Title: Message
 
 
 
14. 06. 2003.
 
Hronika:
 
Da sam imala bombu, bacila bih je

Naš otac je stigao kući svega nekoliko sati pre nego što je počela akcija njegovog hapšenja. Ne znamo gde je bio ranije, a pojavio se da bi s nama proslavio svoj 50. rođendan, izjavile su juče za „Blic“ njegove ćerke Saša i Olja Šljivančanin.

Starija ćerka Olja priča da je u 14.20 sati neko pozvonio na vrata njihovog stana na četvrtom spratu u Brehtovoj ulici na beogradskom Ceraku.

- Tada sam se sa rođakom Marijom, koja ima 15 godina, i ocem nalazila u stanu. Pogledala sam kroz špijunku i videla dvojicu u plavim odelima i naoružane puškama. Rekli su da su iz policije i da otvorimo vrata. Naravno, nisam htela to da uradim i počeli su da lupaju - rekla je Olja, dok Saša dodaje da je komšija koji je sve gledao sa strane video crni džip i četiri policajca unutra.

Olja je rekla i da su policajci tri sata pokušavali da obiju ulazna vrata stana, a kada im to nije pošlo za rukom, nastavili su da stoje ispred stana.

- Tata se držao fenomenalno, mada nije mogao da veruje da su na njegov 50. rođendan došli da ga hapse. Sedeo je u dnevnoj sobi i nije hteo da se pojavi na vratima. Oduševila ga je gomila ljudi i zbog toga je bio presrećan - ispričala je Olja.

Ona je dodala i da se i mala Marija držala dobro, da su pričali o daljim planovima, da je otac govorio da se neće predati, ali da neće ugroziti bezbednost svoje porodice.

Olja Šljivančanin je ispričala da je oko 23.30 sati policija nije razvalila vrata dinamitom, već metalnim oprugama koje je gurala u bravu.

- Bili su naoružani, komplet u crno obučeni, ušli su unutra i rekli da su policajci. Bili smo u mojoj sobi, jer su mogli da nas povrede ukoliko bi za razvaljivanje vrata upotrebili dinamit. Prvo sam ja izašla iz sobe i rekla im da nemamo oružje u kući. Zamolili su nas da izađemo s podignutim rukama. Rekla sam da pozovu sestru i mamu, ali to nisu hteli da urade. Tada su me pitali da li je otac tu, što sam potvrdila, a policajci su rekli da se poznaju s njim. Posle dve sekunde i otac je izašao iz sobe sa rukama na leđima. Policajci su se uplašili da možda ima neko oružje. Oslovili su ga sa „pukovniče“, „Šljivo“, kao da se znaju. „Molimo vas, Šljivo, dignite ruke, dignite ruke“, vikali su policajci. Otac se dva minuta smejao, nije hteo, ali je onda digao ruke i rekao: „Evo, šta sad“. Seli smo u dnevnu sobu, predstavili su se i dok su neki policajci pretresali stan, tata je pitao: „Kako vas nije sramota“ - priča Olja.

Policajci su dozvolili Veselinu da promeni garderobu, farmerke, patike. Hteli su da mu stave džak na glavu, što im nije dozvolio.

- Rekao je: „Nemam čega da se stidim“ i izašao je - rekla je Olja.

Saša je pokušavala da pruži otpor policiji, da im ne dozvoli da joj uhapse oca.

- Najgore je kada osećate da ništa nije u vašim rukama, da ne možete ništa da uradite. Da sam imala bombu kod sebe, bacila bih je bez razmišljanja. To mogu da potpišem - odlučna je Saša.

A. Adžić

Zakonska procedura

Zakon o saradnji s Haškim tribunalom predviđa da se haški optuženik posle hapšenja privodi istražnom sudiji koji prvo saslušava okrivljenog, a zatim donosi rešenje o određivanju pritvora ili puštanju na slobodu. Pritvor može trajati do predaje optuženog Tribunalu, odnosno do pravosnažnosti odluke kojom je zahtev za predaju odbijen.

Dalji postupak predviđa da istražni sudija okrivljenog upozna sa zahtevom i optužbama koje mu se stavljaju na teret. Istovremeno će istražni sudija optuženog saslušati o svim okolnostima vezanim za odlučivanje o zahtevu Tribunala. Ako istražni sudija nađe da su ispunjeni uslovi za predaju optuženog, doneće o tome rešenje u roku od tri dana od dana privođenja. Protiv ovog rešenja može da se uloži žalba Sudskom veću, koje je dužno da odluku donese u roku od 72 sata od dana prijema spisa. Pravosnažno i izvršno rešenje kojim je utvrđeno da su ispunjene pretpostavke za predaju optuženog Tribunalu dostavlja se Ministarstvu za ljudska i manjinska prava SCG. Ministarstvo donosi konačno rešenje o predaji okrivljenog Tribunalu.

Hronologija hapšenja

Pripadnici specijalne policije ulaze u zgradu i traže od Veselinove ćerke Olivere da ih pusti u stan, što ona odbija.

Prva tuča policije i građana koji us blokirali ulaz u zgradu u Brehtovoj ulici broj 1 u kojoj živi porodica Šljivančanin .

Olja Šljivančanin uplakana izlazi na terasu, a članovi Odbora za odbranu Šljivančanina joj poručuje da izdrži i da će Veselina braniti do „poslednje kapi krvi“.

Nova tuča tokom koje je desetak građana lakše povređeno, a povređeno je i pedesetak policajaca, od kojih trojica teže.

Iz pravca zgrade u jednom ternutku se začula jaka detonacija, policija je čelilnim oprugama razvalila ulazna vrata Veselinovog stana i počela pregovore sa bivšim oficirom JNA.

Posle odvođenja Veselina Šljivančanina nekoliko stotina demonstranata ostalo je još u Brehtovoj, gde su ispred ulaza u zgradu zapalili jedan policijski džip.

Reply via email to