*Nedeljni telegraf Br. 613
AKTUELNA BIBLIJA (10)* Piše: Momčilo Đorgović *CIA, predsednici i Bili Grejem u spletu tajnih operacija Frenka Viznera* Sedište CIA je u zgradi koja se nalazi u šumarku Virdžinije na zapadnoj obali reke Potomak, deset kilometara od Vašingtona. Sagrađena je 1961. i legendarni direktor ove institucije Alen Dals naredio je da se u centralnom holu vrlo vidljivo ispiše stih iz Jevanđela po Jovanu: „/I ti ćeš saznati istinu, i istina će te učiniti slobodnim/“. Bez obzira što se pozivala na biblijskog proroka i istinu, zadatak Agencije bio je i jeste da proizvede Njegovo Veličanstvo Informaciju. Ali ne bilo koju i bilo kakvu informaciju. Već isključivo onu koja će prijati ušima predsednika Sjedinjenih Američkih Država, pošto su svi direktori i fondovi zavisili od njega. A to je značilo da informacija može da bude i - laž. Kao u slučaju navodnog postojanja oružja za masovno uništenje u Iraku, jer je ona bila potrebna da se započne rat. Znači, Agencija je uglavnom proizvodila laži zbog kojih je godinama ginulo hiljade nevinih ljudi širom sveta. Tim Viner u svojoj knjizi „The Legacy of ashes - The history of CIA“ (2007) zaključuje da pitanje na koje CIA i Kongres nikada nisu odgovorili glasi - kako sprovesti tajne intelidžens akcije u otvorenim demokratijama, odnosno kako da se sazna istina uz pomoć laži, odnosno kako da se širi demokratija uz pomoć obmane? U osnovi te dileme je ona temeljna na kojoj američko društvo uspostavlja svoj identitet i integritet: kako pomiriti tajne, često nasilne operacije sa poštovanjem ljudskih prava, ili kako biblijske zapovesti i Hrista pomiriti sa kršenjem zapovesti proroka i sa surovim i beskrupuloznim izvrgavanjem njegovog jevanđelja? Ali je tu bio Bili Grejem, propovednik kojeg je slušala cela Amerika i najvažniji ljudi u njoj - 11 američkih predsednika, od Trumana do Buša mlađeg. Ukoliko Hilari Klinton pobedi u izbornoj trci, biće 12. predsednik SAD koji je izašao iz šinjela ovog najuticajnijeg propovednika na svetu i u ljudskoj istoriji, kako su to utvrdili novinari Tajmsa i autori knjige o njemu - „The preacher and the presidents“. Amerika nije imala komesare i ideologe kakvi su postojali u komunističkim državama i uspostavljali sistem vrednosti koji je opravdavao političku praksu lidera i centralnih komiteta. Ali je imala i ima baptističke propovednike, a među njima je najveći i najrespektabilniji - Bili Grejem. Gnevne reči kojima je najavljivao propast zapadne civilizacije plašile su Ameriku i istovremeno opravdavale svaku akciju koju bi država preduzela bilo gde u svetu ne bi li se takva kataklizma sprečila (vidi šire u Rostow W. „The United States in the world arena“). Dobitnik Pulicerove nagrade Walter McDougall u „Promised land, Crusader state“ (1997) pokazuje kako su posle Drugog svetskog rata upravo američki baptisti krenuli da spasavaju civilizaciju, odnosno svet od komunizma. Američki predsednik Truman je objavio da komunisti poriču postojanje boga, da su materijalistički fanatici protiv vere, pa je pristao i da se sretne sa Grejemom iako su mu njegovo južnjačko ponašanje, bele cipele i šarene košulje bili odvratni. Upravo u tim posleratnim godinama počinju karijere Bili Grejem i CIA, njihove misije imaju zajednički cilj - odbrana Amerike i Zapada od crvenih đavola. CIA počinje sa tajnim operacijama iza tzv. gvozdene zavese, a Bili sa propovedima u kojima je najavljivao Armagedon i drugi dolazak Hrista. Bez obzira što su država i crkva u SAD razdvojene - Bili Grejem i Frenk Vizner stariji bili su na istom zadatku koji ih je spajao. Vašington je u to vreme bio, kako nam priča Tim Viner u „The Legacy of ashes - The history of CIA“, mali grad predvođen ljudima koji su verovali da žive u centru kosmosa. Grad unutar tog grada bio je Džordžtaun, mala enklava sa popločanim ulicama i rascvetanim magnolijama, i u njegovom centru u 3327 P Street bila je lepa četvorospratna kuća, sa engleskim vrtom pozadi i velikim salonom sa visokim prozorima. U njoj su živeli Frenk i Poli Vizner, otac i majka za nas aktuelnog Viznera. Na sedeljkama nedeljom uveče 1947. ta kuća postala je rodno mesto narastajućeg američkog establišmenta za nacionalnu bezbednost. Spoljna politika SAD oblikovala se za stolom Frenka Viznera. Posle večere, po britanskoj tradiciji, dame su se odmarale, a gospoda nastavila sa diskusijama i pićem do u kasne sate. Za budućnost Amerike i sveta to su bile izuzetno značajne večeri, tvrdi danas Vizner mlađi. Jedna od najčešćih tema bila je kako da se Sovjeti zaustave u osvajanju Evrope, a Staljin je već uspostavio kontrolu nad Balkanom. Upravo je tu Džordž Kenan sa Džejmsom Forestalom i Frenkom Viznerom razvio plan ratne akcije, koja je kasnije nazvana „hladni rat“. Njih trojica i Alen Dals stvaraju američki tajni servis, CIA, u koji se upumpavaju ogromne svote novca i pokreću akcije za zaustavljanje komunista u Grčkoj i