspješnoj izvedbi Oluje, na čemu su im Hrvati trajno zahvalni. Jasno je, dakle, da cilj akcije Oluja nije bio »etničko čišćenje«, za što Haag optužuje Gotovinu, a indirektno njegove nalogodavce i hrvatsko državno vodstvo. Sam čelnik bivše Krajine Milan Babić potvrdio je nedavno na Haškom sudu da je »evakuacija« Srba isplanirana u Beogradu i Krajini. I haška optužba da je Gotovina odgovoran za »prekomjerno granatiranje Knina« stoji na klimavim temeljima. U tom pogledu, zanimljivo je mišljenje američke profesorice međunarodnog prava Ruth Wedgewood. Nedavno je Glasu Amerike neizravno dala do znanja da se SAD, kada traži izuzeće svojih vojnika, ne protivi kažnjavanju ratnih zločina, nego se boji mogućih političkih suđenja na novom Haškom sudu. »Kada je u pitanju međunarodno ratno pravo, svi se slažu da se, recimo, ne smije silovati, mučiti ratne zarobljenike, ili ih tjerati da čiste minska polja. Međutim, kada se pokrenu pitanja vezana uz samo vođenje ratnih operacija, tu često postoje znatne razlike. To smo vidjeli na Kosovu. Recimo, što znači termin ‘proporcionalna uporaba vojne sile’? Što ako recimo neki budući Saddam Hussein odluči koristiti civile kao živi štit? Ili ako sakrije topove u dvorištu vrtića? Kako protivnik treba u tom slučaju postupiti«, pitala je Wedgewood. Rekla je kako je upozorila Haški sud za bivšu Jugoslaviju da ponekad upotrebljava preusko, ograničavajuće tumačenje pojma uporabe vojne sile, i to na štetu vojnika. Prema njoj, Haški sud ne bi trebao stvarati nove međunarodnopravne norme, nego primjenjivati tradicionalno ratno pravo. Amerikanci to, očito, govore radi samih sebe, jer inače u budućnosti više ne bi mogli provesti ni jednu vojnu akciju u svijetu. Čak i u slučaju opravdanosti takve akcije, (vojni) dužnosnici SAD-a mogli bi završiti na optuženičkoj klupi, kao što bi trebao završiti i general Gotovina. Hoće li slučaj Gotovine povezati interese Hrrvatske i SAD-a, otvoreno je pitanje na koje još nitko ne može znati odgovor. Čak i u slučaju kad bi Haag skinuo optužbe protiv Gotovine i kad bi Hrvatska potpisala sporazum sa SAD-om, na mnoge Hrvate to bi ostavilo gorak dojam, u skladu sa starom latinskom poslovicom: Ono što je dopušteno Jupiteru, nije dopušteno volu. |
