UPOZORENjE: Ovaj e-mail ne sadrži slike ili fajlove kao Attachment. Ako e-mail sadrži attachment ili neki .exe fajl, obavezno ga odmah obrišite, bez otvaranja,

jer je verovatno zaražen nekim virusom. Hvala

 

04.05.2006.

VOJISLAV KOŠTUNICA

NIKAD NISU POSTAVLjANI ROKOVI

 

Svi Vladini organi moraju udvostručiti sve oblike angažovanja kako bi se u što kraćem roku uspešno okončala saradnja sa Haškim tribunalom


Predsednik Vlade Srbije Vojislav Koštunica obavestio je danas članove svog kabineta da u dosadašnjim razgovorima sa međunarodnim zvaničnicima nikada nije postavljao rokove za ispunjenje obaveze prema Haškom tribunalu.

Kako je saopštila Kancelarija za saradnju s medijima, na današnjoj sednici Vlade Srbije razmotrena je jučerašnja odluka EU da se odloži sledeća runda pregovora koja je bila zakazana za 11. maj. Predsednik Vlade Vojislav Koštunica izvestio je Vladu o dosadašnjem radu nadležnih Vladinih službi na pronalaženju i izručenju Ratka Mladića Haškom tribunalu. Istaknuto je da je otkrivena celokupna mreža pomagača i da je nadležni Sud za nekoliko pomagača iz najužeg jezgra već odredio pritvor. Predsednik Vlade je rekao da je odlaganjem pregovora naneta ogromna šteta Srbiji i da je neophodno pojačati napore da se Mladić u što kraćem roku nađe u Hagu.

Vlada je bila jednodušna u oceni da je skrivanje Ratka Mladića nedostojno patriotske i oficirske tradicije i da neposredno ugrožava životni interes naroda i države. Kako je navedeno u saopštenju, Koštunica je obavestio Vladu o ostavci potpredsednika Vlade Miroljuba Labusu i razgovoru koji je imao sa njim. Koštunica je rekao da je u tom razgovoru izneo sve razloge da potpredsednik Labus nastavi da obavlja svoju funkciju u Vladi Srbije, ali da ga je, na žalost, Labus obavestio da je njegova odluka konačna. Predsednik i svi članovi Vlade Srbije izrazili su veliko žaljenje što je potpresednik Vlade doneo odluku da podnese ostavku i ocenili da je zajedničkim
radom, u kojem je potpredsednik Labus imao istaknutu ulogu, Vlada Srbije obavila veliki posao u interesu Srbije. Vlada je istovremeno izrazila zahvalnost potpredsedniku Labusu na značajnom doprinosu koji je dao njenom dosadašnjem radu.

Predsednik Vlade Koštunica takođe je informisao članove Vlade da u dosadašnjim razgovorima sa međunarodnim zvaničnicima nikada nije postavljao rokove za ispunjenje obaveze prema Haškom tribunalu. Jedino što je u tim razgovorima predsednik Vlade pomenuo jeste da bi u interesu Srbije bilo najbolje da su sve obaveze prema Tribunalu završene još „juče“, a da Vlada čini sve što je u njenoj moći da što pre okonča saradnju sa Hagom. Vlada je jednoglasno usvojila informaciju koju je podneo premijer i zaključila da svi Vladini organi moraju udvostručiti sve oblike angažovanja kako bi se u što kraćem roku uspešno okončala saradnja sa Haškim tribunalom, navedeno je u saopštenju.

 

04.05.2006.

PRAVOSUĐE

PODENET ZAHTEV ZA REHABILITACIJU SLOBODANA JOVANOVIĆA

 

Slobodan Jovanović je jedan od naših najvećih političara i državnika 20 veka, istoričar, književnik, filozof, diplomata i naš najveći i najcenjeniji pravnik i teoretičar prava


Advokatska komora Srbije i grupa stranaka, udruženja i pojedinaca podneli su danas Okružnom sudu u Beogradu zahtev za rehabilitaciju profesora dr Slobodana Jovanovića, potpredsednika i predsednika jugoslovenske vlade u inostranstvu i zastupnika ministra vojnog u vreme Drugog svetskog rata.

