Dušan Opačić, novinar
Savezništvo sa slobodnim zemljama ili kolaboracija sa agresorom? Samozvani reformisti koji na predstojećim parlamentarnim izborima izlaze u dve kolone, i koji se u poslednje vreme sve agresivnije zalažu za potpisivanje sporazuma za približavanje EU, samo jasno pokazuju svoje namere. Nejedinstven "pro-evropski" blok svoje razlike temelji na totalnoj javnoj predaji Kosova i Metohije u zamenu za "život" i prećutnoj predaji za članstvo u predsoblju porodice evropskih zemalja i naroda. Koliko je potrebno čoveku da bude jasno da jedan totalno bezvredni paraf overen u EU, neće Srbiju ni za jedan korak približiti pomenutoj organizaciji. Zar je moguće da je samo jedan anemičan paraf nekome bitniji od petnaest procenata srpske teritorije? Nijedan od lidera tzv. reformista nije javno pomenuo ni jasno rekao šta Srbija i njeni građani "dobijaju" gubitkom Kosova i Metohije. Niko otvoreno ne govori o lošim stranama Evropske Unije, o neravnopravnostima među svim članicama, uopšte velikoj ekonomskoj krizi sa kojom se suočavaju mnoge zemlje koje nose etiketu EU, ogromno i ubrzano opadanje životnog standarda, masovni štrajkovi, zatvaranja fabrika, zastoj industrijalizacije, poljoprivredni kolapsi, porast nezaposlenosti. Potrebno je podvući da je EU trgovinski blok, bez političke integracije, i da su granice unutar EU itekako bitne među samim državama članica, i da je novoprimljenoj zemlji sve teže i da nema isti status kakve imaju države koje su ranije pristupile toj zajednici. Neke države kao što su Bugarska, Rumunija i Poljska nemaju tu privilegiju da njihovi građani žive i rade u bilo kojoj državi članici EU, već samo u zemljama gde je potrebna jeftinija radna snaga, a takvih mesta unutar Unije je sve manje. Što više novoprimljenih država, veća je kriza unutar same EU. Zašto bi sad građani Srbije baš pred ove izbore dobili silne olakšice od strane EU koje obećavaju "reformisti" po medijima i u svojim predizbornim nastupima? Da li EU vidi Srbiju kao svoju buduću članicu i da li to istinski želi da ona to postane? Zašto od oktobarske "revolucije" do danas nije postignut nijedan pomak u realizaciji približavanja Srbije toj instituciji? Već je počeo da se stvara osećaj kad Srbija bude primljena u EU, ta kreatura od saveza će prestati da postoji. Niko ni reč nije rekao o saradnji Srbije sa zemljama koje su joj prijateljski nastrojene. Koje joj koliko-toliko nude neku vrstu ravnopravne saradnje, bez obzira na trenutnu slabost i položaj u kojoj se sada nalazi. Neki lideri su alergični na sam pomen država kao što su Rusija, Kina, Indija, a činjenica je i to da te države sarađuju sa EU ali na ravnopravnim osnovama. Samo jaka Srbija može da bira u koji će savez dobrovoljno ući, bez ikakvih uslovljavanja, dok mi danas kao slabi drsko i bezobrazno okrećemo glavu od onih koji su nam pomagali i stali iza nas, da bi brže bolje sklopili pakt sa agresorom. Da rezimiramo samo jakoj Srbiji dobrovoljno će se ukidati vize, nuditi saradnja na svim aspektima i nivoima, a da bi došli do te pozicije Srbija mora da radi! Srbiji je potrebna ozbiljna Vlada, koja će raditi na duge staze, a ne zarad nečijih ličnih interesa. Potrebni su investitori koji budućnost svog poslovanja i uspeha vide dugoročno u Srbiji, a ne da plaćaju reket pojedinim ministrima po latinoameričkom receptu i banana sistemu. Srbiji je potreban ozbiljan i realan socijalni program za njene građane, a ne mrak delova DOS-a koji je harao i razbijao Srbiju od 2000 do 2003. godine. Da li je građanima Srbije bilo potrebno pet godina da zaborave period nacionalne i socijalne sramote? Videćemo 11. maja. 28.4.2008. http://www.koreni.net/modules.php?name=News&file=article&sid=1514 [Non-text portions of this message have been removed]
