1389.: Odigrao se boj na Kosovu
Na polju Kosovu odigrala se presudna bitka srpske i turske vojske, koja je označila početak kraja nezavisne srpske države i otvorila vrata Turcima za dalji prodor u Evropu. Oskudni istorijski podaci ne otkrivaju tok bitke, čak ni ko je pobedio. Pretpostavlja se da je turski sultan Murat I, koji je na Kosovo stigao sa sinovima Bajazitom (potonji sultan Bajazit I) i Jakubom, predvodio 40.000 vojnika, a da je srpski knez Lazar Hrebeljanović sakupio 25.000 boraca. Srpski kralj Bosne Tvrtko I Kotromanić - koji je knezu Lazaru, suočenom sa islamskom najezdom posle pada u vazalni položaj romejskog (vizantijski) i bugarskog cara, pritekao u pomoć odredom pod komandom velikog vojvode Vlatka Vukovića - pisao je Trogiranima 1. avgusta 1389. o pobedi nad Turcima. Slično pismo je Tvrtko poslao i u Firencu, odakle mu je odgovoreno da već znaju za turski poraz. Na pobedu Srba posredno ukazuje i dnevnik s puta u Carigrad ruskog mitropolita Pimena, u kojem se pominju veliki neredi u Turskoj 12 dana posle Kosovske bitke. U bici su poginula oba vladara: Lazara su Turci zarobili i posekli, a Murata I je ubio srpski ratnik Miloš Obilić, probivši se kroz tursku vojsku. U svakom slučaju, nesporna je posledica sudara hrišćanstva i islama i dveju u svemu različitih kultura: Srbija je - jer nije imala tako velike rezerve kao Turska - ubrzo postala vazalna država. Sedam decenija kasnije je pokorena i potom provela četiri veka u ropstvu. Kosovska bitka postala je predmet legende, prvo kod bugarskog pisca Konstantina Filozofa u "Životu despota Stefana Lazarevića", zatim kod dubrovačkog istoričara Mavra Orbinija u delu "Il Regno degli Slavi" (Carstvo Slovena), a najviše u ciklusu veličanstvenih srpskih narodnih pesama. ===== Vredi pomenuti i to da je na srpskoj strani poginulo gotovo 150 srpskih plamica, gotovo celo plemstvo sredjovekovne Srbije, stoga je vise nego cudno da se odrzala jos sedamdesetak godina.
