http://www.politika.co.yu/rubrike/ostali-komentari/trojanski-konj-iza-vrata-evrope.lt.html
Trojanski konj iza vrata Evrope Status Kosova je indirektno igračka u geostrateškoj igri svetskih sila oko energetske sigurnosti Srbija je geostrateški centar Balkana i istorijski saveznik Amerike i demokratske Evrope tokom dva svetska rata. Umesto da učvrste ovo partnerstvo i da integrišu Srbiju u NATO, zapadni političari kroz planirano priznavanje nezavisnosti Kosova vode Srbiju u samoizolaciju i guraju je u ruke Rusije i ruske energetske politike. Rusija će staviti veto na odluku o članstvu Kosova u Ujedinjenim nacijama i može, zajedno sa Srbijom, da se suprotstavi da UN misija bude zamenjena EU misijom. Međutim, neizvesno je koliko daleko će Rusija ići u podršci Srbiji, tako da Srbija mora imati u vidu eventualne prikrivene namere Rusije, isto kao i SAD. Ruski energetski projekat „Južni tok” može se graditi kroz Srbiju i susednu Republiku Srpsku i uticati na to da „Nabuko” projekat, koji podržava Evropska unija, bude ekonomski nerentabilan. Time se povećava energetska zavisnost Evrope. Status Kosova je indirektno igračka u geostrateškoj igri svetskih sila oko energetske sigurnosti Evrope, naftnih rezervi, budućnosti UN i želje SAD da oslabe nacionalni suverenitet i time internacionalizuju kontrolu nad svetskim resursima nafte i drugim prirodnim bogatstvima. Mirno rešenje problema statusa Kosova je moguće. Pregovori su bili neuspešni zato što su SAD čak pre početka bilo kakvih razgovora izjavile da je nezavisnost Kosova neizbežna. To je dovelo do toga da je delegacija kosovskih Albanaca hladno izbegavala traženje kompromisa sa Beogradom. SAD su de fakto onemogućile bilo kakav kompromis i teško se može reći da su pregovori uopšte vođeni. Današnja demokratska Srbija nudi Kosovu istorijski kompromis s najširom autonomijom koju je svet ikada video. To su, na žalost, ustupci koje je Miloševićeva Srbija trebalo da ponudi još devedesetih godina. Humanitarni razlozi, a ne nezavisnost Kosova, bili su opravdanje kada je NATO 1999. godine počeo rat ne bi li zaustavio Miloševićeve vojne operacije protiv kosovsko-albanske UČK gerile. UČK je 1998. godine preuzela kontrolu nad značajnim delovima Kosova, ali odgovor Miloševića pogodio je i civilno stanovništvo. Od 1999. godine Srbija je ispunila obaveze koje se odnose na rezoluciju 1244. Ali UN i NATO nisu ispunili svoj deo ugovora. Na Kosovu vlada aparthejd, Srbi i druge manjine nemaju uslove za slobodno kretanje. Borci za ljudska prava i intelektualci na Zapadu su sramno ćutali o „etničkom čišćenju” Srba sa Kosova od 1998. godine i tokom „kristalne noći” 17. marta 2004. Za vreme konflikta u prvoj polovini devedesetih godina, Zapad se čvrsto opredelio za nepovredivost granica na Balkanu. Sada kada je Kosovo u pitanju, EU i SAD hoće da zaobiđu ovaj princip. Jednostrano rešenje za Kosovo povećaće legitimnost želje za nekim oblikom konfederacije Republike Srpske i Srbije. U slučaju nezavisnosti Kosova, albanski separatizam može da se proširi do Makedonije i južne Srbije. Diplomatskim jezikom se govori da „Kosovo neće biti presedan”. Ovo je samo želja koja se ne može opravdati ni politički, ni istorijski, ni pravno. Status Kosova može dugoročno da utiče na zamrznute konflikte u istočnoj Evropi. Vodeće članice Evropske unije takođe nisu imune na separatizam. Kosovska politika SAD i nesuglasice oko raketnih baza u Češkoj i Poljskoj usmerile su SAD u pravcu sukoba sa Rusijom. Može se spekulisati koji su stvarni interesi SAD na Kosovu. Da li je Kosovo „trojanski konj” kojeg su Sjedinjene Države stavile iza vrata Evrope 1999. godine? SAD razumeju da globalne tendencije prema nacionalizaciji naftnih i prirodnih izvora mogu da smanje njihovu globalnu moć. Amerika želi da internacionalizuje kontrolu nad naftom. Kroz podršku nezavisnosti Kosova, SAD teže da oslabe UN, a time i Rusiju. U tom cilju, SAD rade na nekoj vrsti „naddržave”, koja će oslabiti nacionalni i državni suverenitet i olakšati sticanje kontrole nad ključnim prirodnim resursima, koji obezbeđuju hegemoniju SAD. Ova „naddržava” formirana je pod lažnim imenom „humanitarne intervencije”, kada su SAD 1999. godine na Kosovu pogazile povelju UN i suverenitet Jugoslavije. Time su se države NATO izdigle iznad međunarodnog prava i proglasile se za zakonodavca, sudiju i izvršioca. Time su ignorisale 200 godina staru tradiciju podele moći koja je stub zapadne demokratije. Međunarodno pravo i pravni poredak pokazali su se kao pravo pobednika i pravo najmoćnijih. Operacija na Kosovu je otvorila vrata Americi da krene još jedan korak dalje kada je okupirala Irak 2003. godine. „Rat protiv terora” i humanitarni argumenti su često samo korisni izgovori za geostrateške manevre SAD. Međutim, Kosovo 2008. može otvoriti „Pandorinu kutiju” i imati nesagledive posledice za Evropu. /norveško-danski istoričar i politički analiti//č//ar/ /(Tekst je objavljen 2. januara 2008 u listu ,,Information” u Danskoj)/ Ejvin Venešilde Sejm [objavljeno: 21/01/2007.]
