Uvođenje poreza na dodatnu vrednost uskovitlalo je strasti među akterima reformskog kursa u zemlji. Ekonomista Kovačević u tekstu "Predlozi umesto jadikovki", kritikujući stavove aktuelnog ministra za lokalnu samoupravu, naglašava da taj porez nema SAD, da je on malo bolji od ranijeg lošeg poreza na promet, da ga imaju sve zemlje EU, da ga treba što pre uvesti, jer je vreme skupo u 21. veku.
Jedan drugi ekonomista-nobelovac Stiglic – nekritičko uvođenje tog poreza u zemljama u razvoju smatra kao primer kada ne treba verovati tehnokratama, iliti "ekspertima" obično školovanim u SAD. U tekstu od 16. 7. 2003. (The Guardian, Don’t trust Tehnocrats), on navodi da napredne industrijske zemlje u Evropi koriste taj porez. Tehnokrate savetuju da isto treba da učine i zemlje u razvoju. Postoji, međutim, važna razlika između te dve grupacije zemalja: obim "crne ekonomije", odnosno veličina neformalnog sektora iz kojeg se VAT ne prikuplja. Ta "crna ekonomija" čini VAT neefikasnim, a kako on dodatno opterećuje tzv. formalni sektor, time i blokira razvoj.
Ekonomska teorija, po Stiglicu, podržava VAT samo ako ne postoje problemi distribucije društvenog bogatstva i ako se porez može uvesti na sva dobra. Po njemu, ne treba vam doktorat iz ekonomije da shvatite da u zemljama u razvoju nije moguće oporezovati sva dobra. A pri tom treba voditi računa i o jednakosti. Koliki je obim "crne ekonomije" u SCG? Oko 35 odsto društvenog proizvoda, ako je suditi po ultra desničarskom Heritedž indeksu ekonomskih sloboda 2003, tom omiljenom statističkom izvoru tržišnih fundamentalista.
Hoće li uvođenje VAT-a u Srbiji potvrditi upozorenja Stiglica, ostaje da se vidi.
A što se tiče skupoće vremena u 21. veku, pamet je uvek bila skuplja. Ona, pak, retko kad ima veze sa kalendarskim vremenom, bilo to 2007. 10, 12. ili 20.
Budimir Rudović,
Novi Beograd