Italiji (podržavanje demohrišćana), spasavanje Katoličke crkve i Svetog mora (Sredozemnog). U okupirani Berlin dolazi Frenk Vizner i danonoćnim radom pokušava da američku politiku učini prisutnom. Postaje šef tajnih operacija za Istočnu Evropu. Već tada teški alkoholičar, zilotski se predaje tom radu u gotovo abnormalnoj napetosti. Razvija strast za tzv. covert actions (tajne akcije) koje će zauvek promeniti mesto Amerike u svetu. Iniciraće široke akcije rušenja komunističkih režima u Rusiji, Ukrajini, Albaniji, Poljskoj, Mađarskoj, Rumuniji, Češkoj, Jugoslaviji, Bugarskoj, Turskoj, Grčkoj. Troši ogromne svote novca i šalje i baca padobranima nedovoljno pripremljene komandose koje sovjetska služba hvata i likvidira. Tako je u sigurnu smrt pod parolom odbrane slobodnog sveta poslao hiljade ljudi. Alen Dals uspostavlja radio stanicu Slobodna Evropa, razvija izdavačku delatnost sa disidentskom literaturom, stotine novinara pretvara u informatore i agente i umrežuje Njujork tajms, Tajm, Lajf, Forčn, a Holivud turira propagandne filmove. Cela ta mašina nadrasta svoje osnivače. Uskoro prvo puca Džejms Forestal i biva smešten na psihijatrijsku kliniku. Posle desetine besanih noći on je prepisivao grčku poemu Ajaksov hor i zaustavio se usred reči nightingale. Napisao je night, a zatim skočio kroz prozor sa 16. sprata. Nightingale je bila šifra za ukrajinski pokret otpora koji je Forestal organizovao za tajni rat protiv Staljina. Šta je tu bilo pogrešno? On je za taj pokret angažovao nacističke ubice koji su u Drugom svetskom ratu pobile hiljade ljudi. Njegova savest i hrišćanska vera to očigledno nisu mogli da izdrže, niti da opravdaju. Takvo spasavanje zapadne hrišćanske civilizacije, ruku pod ruku sa nacistima, alkoholom i propalim tajnim akcijama u Istočnoj Evropi i u svetom ratu za oslobođenje Izraela, nije mogao da izdrži ni Frenk Vizner. Posle nekoliko nervnih slomova je poludeo i umro. Bili Grejem je svojim nastupima podstrekavao i opravdavao hladni rat. Upravo u tim vremenima stvaranja CIA propovedao je Propast sveta i napad ruskih podmornica na Floridu. U mladosti je bio trgovac od vrata do vrata i onda iznenada na nekom vašaru čuo propovednika Dvajta Muna. Odjednom je u sebi čuo glas Svetog duha koji ga je nagnao da krene u Sveti rat. Razvio je osobeni stil govornika koji je znao da zapali mase. U svojoj autobiografiji „Just as I am“ on otkriva kako je došao do te veštine. Njegov otac je početkom tridesetih godina 20. veka prvi imao ugrađen radio u kolima. I dok su mu roditelji bili u šopingu, Bili je, zavaljen na zadnjem sedištu kola, slušao „misteriozne zvuke, pomalo izobličene, koji su bežično prenošeni iz Evrope. Imali su eho kao da dolaze iz morske školjke. Posebno sam bio fasciran oratorskim stilom govora koji je hipnotičkim glasom izgovarao čovek iz Nemačke - Adolf Hitler. Ispunjavao me strahom iako nisam razumevao njegov jezik“. Ali, od 1950. Bili Grejem svakog dana na radio stanici iz Atlante ima uživo svoju emisiju Čas odluke (The Hour of decision) koju je slušala cela Amerika. Istovremeno kreće sa brifovanjem američkih predsednika. Kao i CIA svojim informacijama, tako je i Bili Grejem svojim propovedima dugo podržavao akcije u Vijetnamu i olakšavao dušu američkog establišmenta u jednom potpuno besmislenom ratu. Naravno, Bili Grejem nikada nije priznavao da se bavio politikom, odnosno lažima, ali je istovremeno bio najbliži upravo sa predsednicima koji su se u svom radu značajno oslanjali na CIA, koja je bila spremna da im udovoljava i - lažima. Kao što su i mnogi direktori ove Agencije, kako primećuje Tim Viner, za sebe mislili da su samo dobri hrišćani pozvani da sačuvaju svete istine zapadne hrišćanske civilizacije, makar i lagali, makar se njihove misionarske akcije završavale u potoku krvi. Upravo zato Tim Viner pledira da se politika SAD oslonjena na veru born-again političara promeni i okrene ka demokratskim vrednostima i poštovanju drugih nacionalnih kultura. ------------------------------------------------------------------------ *Napomena:* Biblija nije knjiga o apstraktnom religioznom učenju, niti je zbir otkrovenja koja su data samo jednom čoveku. Biblija je pisana više od hiljadu godina. Njene priče dolaze iz kultura Egipta faraona, Mesopotamije, Kanana, Izraela iz kasnog bronzanog i gvozdenog doba, sa kraljevskog dvora Persije, iz ekspanzionističke helenističke civilizacije i konačno Rimskog carstva. Događaji iz prve Knjige Postanja, na primer, datiraju iz perioda dve hiljade godina pre Hrista. Biblija je pisana na hebrejskom, grčkom i aramejskom. Pisci svetih tekstova su bili mudraci, kraljevi, seljaci, izbeglice, guverneri, ribari i putujući propovednici. Biblija se sastoji iz Starog zaveta i Novog zaveta. Kada se u društvu zamute mnoge vrednosti nije na odmet da se podsetimo na, gotovo večne, istine o ljudskoj egzistenciji i razumemo njihovu aktuelnost.