U zahtevu se predlaže da veće Okružnog suda oglasi ništavnom presudu Vrhovnog suda FNRJ od 15. jula 1946. godine, kojom je Jovanović oglašen krivim za krivično delo izdaje i ratnih zločina. Ukazano je da pisani otpravak te presude, kojom je Jovanović osuđen na kaznu lišenja slobode s prinudnim
radom u trajanju od 20 godina, gubitak političkih i pojedinačnih građanskih prava u trajanju od deset godina, konfiskaciju celokupne imovine i gubitak državljanstva, nije pismeno urađan. Presuda je javno obljavljena s kratkim obrazloženjem, koje nije sadržalo razloge osude, navedeno je u zahtevu. U istom procesu suđeno je i komandantu kraljavske Vojske u otadžbini Dragoljubu Draži Mihailoviću i većoj grupi pripadnika ravnogorskog pokreta, Jugoslovenske vojske u otadžbini, članovima vlade generala Milana Nedića. Istraživanja, sprovedena posle donošenja presude, koja su obljavljena u nizu stručnih i naučnih radova, "bacila su sasvim novo svetlo kako na ratna zbivanja na jugoslovenskoj teritoriji za vreme Drugog svetskog rata, tako i na ulogu Jugoslovenske vojske u otadžbini, Mihailovića i Jovanovića", navedeno je u zahtevu.

Ukazujući da je Jovanović bio antifašista i da nije bio pristalica Komunističke partije Jugoslavije, podnosioci zahteva ističu da je Jovanović osuđen iz političkih i ideoloških razloga. "On, kao i drugi priopadnici tog pokreta, nije hteo da oslobađanje zemlje prati socijalistička revolucija sa rušenjem monarhije, ukidanjem višepartijskog sistema, slobodnih izbora, nacionalizacijom". Pomenutom presudom Jovanović je oglašen krivim što je u januaru 1942. godine Mihailovića imenovao za ministra vojnog, a u julu iste godine i za načelnika Štaba Vrhovne komande, iako je, kako je navedeno u toj presudi, znao da se Mihailović sa "svojim četnicima u zajednici bori protiv partizana, te mu slao direktive da ne počinje borbu protiv okupatora sve dok Nemci ne kapituliraju, odnosno dok se jače savezničke snage ne iskrcaju u Jugoslaviju". U presudi je navedeno da je Jovanović odobravao, podstrekivao i politički pomagao Mihailoviću u borbi protiv "oslobodilačkih snaga u Jugoslaviji".

Podnosilac zahteva naglašava da je Jovanović, kao legalan predsednik Vlade, priznate od saveznika, nije mogao biti osuđen zbog imenovanja Mihailovića. Kako je navedeno u toj presudi Jovanović je unapređivao, odlikovao i pohvaljivao četničke komandante Nikolu Kalbića, Baju Stanišića, Momčila Đujića, pavla Đurišića i druge. u presudi je označeno i da je "rasipajući državni novac organizovao i
davao radio emisije, podmićivao reakcionarne novinare i štampu u cilju da Mihajlovića u inostranstvu lažno predstavi kao nosioca borbe protiv okupatora". Podnosioci zahteva napominju da je Jovanović sve vreme rata proveo na teritoriji Velike Britanije, koja nije prihvatila navode presude i koja je odbila da ga izruči jugoslovenskim vlastima.

Pored Advokatske komore Srbije, zahtev su podneli Srpska liberalna stranka, Udruženje jugoslovenske vojske u otadžbini, Udruženje političkih zatvorenika i žrtava komunističkog režima, Udruženje književnika Srbije, Omladina demokratske stranke Srbije i Nada Tomić-Vuković.

Slobodan Jovanović, jedan od naših najvećih političara i državnika 20 veka, istoričar, književnik, filozof, diplomata i naš najveći i najcenjeniji pravnik i teoretičar prava, umro je 1958. godine u teškoj bedi i oskudici u samačkom hotelu u londonskoj ulici Peni Lejn. Sahranjen je na srpskom groblju u predgrađu Landbrok grouv, a na njegovom nadgrobnom spomeniku ispisani su samo ime i prezime, godine rođenja i smrti - i spisak knjiga koje je napisao. Krajem osamdesetih godina prošlog veka Slobodan Milošević, koji je u to vreme bio predsednk Gradskog komiteta Saveza komunista Beograda, zabranio je štampanje sabranih dela Jovanovića, koja su u BIGZ bila spremljena u 12 debelih tomova. Jovanovićeva dela BIGZ je štampao 1990. godine. Prema Zakonu o rehabilitaciji, ukoliko sud zahtev usvoji, utvrđuje se da je presuda, kao i njene prave posledice ništavna, uključujući i kaznu konfiskacije imovine. Rehabilitovano lice smatra se neosuđivanim.

 

Informativna služba DSS

 

Одговори путем е-поште